Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv radnji javnog tužilaštva i sudova u krivičnom postupku. Žalba je odbačena jer je podneta pre donošenja odluke drugostepenog suda o žalbi na prvostepeno rešenje, čime nisu iscrpljena sva raspoloživa pravna sredstva.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Marije Rančić iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. decembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Marije Rančić izjavljena protiv radnji Prvog opštinskog javnog tužilaštva u Beogradu u predmetu koji se vodio pod brojem Kt. 2789/08, Prvog opštinskog suda u Beogradu i Prvog opštinskog javnog tužilaštva u Beogradu u predmetima koji su se vodili pod br. KI. 3453/09, K. 821/09 i K. 3239/10 i Prvog osnovnog suda u Beogradu i Prvog osnovnog javnog tužilaštva u predmetu koji se vodi pod brojem K. 3239/10.
O b r a z l o ž e nj e
1. Marija Rančić iz Beograda, preko Milana Ivanovića, advokata iz Beograda, podnela je Ustavnom sudu 22. jula 2010. godine ustavnu žalbu protiv radnji Prvog opštinskog javnog tužilaštva u Beogradu u predmetu koji se vodio pod brojem Kt. 2789/08, Prvog opštinskog suda u Beogradu i Prvog opštinskog javnog tužilaštva u Beogradu u predmetima koji su se vodili pod br. KI. 3453/09, K. 821/09 i K. 3239/10 i Prvog osnovnog suda u Beogradu i Prvog osnovnog javnog tužilaštva u predmetu koji se vodi pod brojem K. 3239/10, zbog povrede načela zabrane diskriminacije utvrđenog odredbama člana 21. Ustava Republike Srbije i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, povrede prava na pravično suđenje, prava na besplatnog branioca, prava na delotvoran pravni lek i prava na nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta, zajemčenih odredbama čl. 25, 32. i 36. Ustava i čl. 3, 6. i 13. Konvencije.
U ustavnoj žalbi je navedeno: da su osporene radnje preduzimane u krivičnom postupku koji je obustavljen rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu K. 3239/10 od 31. maja 2010. godine; da je ovo rešenje dostavljeno podnositeljki ustavne žalbe 14. jula 2010. godine, da je protiv istog njen branilac u krivičnom postupku izjavio žalbu u kojoj je predložio da Apelacioni sud u Beogradu ukine pobijano rešenje i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno razmatranje; da „nedostaje epilog“, odnosno da podnositeljka ustavne žalbe čeka odluku drugostepenog suda. Podnositeljka ustavne žalbe je zahtevala da Ustavni sud usvoji njenu ustavnu žalbu, utvrdi da su joj u postupku koji se vodi pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu pod brojem K. 3239/10 povređena označena prava, utvrdi pravo na naknadu štete, naloži nadležnim sudovima da preduzmu sve neophodne mere kako bi se krivični postupak koji se vodi protiv nje okončao u najkraćem mogućem roku i naloži objavljivanje odluke.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična odredbi člana 170. Ustava. Odredba stava 2. istog člana Zakona propisuje da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su iscrpljena ili da nisu predviđena druga pravna sredstva za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio: da je rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu K. 3239/10 od 31. maja 2010. godine obustavljen krivični postupak protiv okrivljene, ovde podnositeljke ustavne žalbe, zbog odustanka javnog tužioca; da je branilac okrivljene 15. jula 2010. godine izjavio žalbu protiv navedenog rešenja; da uz ustavnu žalbu nije dostavljen dokaz da je o tom izjavljenom pravnom sredstvu odlučio Apelacioni sud u Beogradu.
4. Krećući se u okviru navoda i zahteva sadržanih u ustavnoj žalbi, a imajući u vidu da podnositeljka ustavne žalbe kao povređeno ili uskraćeno pravo nije navela i pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je utvrdio da se žalbom osporavaju radnje izvršene u krivičnom postupku koji nije pravnosnažno okončan i da pre izjavljivanja ustavne žalbe nisu iscrpljena pravna sredstva za zaštitu prava i sloboda zajemčenih podnositeljki. Prema pravnom stavu Ustavnog suda, u krivičnom postupku, donošenjem odluke o žalbi protiv prvostepene, odnosno drugostepene presude, ili o žalbi protiv rešenja, smatraće se da je iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe i da je to pretpostavka za podnošenje ustavne žalbe. Imajući u vidu da podnositeljka ustavne žalbe nije dostavila dokaz da je u konkretnom krivičnom postupku pre podnošenja ustavne žalbe Apelacioni sud u Beogradu odlučio o žalbi njenog branioca izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja, Ustavni sud je podnetu ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić