Odbačaj ustavne žalbe zbog neispunjenosti pretpostavki za vođenje postupka

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Upravnog suda. Podnosilac je osporavao zakonitost presude, ali nije naveo ustavnopravne razloge niti povezao navode sa povredom Ustavom zajemčenih prava, već je tražio da Ustavni sud postupi kao instancioni sud.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-3567/2010
26.01.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: sudija dr Agneš Kartag Odri, koja vrši funkciju predsednika, i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Aleksandra Skočajića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 26. januara 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Aleksandra Skočajića izjavljena protiv presude Upravnog suda U. 1962/10 od 9. juna 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Aleksandar Skočajić iz Beograda je 30. jula 2010. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda U. 1962/10 od 9. juna 2010. godine, zbog povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Podnosilac ustavne žalbe je naveo da se u osporenoj presudi nabrajaju irelevantne činjenice i postupci, a da nije ocenjena „krucijalna i osnovna“ činjenica da je sporazumom o prestanku radnog odnosa predviđeno da „danom prestanka radnog odnosa, zaposlenom prestaju sva prava i obaveze iz rada i po osnovu rada“.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Upravnog suda U. 1962/10 od 9. juna 2010. godine odbijena kao neosnovana tužba tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, podneta protiv rešenja Ministarstva rada i socijalne politike – direktora Inspektorata za rad broj 164-03-00227/2007-01 od 12. oktobra 2007. godine, kojim je u stavu prvom izreke izmenjen zaključak Ministarstva rada i socijalne politike – Odeljenja inspekcije rada u gradu Beogradu broj 117-00-2337/2007-04 od 31. maja 2007. godine tako što je odbačen zahtev tužioca broj 117-00-2337/2007-04 od 12. februara 2007. godine, jer nema uslova za pokretanje postupka, dok je u stavu drugom odbijena kao neosnovana žalba tužioca izjavljena protiv navedenog prvostepenog rešenja. U obrazloženju osporene presude je navedeno da je pravilno postupio drugostepeni organ kada je stavom prvim izreke osporenog rešenja odlučio da se izmeni prvostepeni zaključak i odbaci zahtev tužioca, jer nije bilo uslova za pokretanje postupka, polazeći od toga da je drugostepeni organ u konkretnom slučaju bio ovlašćen da, radi zakonitog i pravilnog rešenja upravne stvari, izmeni prvostepeno rešenje i kada odbije žalbu, ako nađe da izreka prvostepenog rešenja nije podobna za uspostavljanje zakonitog stanja, a da razlozi izneti u obrazloženju to jesu. Takođe, po oceni toga suda, drugostepeni organ je pravilno odbio kao neosnovanu žalbu tužioca, našavši da u konkretnom slučaju nije bilo uslova za pokretanje postupka.

4. Polazeći od navoda ustavne žalbe, kojima se navedena presuda osporava zbog povrede pravila postupka, nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, Ustavni sud ocenjuje da podnosilac ustavne žalbe, nezadovoljan ishodom pravnosnažno okončanog upravnog postupka i upravnog spora, od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da kao instancioni sud ispita zakonitost osporene presude, shvatajući izjavljenu ustavnu žalbu kao „zahtev za preispitivanje“ i predlažući izvođenje dokaza i sprovođenje rasprave. Pri tome je Ustavni sud utvrdio da je u ustavnoj žalbi navedeno da se ona podnosi, između ostalog, na osnovu čl. 32, 36. i 60. Ustava Republike Srbije, ali bez naznake ljudskih prava koja se njima jemče, i bez dovođenja u vezu navodi iznetih u ustavnoj žalbi sa sadržinom označenih odredaba Ustava.

Ustavni sud ukazuje na to da je ustavna žalba strogo formalno pravno sredstvo koje mora sadržati elemente propisane Zakonom o Ustavnom sudu, kao i da „zahtev za preispitivanje“ kao pravno sredstvo ne postoji u ustavnosudskom postupku.

Ustavni sud konstatuje da se tvrdnja podnosioca ustavne žalbe da je Upravni sud u osporenoj presudi propustio da oceni navode tužbe kojima je ukazivano na nezakonitost radnog teksta sporazuma o prestanku radnog odnosa može odnositi samo na povredu prava na obrazloženu sudsku odluku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, iz člana 32. stav 1. Ustava. U vezi sa tim, Ustavni sud je iz obrazloženja osporene presude Upravnog suda utvrdio upravo suprotno, da je Upravni sud u svojoj odluci cenio ovaj navod tužbe, našavši da isti nije bio od uticaja na pravilnost drugostepenog rešenja, polazeći u svojoj oceni od činjenice da radni tekst navedenog sporazuma ne predstavlja upravni akt povodom koga se može voditi upravni postupak, niti je inspektor rada ovlašćen da daje mišljenje o tom tekstu. Budući da upravni organi nisu meritorno odlučivali o podnetom zahtevu podnosioca ustavne žalbe, jer iz navedenih razloga nije bilo uslova za pokretanje postupka, Upravni sud u osporenoj presudi nije ni mogao da ispituje navode tužbe kojima je tražena ocena zakonitosti navedenog sporazuma. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ocenio da se ovaj navod iznet u ustavnoj žalbi ne može smatrati ustavnopravnim razlogom koji bi ukazivao na to da je osporenom presudom povređeno Ustavom zajemčeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje.

Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po podnetoj ustavnoj žalbi.

5. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.

 

 

VRŠI FUNKCIJU PREDSEDNIKA USTAVNOG SUDA

sudija

dr Agneš Kartag Odri

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.