Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti i formalnih nedostataka
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu protiv nepostupanja Vrhovnog i Okružnog suda po podnetoj „optužnici“. Sud je utvrdio da su nadležni organi postupali po podnesku, te da žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu Ustavom zajemčenih prava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Miroslava Mišića iz Zaječara, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 8. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Miroslava Mišića.
O b r a z l o ž e nj e
1. Miroslav Mišić iz Zaječara izjavio je Ustavnom sudu 24. marta 2008. godine ustavnu žalbu, a 14. avgusta 2009. godine dostavio dopunu ustavne žalbe, protiv radnji nepostupanja Vrhovnog suda Srbije i Okružnog suda u Zaječaru, zbog povrede odredaba člana 21. st. 2. i 3, člana 22. stav 1. i člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac u ustavnoj žalbi i njenoj dopuni navodi da je 25. aprila 2007. godine Vrhovnom sudu Srbije podneo optužnicu protiv više sudija Vrhovnog suda Srbije i Okružnog suda u Zaječaru „zbog kršenja zakona i nezakonitog rada radi zaštite korumpiranih sudija koji su kršili ljudska prava podnositelja zbog političke diskriminacije u vreme režima JBT i SM“. Tvrdi da do podnošenja ustavne žalbe podneta „optužnica“ nije procesuirana, niti je on obavešten o razlozima za to, pa smatra da nije sproveden postupak po Ustavu i zakonu. Zahteva da Ustavni sud „zabrani Vrhovnom sudu Srbije dalje kršenje ustavnog prava podnositelja“, da naredi okončanje spornog postupka u roku od dva meseca, da se poništi izvršni postupak vođen pred Opštinskim sudom u Zaječaru I-1098/02 (I-235/99), da se uklone štetne posledice „nadoknadom štete koju je pretrpeo nezakonitim radom pravosuđa u dosadašnjem toku postupka“, kao i da Ustavni sud odloži postupak izvršenja pred Opštinskim sudom u Zaječaru I-1098/02.
2. Saglasno članu 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu («Službeni glasnik RS», broj 109/07) je istovetna sa odredbom člana 170. Ustava, a odredbom člana 83. stav 1. Zakona je propisano da ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdio sledeće činjenice koje su od značaja za rešavanje ovog ustavnosudskog predmeta:
- podnosilac ustavne žalbe je 25. aprila 2007. godine Vrhovnom sudu Srbije dostavio podnesak naslovljen kao "optužnica" protiv više lica, sudija Okružnog suda u Zaječaru i sudija Vrhovnog suda Srbije, zbog krivičnih dela kršenje zakona od strane sudije iz člana 360. Krivičnog zakonika, pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela iz člana 333. Krivičnog zakonika, falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 1. Krivičnog zakonika i povreda ravnopravnosti iz člana 128. Krivičnog zakonika, u vezi čl. 21. i 22. Ustava Republike Srbije;
- Okružno javno tužilaštvo u Kruševcu je svojim aktom Kt. 96/07 od 26. juna 2007. godine obavestilo podnosioca da je odbacilo njegovu krivičnu prijavu, jer je uvidom u spise predmeta Okružnog suda u Zaječaru Ki. 17/03 utvrdilo da u radnjama prijavljenih nema obeležja naznačenih krivičnih dela i da, u roku od osam dana od dana prijema obaveštenja, može preuzeti krivično gonjenje stavljanjem zahteva za sprovođenje istrage istražnom sudiji Okružnog suda u Kruševcu;
- podnosilac je 9. jula 2007. godine Vrhovnom sudu Srbije dostavio podnesak naslovljen kao "optužnica", kojim je preuzeo krivično gonjenje, a koji je 26. septembra 2007. godine dostavljen Okružnom sudu u Kruševcu;
- istražni sudija Okružnog suda u Kruševcu je aktom Ki. 61/07 od 8. februara 2008. godine naložio podnosiocu da uredi podnesak, tako što će ga sastaviti u formi zahteva za sprovođenje istrage, uz upozorenje da će njegov podnesak biti odbačen ukoliko ne postupi po nalogu;
- podnosilac je 18. februara 2008. godine primio nalog istražnog sudije, ali po njemu nije postupio u ostavljenom roku;
- istražni sudija Okružnog suda u Kruševcu je rešenjem Ki. 61/07 od 9. aprila 2008. godine odbacio podnesak kao neuredan;
- rešenje o odbačaju podneska nije moglo biti uručeno podnosiocu preko pošte, pa je izvršeno 11. juna 2008. godine preko oglasne table suda.
4. Odredbama člana 21. Ustava je, između ostalog, utvrđeno: da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije (stav 2.); da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (stav 3.).
Odredba člana 22. stav 1. Ustava utvrđuje da svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale.
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava jemči se svakom pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
5. Prema navodima ustavne žalbe, podnosilac od Ustavnog suda zahteva zaštitu zajemčenih ustavnih prava ukazujući da „optužnica“ koju je podneo nije procesuirana, niti je on obavešten o razlozima zbog kojih nije sproveden postupak po Ustavu i zakonu, čime je Vrhovni sud Srbije prekršio njegova ustavna prava.
Po oceni Ustavnog suda, navodi podnosioca ustavne žalbe ne odgovaraju činjenicama utvrđenim u prethodnom postupku, niti ustavna žalba sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu podnosiočevih Ustavom zajemčenih prava. Formalno pozivanje na povredu pojedinih prava, bez njihovog dovođenja u vezu sa konkretnim aktima ili radnjama državnih organa, po mišljenju Ustavnog suda, ne predstavlja dokaz o povredi Ustavom zajemčenih prava.
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da nisu ispunjene Ustavom i Zakonom o Ustavnom sudu utvrđene pretpostavke za vođenje postupka po podnetoj ustavnoj žalbi, pa je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.
5. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić