Odbacivanje ustavne žalbe protiv rešenja o ispravci očigledne omaške u presudi
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu kao očigledno neosnovanu, nalazeći da ispravka očigledne omaške u pisanju, kao što je ime zapisničara, ne predstavlja povredu Ustavom zajemčenih prava, uključujući pravo na pravično suđenje i dvostepenu sudsku zaštitu.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Vojka Nikolića iz Mačvanske Mitrovice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Vojka Nikolića izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K. 19/10 od 11. maja 2010. godine i rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. 1564/10 od 1. jula 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Vojko Nikolić iz Mačvanske Mitrovice podneo je Ustavnom sudu 28. jula 2010. godine, preko punomoćnika - advokata Nebojše Crnogorca iz Beograda, ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K. 19/10 od 11. maja 2010. godine i rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. 1564/10 od 1. jula 2010. godine.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da su sudovi pogrešno primenili materijalno pravo pri donošenju osporenih odluka, te da podnosiocu nisu obezbedili pravo na dvostepenu sudsku zaštitu. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporene akte.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom postupku, uvidom u ustavnu žalbu i osporene akte, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K. 19/10 od 11. maja 2010. godine ispravljena presuda K. 19/10 od 30. aprila 2010. godine zbog očigledne omaške, i to tako što je na šesnaestoj strani zamenjeno ime zapisničara.
Osporenim rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. 1564/10 od 1. jula 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba podnosioca i potvrđeno osporeno rešenje Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K. 19/10 od 11. maja 2010. godine. U obrazloženju drugostepenog osporenog rešenja navodi se da je tačna tvrdnja podnosioca da je u prvostepenom rešenju data pogrešna pouka o pravnom leku, ali da je drugostepeni sud odbio žalbu jer ona ne sadrži druge navode osim ukazivanja na pogrešno uputstvo o pravnom leku.
4. Iz sadržine ustavne žalbe proizlazi da su u njoj navedeni razlozi koji bi se mogli odnositi na povredu prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, kojom je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da su navodi podnosioca ustavne žalbe o tome da pouka o pravnom leku iz osporenog prvostepenog rešenja nije zasnovana na zakonu već detaljno cenjeni i obrazloženi u osporenoj drugostepenoj presudi. Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka sudova ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je njihovo zaključivanje u osporenim odlukama bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak nije bio pravičan na način utvrđen u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve razloge.
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da izneti navodi ne predstavljaju ustavnopravne razloge na kojima se mogu zasnivati tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
5. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 2296/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u parničnom postupku
- Už 2297/2010: Odbacivanje ustavne žalbe kao neosnovane zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
- Už 1517/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u sporu o naknadi štete
- Už 2295/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti
- Už 3558/2010: Odbacivanje ustavne žalbe u izvršnom postupku zbog nenavođenja ustavnopravnih razloga
- Už 2673/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neosnovane ustavne žalbe u sporu za naknadu štete
- Už 3151/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga