Odbačena ustavna žalba zbog nenavođenja ustavnopravnih razloga za povredu prava

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presuda Vrhovnog kasacionog suda i nižih sudova. Podnositeljka nije navela ustavnopravne razloge koji bi ukazali na povredu Ustavom zajemčenih prava, već je osporavala činjenično stanje i primenu prava, što nije nadležnost Ustavnog suda.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Mazlume Destanović iz Novog Pazara, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. februara 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Mazlume Destanović izjavljena protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Prev. 27/10 od 15. aprila 2010. godine, presude Višeg trgovinskog suda u Beogradu Pž. 3004/08 od 6. novembra 2008. godine i presude Trgovinskog suda u Kraljevu P. 269/06 od 31. oktobra 2007. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Mazluma Destanović iz Novog Pazara izjavila je 30. jula 2010. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Prev. 27/10 od 15. aprila 2010. godine, presude Višeg trgovinskog suda u Beogradu Pž. 3004/08 od 6. novembra 2008. godine i presude Trgovinskog suda u Kraljevu P. 269/06 od 31. oktobra 2007. godine, zbog povreda načela zabrane diskriminacije, prava na pravično suđenje i prava na imovinu, garantovanih članom 21, članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. do 3. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi se navodi da je podnositeljka ustavne žalbe podnela tužbu Trgovinskom sudu u Kraljevu radi poništaja ugovora o otkupu stana zaključenog između "A.D. Fabrika obuće RAS" u stečaju i Dž.Z, s obzirom na to da je pre stečaja podnositeljki ustavne žalbe dodeljen stan koji je bio predmet ugovora o otkupu, a ne tuženom Dž.Z. Podnositeljka navodi da joj je osporenim presudama povređeno pravo na pravično suđenje jer sudovi nisu dali jasne i neprotivurečne razloge o odlučnim činjenicama, kao i da su pogrešno primenili Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa i Zakon o planiranju i izgradnji na štetu podnositeljke. Podnositeljka smatra da joj je pravo na imovinu povređeno na taj način što joj je oduzeta mogućnost sticanja prava svojine na spornom stanu. S obzirom na navedeno, podnositeljka od Ustavnog suda zahteva da osporene presude Vrhovnog kasacionog suda, Višeg trgovinskog suda u Beogradu i Trgovinskog suda u Kraljevu poništi.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

3. Na osnovu navoda iz ustavne žalbe i dokaza koji su uz žalbu priloženi, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Trgovinskog suda u Kraljevu P. 269/06 od 31. oktobra 2007. godine odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, kojim je tražila da se utvrdi da je ništav ugovor o otkupu stana u društvenoj svojini u zgradi "Sivi dom" u Novom Pazaru, naselje Stevana Nemanje, broj A/14, na trećem spratu, površine 36,96 m2, koji je zaključen između prvotuženog DP "Ras" u stečaju iz Novog Pazara kao prodavca i drugotuženog Dž.Z. kao kupca. Osporenom presudom Višeg trgovinskog suda u Beogradu Pž. 3004/08 od 6. novembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Trgovinskog suda u Kraljevu.

Vrhovni kasacioni sud je 15. aprila 2010. godine doneo osporenu presudu Prev. 27/10 kojom je odbio kao neosnovanu reviziju tužilje izjavljenu protiv presude Višeg trgovinskog suda u Beogradu Pž. 3004/08 od 6. novembra 2008. godine. Vrhovni kasacioni sud je naveo: da je odlukom radničkog saveta Fabrike obuće "Ras" Novi Pazar o davanju stanova na korišćenje broj 1334 od 16. maja 1988. godine dodeljen na korišćenje drugotuženom Dž.Z. stan broj 14 u ulici Stevana Nemanje u Novom Pazaru, površine 36,96 m2; da je na osnovu navedene konačne odluke direktor Fabrike "Ras" doneo rešenje broj 1457 od 24. maja 1988. godine kojim je Dž.Z, kao nosiocu stanarskog prava, dat na korišćenje navedeni stan, uz obavezu da pre useljenja zaključi ugovor o korišćenju stana sa nadležnim SIZ-om stanovanja; da je drugotuženi zaključio ugovor o korišćenju stana sa SIZ-om stanovanja opštine Novi Pazar 10. juna 1988. godine; da je na osnovu odluke o dodeli stana i ugovora o korišćenju stana, u stečajnom postupku nad DP "Ras" Novi Pazar koji je otvoren rešenjem St. broj 2868/01 od 7. jula 2003. godine, zaključen ugovor o otkupu navedenog stana između prvotuženog kao prodavca i drugotuženog kao kupca, overen kod Opštinskog suda u Novom Pazaru 16. oktobra 2004. godine.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da su neosnovani revizijski navodi tužilje da joj je dodeljen dvosoban stan na osnovu odluke prvotuženog broj 488 od 25. avgusta 1997. godine i da je to bio razlog što nije podnosila prijavu potraživanja u stečajnom postupku, s obzirom na to da se nije radilo o odluci koja može biti predmet sudske zaštite, već o rang listi kojom je utvrđen redosled radnika po podnetim prijavama za stan. Utvrđeno je da je tužilja prilikom saslušanja u svojstvu parnične stranke, izjavila da je dobila stan broj 13, površine 38 m2, na drugom spratu u ulici Stevana Nemanje u Novom Pazaru, a ne sporni stan broj 14, površine 36,96 m2 na trećem spratu koji je predmet ugovora o otkupu. Vrhovni kasacioni sud je ocenio da s obzirom na to da tužilja nije dostavila odluku prvotuženog kojom joj je dodeljen stan koji je predmet ugovora o otkupu stana zaključenog između tuženih i čiju ništavost traži, a da je drugotuženi u posedu navedenog stana od 1988. godine, to je stečajni upravnik osnovano zaključio ugovor o otkupu stana sa drugotuženim, saglasno odredbama čl. 16, 18. i 21. Zakona o stanovanju i člana 120. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji.

4. Podnositeljka ustavne žalbe smatra da su joj osporenim presudama povređena prava zajemčena odredbama člana 21, člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. do 3. Ustava.

Odredbama člana 21. Ustava zajemčeno je: da su svi pred Ustavom i zakonom jednaki (stav 1.); da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije (stav 2.); da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (stav 3.); da se ne smatraju diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su suštinski u nejednakom položaju sa ostalim građanima (stav 4.).

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava jemči se svakom pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbama člana 58. stav 1. do 3. Ustava utvrđeno je: da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona; da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne; da se zakonom može ograničiti način korišćenja imovine.

5. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povreda Ustavom zajemčenih prava podnositeljke ustavne žalbe koja su u ustavnoj žalbi označena. Naime, Vrhovni kasacioni sud je u osporenoj presudi naveo razloge zbog kojih je smatrao da su nižestepeni sudovi pravilno utvrdili činjenično stanje, a podnositeljka ustavne žalbe nije navela razloge koji bi ukazivali na to da su osporene presude donete proizvoljnim ili pogrešnim tumačenjem i primenom materijalnog prava, te da ne ispunjavaju zahteve pravičnosti iz člana 32. stav 1. Ustava. U odsustvu valjanih razloga iz kojih bi proizlazilo da su u parničnom postupku povređene ustavne garancije pravičnog suđenja, Ustavni sud ne može preispitivati ocenu redovnih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva podnositeljke kojim je tražila da se utvrdi da je ništav ugovor o otkupu stana zaključen između prvotuženog i drugotuženog.

Imajući u vidu da je Ustavni sud ocenio da nisu prihvatljivi navodi podnositeljke ustavne žalbe o tome da joj je osporenim presudama povređeno pravo na pravično suđenje, ne postoje ni ustavnopravni razlozi koji bi bili osnov za tvrdnju da je podnositeljki povređeno pravo na imovinu garantovano članom 58. Ustava.

Kako je povreda načela zabrane diskriminacije akcesorne prirode, odnosno može biti vezana samo za istovremeno učinjenu povredu ili uskraćivanje nekog određenog ustavnog prava ili slobode, a u konkretnom slučaju nije utvrđena povreda Ustavom garantovanog prava ili slobode, Ustavni sud je ocenio da nema osnova za tvrdnju podnositeljke ustavne žalbe da je osporenim presudama povređeno načelo zabrane diskriminacije garantovano članom 21. Ustava.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.