Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neblagovremenosti
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv presuda trgovinskih sudova i rešenja o odbijanju predloga za ponavljanje postupka. Žalba protiv presuda je neblagovremena, dok se protiv rešenja o ponavljanju postupka ne može izjaviti zbog iscrpljenosti pravnih sredstava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanića, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković i Sabahudin Tahirović, u postupku po ustavnoj žalbi Ljubice Milić iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 14. oktobra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Ljubice Milić izjavljena protiv presude Trgovinskog suda u Beogradu P. 4813/05 od 16. oktobra 2008. godine, presude Višeg Trgovinskog suda Pž. 9040/08 od 15. juna 2009. godine, rešenja Trgovinskog suda u Beogradu P. 4813/05 od 5. oktobra 2009. godine i rešenja Višeg Trgovinskog suda Pž. 9004/09 od 18. novembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ljubica Milić iz Beograda podnela je Ustavnom sudu 14. jula 2010. godine ustavnu žalbu protiv sudskih odluka navedenih u izreci, zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, kao i prava na jednaku zaštitu prava i prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Prema članu 84. stav 1. istog Zakona, ustavna žalba se može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je Trgovinski sud u Beogradu osporenim rešenjem P. 4813/05 od 5. oktobra 2009. godine odbio kao neosnovan predlog tužene-protivtužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, za ponavljanje pravnosnažno okončanog parničnog postupka u predmetu Trgovinskog suda u Beogradu P. 4813/05, u kome su donete osporene presude Trgovinskog suda u Beogradu P. 4813/05 od 16. oktobra 2008. godine i Višeg Trgovinskog suda Pž. 9040/08 od 15. juna 2009. godine.
Viši Trgovinski sud je osporenim rešenjem Pž. 9004/09 od 18. novembra 2009. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene – protivtužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe i potvrdio osporeno prvstepeno rešenje.
4. Ustavni sud konstatuje da se pod jedinstvenim parničnim postupkom podrazumeva postupak koji se vodi pred prvostepenim sudom, drugostepenim sudom, kao i postupak po reviziji i zahtevu za zaštitu zakonitosti, pod uslovom da su ova vanredna pravna sredstva dozvoljena Zakonom o praničnom postupku i izjavljena na način i pod uslovima propisanim tim zakonom. U postupku po predlogu za ponavljanje postupka u konkretnom slučaju nije odlučivano o pravima i obavezama stranaka, već samo o tome da li su ispunjene procesne pretpostavke za ponavljanje pravnosnažno okončanog parničnog postupka. Prema tome, postupak koji se vodi po predlogu za ponavljanje parničnog postupka po svojoj prirodi ne predstavlja sastavni deo, niti nastavak parničnog postupka, niti sa njim čini jedinstvenu celinu.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je parnični postupak koji je vođen pred Trgovinskim sudom u Beogradu u predmetu P. 4813/05 i postupak po predlogu za ponavljanje parničnog postupka koji je vođen pred Trgovinskim sudom u Beogradu u predmetu P. 4813/05 posmatrao kao odvojene postupke.
5. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu u kom su osporene presude Trgovinskog suda u Beogradu P. 4813/05 od 16. oktobra 2008. godine i Višeg Trgovinskog suda Pž. 9040/08 od 15. juna 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljka ustavne žalbe drugostepenu presudu, kao sudsku odluku po poslednjem izjavljenom pravnom sredstvu, primila pre 17. jula 2009. godine kada je izjavila predlog za ponavljanje postupka, a da je ustavnu žalbu izjavila 14. jula 2010. godine, dakle po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu. Ustavni sud je stoga odbacio ustavnu žalbu u ovom delu kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) navedenog Zakona.
6. Kako se u postupku po predlogu za ponavljanje parničnog postupka u konkretnom slučaju nije odlučivalo o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe, već samo o tome da li su ispunjene procesne pretpostavke za ponavljanje pravnosnažno okončanog parničnog postupka, to osporena rešenja Trgovinskog suda u Beogradu P. 4813/05 od 5. oktobra 2009. godine i Višeg Trgovinskog suda Pž. 9004/09 od 18. novembra 2009. godine, ratione materiae, ne predstavljaju pojedinačne akte protiv kojih je dozvoljeno izjavljivanje ustavne žalbe zbog povrede prava na suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava. Ustavni sud je, stoga, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio u tom delu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
7. Odredbom člana 412. stav 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 125/04 i 111/09), koja se u postupku u privrednim sporovima primenjuje saglasno odredbi člana 479. Zakona, propisano je da je revizija uvek dozvoljena i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je pravnosnažno odlučeno o predlogu za ponavljanje postupka.
U predmetnom slučaju, podnositeljka ustavne žalbe pre podnošenja ustavne žalbe nije iskoristila sva dozvoljena pravna sredstva za zaštitu ostalih ustavnih prava na koje pozvala - prava na jednaku zaštitu prava i prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava, jer iz navoda ustavne žalbe proizlazi da podnositeljka protiv drugostepenog rešenja koje se ustavnom žalbom osporava nije izjavila reviziju Vrhovnom kasacionom sudu. Sa iznetih razloga, Sud je u odnosu na ovaj zahtev ustavnu žalbu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.
8. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić