Odbacivanje ustavne žalbe o usklađivanju penzija zbog nedostatka ustavnopravnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu zbog navodne povrede prava na penzijsko osiguranje. Podnosilac nije naveo ustavnopravne razloge koji bi ukazali na povredu, a Sud nije nadležan da preispituje zakonitost odluka redovnih sudova.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-3543/2010
22.12.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Desimira Minića iz Kraljeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. decembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Desimira Minića izjavljena protiv presude Višeg suda u Kraljevu Gž1. 384/10 od 15. aprila 2010. godine i presude Opštinskog suda u Kraljevu P. 397/07 od 2. decembra 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Desimir Minić iz Kraljeva je 27. jula 2010. godine izjavio Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Kraljevu Gž1. 384/10 od 15. aprila 2010. godine i presude Opštinskog suda u Kraljevu P. 397/07 od 2. decembra 2008. godine, zbog povrede prava na penzijsko osiguranje zajemčenog članom 70. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da mu je osporenim odlukama povređeno pravo na penzijsko osiguranje, jer se "u istima tvrdi da je Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje primenjujući član 26. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama penzijskog i invalidskog osiguranja koji je stupio na snagu 1. januara 2002. godine, izvršio korekciju penzija za period septembar - decembar 2001. godine, 1. januara 2002. godine u skladu sa izmenama koje proizilaze iz tog zakona".
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna navedenoj odredbi člana 170. Ustava.
3. Na osnovu navoda ustavne žalbe i dokaza koji su uz žalbu priloženi, Ustavni sud je utvrdio da su osporenom presudom Višeg suda u Kraljevu odbijene žalbe tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, kao neosnovane i potvrđena ožalbena presuda Opštinskog suda u Kraljevu P. 397/07 od 2. decembra 2008. godine. Osporenom istom prvostepenom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na ime sticanja bez osnova isplati za period od januara 2002. godine, zaključno sa oktobrom 2006. godine, određene novčane iznose, sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenom u izreci presude i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Ceneći navode žalbe tužioca, Viši sud u Kraljevu je u osporenoj presudi zaključio da je prvostepeni sud izvedenim dokazima i pravilnom ocenom istih utvrdio sve odlučne činjenice za rešenje ove pravne stvari. Naime, odredbom člana 26. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama penzijskog i invalidskog osiguranja ("Službeni list SRJ", broj 70/01), koji je stupio na snagu 1. januara 2002. godine, izmenjen je član 80. Zakona o osnovama penzijskog i invalidskog osiguranja kojim je do tada bio regulisan način usklađivanja penzija. Odredbom člana 26. navedenog Zakona propisano je da se penzije od 1. januara, 1. aprila, 1. jula i 1. oktobra tekuće godine usklađuju na osnovu statističkih podataka sa kretanjem troškova života i prosečne zarade zaposlenih na teritoriji Republike u prethodna tri meseca, zbog čega je procentom usklađivanja penzija za januar 2002. godine od 13,05% usklađen iznos penzije od septembra 2001. godine, te je neosnovana tvrdnja tužioca da je tuženi retroaktivno vršio usklađivanje već isplaćenih penzija u 2001. godini.
Neosnovano se žalbom tužioca, prema oceni drugostepenog suda, ističe da je rešenjem direktora Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao upravnim aktom utvrđena visina penzije za tužioca i da isti nije imao ovlašćenje da propisuje penziju na koju će se usklađivanje primeniti. Ovo zbog toga što se navedenim rešenjem ne rešava pojedinačno visina penzije za tužioca, niti se istim menja osnov i visina utvrđene penzije iz 1988. godine, već se samo konkretizuje način i postupak obračuna usklađivanja penzija prema izmenjenoj zakonskoj odredbi. Viši sud u Kraljevu je zaključio da tužilac nije sudu pružio dokaze da je navedeno rešenje poništeno, izmenjeno ili stavljeno van snage, te kako je tuženi vršio isplatu penzija na način i u obimu kako je to tuženi i utvrdio u svom rešenju, to proizilazi da tužilac nije pretrpeo štetu, niti se tuženi neosnovano obogatio za određene novčane iznose. 4. Podnosilac ustavne žalbe smatra da mu je osporenom presudom Višeg suda u Kraljevu povređeno pravo na penzijsko osiguranje zajemčeno članom 70. Ustava, kojim se utvrđuje da se Republika Srbija stara o ekonomskoj sigurnosti penzionera, kao i da se penzijsko osiguranje uređuje zakonom. 5. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povrede Ustavom zajemčenog prava podnosioca ustavne žalbe koje je u ustavnoj žalbi označeno. Naime, postupak pred Višim sudom u Kraljevu je u svemu bio pravičan, s obzirom da je, prema oceni Ustavnog suda, drugostepeni organ naveo jasne i precizne razloge zbog kojih je smatrao da je prvostepeni organ pravilno primenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe, a da podnosilac ustavne žalbe nije naveo razloge koji bi ukazivali na to da je osporena odluka dovela do povrede prava na penzijsko osiguranje.
Ustavni sud i u ovom ustavnosudskom predmetu ukazuje da nije nadležan da odlučujući o podnetoj ustavnoj žalbi postupa kao instancioni sud u odnosu na redovne sudove i da ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. U postupku po ustavnoj žalbi, Ustavni sud utvrđuje povrede Ustavom zajemčenih prava i ispituje da li je postupak koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe u celini bio pravičan, kao i da li je osporenim pojedinačnim aktima podnosiocu ustavne žalbe uskraćeno koje drugo ustavno pravo. U vezi sa tim, Ustavni sud je konstatovao da u konkretnoj ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi se mogli dovesti u vezu sa tvrdnjom podnosioca da mu je osporenom presudama povređeno pravo na penzijsko osiguranje.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 5425/2016: Usvajanje ustavne žalbe zbog nezakonitog prestanka prava na invalidsku penziju
- Už 808/2009: Odluka Ustavnog suda o neosnovanosti ustavne žalbe u penzijskom sporu
- Už 1091/2012: Ustavnopravna ocena odluke o naknadi štete zbog neisplaćene usklađene vojne penzije
- Už 3010/2011: Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi povodom spora o isplati penzije
- Už 8405/2013: Povreda prava vojnog penzionera na pravično suđenje i jednaku zaštitu prava
- Už 255/2012: Povreda prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku u upravnom postupku
- Už 3031/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog osporavanja ocene dokaza i primene prava