Usvojena ustavna žalba zbog proizvoljnog odbacivanja prigovora radi ubrzanja postupka
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, poništio rešenje Osnovnog suda u Kragujevcu i vratio predmet na ponovno odlučivanje. Sud je ocenio da je odbacivanje prigovora radi ubrzanja izvršnog postupka, uz obrazloženje da je predmet okončan ustupanjem izvršitelju, proizvoljno.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-3339/2021
17.04.2025.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Tijana Šurlan, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), dr Milan Škulić, dr Vladan Petrov, Miroslav Nikolić i dr Nataša Plavšić, u postupku po ustavnoj žalbi P. R. iz Kragujevca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 17. aprila 2025. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba P. R. i utvrđuje da je rešenjem Osnovnog suda u Kragujevcu R4 I. 1/21 od 23. februara 2021. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Kragujevcu R4 I. 1/21 od 23. februara 2021. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o prigovoru podnosioca ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Kragujevcu u predmetu Iv. 3068/03.
3. Odbacuje se zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. P. R. iz Kragujevca je 15. marta 2021. godine, preko punomoćnika B. Ć, advokata iz Kragujevca, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu R4 I. 1/21 od 23. februara 2021. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, iz člana 32. stav 1. i člana 36. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da je osporenim rešenjem odbačen kao nedozvoljen njegov prigovor radi ubrzavanja predmetnog izvršnog postupka, te da je pogrešna ocena Osnovnog suda u Kragujevcu da se radi o okončanom predmetu, jer je predmet samo ustupljen javnom izvršitelju radi daljeg sprovođenja izvršenja. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, poništi osporeno rešenje i naknadi troškove za sastav ustavne žalbe.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, pa je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari:
Predlagač, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je 4. januara 2021. godine Osnovnom sudu u Kragujevcu prigovor radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodi pred tim sudom u predmetu Iv. 3068/03, ističući da je rešenje o izvršenju doneto 25. decembra 2003. godine i da je predlagač primio rešenje o izvršenju tek u oktobru 2020. godine.
Osnovni sud u Kragujevcu je 23. februara 2021. godine doneo osporeno rešenje R4 I. 1/21, kojom je odbacio kao nedozvoljen navedeni prigovor. U obrazloženju osporenog rešenja je, pored ostalog, istaknuto: da je postupajući sudija shodno članu 9. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku dopisom zahtevao od izvršne pisarnice da dostavi spise predmeta Iv. 3068/03, koja je dostavila izjašnjenje da su spisi prosleđeni javnom izvršitelju Nebojši Vujancu, dana 19. novembra 2020. godine, na sprovođenje; da je, imajući u vidu da je predmet ekspedovan javnom izvršitelju na sprovođenje i da je sudski postupak u tom smislu okončan, sud odlučio kao u izreci.
4. Odredbama Ustava, na čiju se povredu poziva podnosilac u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave i da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36.).
Odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), koje su važile u vreme donošenja osporenog rešenja, bilo je propisano: da pravo na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak, svaki učesnik po zakonu kojim se uređuje vanparnični postupak, a oštećeni u krivičnom postupku, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac samo ako su istakli imovinsko-pravni zahtev (u daljem tekstu: stranka) (član 2. stav 1.); da su pravna sredstva kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku prigovor radi ubrzavanja postupka (u daljem tekstu: prigovor), žalba i zahtev za pravično zadovoljenje (član 3. stav 1.); da se prigovor i žalba mogu podneti dok se postupak ne okonča (član 5. stav 1.); da stranka podnosi prigovor sudu koji vodi postupak ili sudu pred kojim se vodi postupak ako smatra da je javni tužilac povredio njeno pravo (član 7. stav 1.); da predsednik suda rešenjem odbacuje ili odbija prigovor bez ispitnog postupka, ili vodi ispitni postupak i da se prigovor odbacuje ako odsustvo nekog obaveznog elementa prigovora onemogućava da se po njemu postupa, zatim ako je prigovor podnelo neovlašćeno lice ili ako je preuranjen, te da protiv rešenja o odbacivanju prigovora nije dozvoljena žalba (član 8. st. 1. i 2.).
5. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu u kome se pobija rešenje Osnovnog suda u Kragujevcu R4 I. 1/21 od 23. februara 2021. godine sa stanovišta istaknute povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud podseća da u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih i pravnih zaključaka redovnih sudova, jer bi u tom slučaju, postupajući kao instancioni sud, izašao iz granica svojih ovlašćenja. Jedini izuzetak od navedenog pravila postoji u situaciji kada su zaključci redovnih sudova očigledno proizvoljni i arbitrerni u toj meri da za posledicu imaju povredu ustavnih prava i sloboda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem greška u primeni prava ili utvrđivanju činjenica učinjena od strane suda, koja je tako primetna da se može okarakterisati kao „očigledna greška“, može narušiti pravičnost postupka (videti presudu Velikog veća Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Bochan protiv Ukrajine, od 5. februara 2015. godine, broj predstavke 22251/08, stav 62.).
Ustavni sud, pre svega, konstatuje da je osporenim rešenjem odbačen prigovor podnosioca ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Kragujevcu u predmetu Iv. 3068/03. Ustavni sud je utvrdio da se obrazloženje osporenog akta praktično zasniva na oceni da sud, u smislu odredaba Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku iz 2015. godine, ne može da ceni razumnost dužine trajanja izvršnog postupka kada se predmet nalazi u fazi sprovođenja izvršenja pred javnim izvršiteljem.
S tim u vezi, Ustavni sud napominje da je odredbom člana 75. Zakona o izvršenju i obezbeđenju iz 2011. godine, koji se primenjuje na predmetni izvršni postupak povodom koga je uložen prigovor, bilo propisano da se izvršni postupak okončava obustavom ili zaključenjem. Iz sadržine osporenog rešenja proizlazi da se predmetni izvršni postupak najpre vodio pred Opštinskim sudom u Kragujevcu, a potom i Osnovnim sudom u Kragujevcu počev od 2010. godine nakon formiranja nove mreže sudova, pa da je zatim nastavljen pred javnim izvršiteljem Nebojšom Vujancem i da u toj izvršnoj stvari nije donet bilo kakav akt o okončanju izvršnog postupka na jedan od dva zakonom propisana načina.
Polazeći od iznetog, Ustavni sud i u ovom predmetu ukazuje da se faza sprovođenja izvršenja pred javnim izvršiteljem smatra sastavnim delom izvršnog postupka i da trajanje postupka pred javnim izvršiteljem može biti obuhvaćeno pravnim sredstvima iz Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (videti, pored ostalih, Odluku Ustavnog suda Už-7451/2016 od 25. oktobra 2018 godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda: www.ustavni.sud.rs). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud u Kragujevcu izveo ustavnopravno neprihvatljiv zaključak da se radi o okončanom izvršnom postupku. Stoga je Sud ocenio da je osporenim rešenjem povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, te je ustavnu žalbu u ovom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), odlučujući kao u tački 1. izreke.
6. Ustavni sud nalazi da se štetne posledice utvrđene povrede prava na pravično suđenje mogu otkloniti jedino poništajem osporenog rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu R4 I. 1/21 od 23. februara 2021. godine, kako bi taj sud doneo novu odluku o prigovoru podnosioca ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Kragujevcu u predmetu Iv. 3068/03, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučeno kao u tački 2. izreke.
Uzimajući u obzir da je poništeno osporeno rešenje u ovoj ustavnopravnoj stvari, te da će prigovor podnosioca ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka biti predmet ponovnog razmatranja od strane Osnovnog suda u Kragujevcu, to Ustavni sud nije posebno cenio navode podnosioca o povredi prava na jednaku zaštitu prava i pravno sredstvo iz člana 36. Ustava.
7. U pogledu zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, a da u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti presudu u predmetu Evropskog suda za ljudska prava Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15 od 12. maja 2022. godine, stav 83.). Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev, rešavajući kao u tački 3. izreke.
8. Na osnovu iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 9953/2020: Poništaj rešenja o odbacivanju prigovora radi ubrzavanja izvršnog postupka
- Už 2102/2021: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u izvršnom postupku
- Už 9931/2020: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u izvršnom postupku
- Už 6494/2020: Ustavnopravna (ne)prihvatljivost odbacivanja prigovora radi ubrzanja izvršnog postupka
- Už 11562/2020: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje odbacivanjem prigovora radi ubrzanja
- Už 15438/2022: Rešenje Ustavnog suda o ustavnosti odredaba Zakona o putnim ispravama