Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nepostojanja procesnih pretpostavki
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv akta Republičkog javnog tužioca i nečinjenja Osnovnog suda. Akt tužioca nije pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima, a za nečinjenje suda podnosilac je imao na raspolaganju drugo pravno sredstvo.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Nikole Vukovića iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 20. aprila 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Nikole Vukovića izjavljena protiv akta Republičkog javnog tužioca GT - I – 486/09 od 14. juna 2010. godine i radnje nečinjenja Osnovnog suda u Nišu da dostavi spise predmeta P. 3170/09 Republičkom javnom tužilaštvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. Nikola Vuković iz Niša je 15. jula 2010. godine, preko Jovana Šutovića, advokata iz Niša, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbi protiv akta Republičkog javnog tužilaštva GT-1-486/09 od 14. juna 2010. godine i radnje nečinjenja Osnovnog suda u Nišu u predmetu P. 3170/09 da dostavi spise predmeta Republičkom javnom tužilaštvu, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizilazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da se njome osporava pojedinačni akt kojom je odlučivano o pravima i obavezama, odnosno radnja koja se odnosi na osporavanje prava i obaveza podnosioca ustavne žalbe, jer su samo takav akt ili radnja podobni da povrede neko njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili slobodu.
Odredbom člana 418. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04 i 111/09), propisano je da ukoliko javni tužilac ne podnigne zahtev za zaštitu zakonitosti u rokovima predviđenim zakonom, stranka koja je podnela predlog, ovlašćena je da u roku od 30 dana od dana prijema obaveštenja da javni tužilac neće izjaviti zahtev za zaštitu zakonitosti sama izjavi ovaj pravni lek.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku utvrdio: da je podnosilac ustavne žalbe 22. marta 2010. godine podneo predlog za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv rešenja Opštinskog suda u Nišu P. 3170/09 od 21. jula 2009. godine i rešenja Okružnog suda u Nišu Gž. 4975/09 od 14. decembra 2009. godine; da je aktom Republičkog javnog tužioca GT-1-486/09 od 14. juna 2010. godine ponosilac ustavne žalbe obavešten da nema uslova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv navedenih rešenja, jer je rok za podizanje zahteva istekao, a iz razloga što su im spisi predmeta P. 3170/09 dostavljeni 11. juna 2010. godine, odnosno 20 dana po isteku roka za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti.
4. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da osporenim aktom Republičkog javnog tužioca nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, već da je istim aktom podnosilac samo obavešten da je rok za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti istekao i da nema uslova za podizanje zahteva. Po oceni Ustavnog suda, osporeni dopis Republičkog javnog tužioca ne predstavlja pojedinačni akt protiv koga se, u smislu odredaba člana 170. Ustava i člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, može izjaviti ustavna žalba, jer nije akt kojim je odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, pa mu samim tim osporenim aktom ne mogu biti povređena Ustavom garantovana prava i slobode, te je stoga utvrdio da je u ovom delu ustavna žalba nedopuštena.
U pogledu osporene radnje nečinjenja Osnovnog suda u Nišu da dostavi spise predmeta P. 3170/09 Republičkom javnom tužilaštvu, Ustavni sud je u sprovedenom postupku, krećući se u granicama zahteva postavljenog u ustavnoj žalbi, utvrdio da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na postojanje označenih povreda prava zajemčenih Ustavom. Ovo iz razloga što je podnosilac ustavne žalbe, nezavisno od toga što je spis Osnovnog suda u Nišu dostavljen Republičkom javnom tužiocu po isteku roka u kom navedeni državni organ može da podigne zahtev za zaštitu zakonitosti, imao mogućnost da, saglasno odredbi člana 418. Zakona o parničnom postupku, u roku od 30 dana od dana prijema obaveštenja Republičkog javnog tužioca GT-1-486/09 od 14. juna 2010. godine, sam izjavi ovaj vanredni pravni lek i na taj način zaštiti svoja eventualno povređena ili uskraćena prava.
Na osnovu izloženog, Ustavni sud je ustavnu žalbu u celini odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.
5. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević