Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravno sredstvo u postupku izbora direktora škole

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući da odluka školskog odbora da ne izabere nijednog kandidata za direktora predstavlja upravni akt. Uskraćivanje sudske zaštite protiv takve odluke, sa obrazloženjem da nije upravni akt, predstavlja povredu prava na pravno sredstvo.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-36/2009
01.10.2009.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Vladimira Tomića iz Petrovaradina, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 1. oktobra 2009. godine, doneo je

 

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Vladimira Tomića i utvrđuje se da mu je presudom Vrhovnog suda Srbije Uvp. I 7/08 od 29. maja 2008. godine, povređeno pravo na pravno sredstvo zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbija kao neosnovana.
2. Poništava se presuda Vrhovnog suda Srbije Uvp. I 7/08 od 29. maja 2008. godine i određuje da se u najkraćem mogućem roku donese nova odluka o zahtevu za vanredno preispitivanje sudske odluke koji je podnet protiv rešenja Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici U-122/07 od 29. novembra 2007. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Vladimir Tomić iz Petrovaradina je 9. januara 2009. godine podneo Ustavnom sudu dopuštenu i blagovremenu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije Uvp. I 7/08 od 29. maja 2008. godine, zbog povrede ustavnog načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, ustavnog načela zaštite ljudskih i manjinskih prava i sloboda iz člana 22. Ustava, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava, prava na rad iz člana 60. Ustava i neposredne primene zajemčenih prava iz člana 18. Ustava.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da je osporenom presudom odbijen njegov zahtev za vanredno preispitivanje rešenja Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici, a kojim je odbačena tužba podnosioca ustavne žalbe izjavljena protiv odluke Školskog odbora Osnovne muzičke škole "Filip Višnjić" iz Šida, broj 166-2 od 27. avgusta 2007. godine. Podnosilac ustavne žalbe ističe da je navedenom odlukom škole odlučeno da na konkursu za izbor direktora nije izabran nijedan kandidat i da mu je poukom o pravnom leku "zabranjeno" da protiv te odluke podnese prigovor ili da podnese tužbu nadležnom sudu. Prema mišljenju podnosioca ustavne žalbe, osporenom odlukom je, s jedne strane, uskraćeno njegovo pravo na rad, a s druge strane, onemogućena mu je pravna zaštita, a što je potvređeno i rešenjem Okružnog suda, kao i osporenom presudom.
2. Saglasno odredbama člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporenu presudu i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Odlučujući po konkursu za izbor direktora škole, Školski odbor Osnovne muzičke škole "Filip Višnjić" iz Šida, po pribavljenom mišljenju nastavničkog veća, doneo je odluku broj 166-2 od 27. avgusta 2007. godine, da na radno mesto direktora škole, na mandatni period od četiri godine, ne izabere nijednog kandidata. U obrazloženju odluke je navedeno da podnosilac ustavne žalbe ne poznaje problematiku materijalnih i ljudskih resursa, kako ove škole, tako ni lokalne zajednice, a samim tim ni započete procese vezane za školski razvojni plan, kao i da su škole u kojima je podnosilac ustavne žalbe radio pre prijavljivanja na konkurs dale vrlo nepovoljno mišljenje o njemu. Navedena odluka sadrži uputstvo o pravnom sredstvu, u kome se navodi da protiv te odluke nije dopušten prigovor niti neko drugo pravno sredstvo, pošto je, prema članu 121. stav 6. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, pravna zaštita predviđena samo protiv odluke kojom je neki kandidat izabran, odnosno samo protiv odluke o izboru kandidata, a ne i protiv odluke kojom nijedan kandidat nije izabran.
Podnosilac ustavne žalbe je protiv odluke Školskog odbora Osnovne muzičke škole "Filip Višnjić" iz Šida, broj 166-2 od 27. avgusta 2007. godine, podneo tužbu. Okružni sud u Sremskoj Mitrovici je 29. novembra 2007. godine doneo rešenje U-122/07, kojim je odbacio tužbu podnosioca ustavne žalbe za poništaj navedene odluke. U obrazloženju rešenja Okružni sud u Sremskoj Mitrovici navodi da osporena odluka nije upravni akt i da se upravni spor može voditi samo protiv odluke o izboru direktora na koju je nadležni organ dao saglasnost.
Podnosilac ustavne žalbe je protiv rešenja Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici U-122/07 od 29. novembra 2007. godine podneo zahtev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Vrhovni sud Srbije je presudom Uvp. I 7/08 od 29. maja 2008. godine odbio zahtev podnosioca ustavne žalbe kao neosnovan. Po mišljenju Vrhovnog suda Srbije, pravilno je odlučio Okružni sud u Sremskoj Mitrovici kada je odbacio tužbu izjavljenu protiv odluke Školskog odbora Osnovne muzičke škole "Filip Višnjić" iz Šida, jer odluka da se na radno mesto direktora ne izabere nijedan kandidat ne predstavlja upravni akt.
4. Odredbama Ustava na čiju se povredu poziva podnosilac ustavne žalbe, utvrđeno je: da se ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom neposredno primenjuju (član 18. stav 1.); da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki, da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21. st. 1. do 3.); da svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale (član 22. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, kao i da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36.); da se jemči pravo na rad, u skladu sa zakonom, da svako ima pravo na slobodan izbor rada i da su svima, pod jednakim uslovima, dostupna sva radna mesta (član 60. st. 1. do 3.).
Za odlučivanje Ustavnog suda u ovoj pravnoj stvari, pored već navedenih ustavnih odredaba, relevantne su i odredbe Ustava kojima je utvrđeno da zakonitost konačnih pojedinačnih akata kojima se odlučuje o pravu, obavezi ili na zakonom zasnovanom interesu podleže preispitivanju pred sudom u upravnom sporu, ako u određenom slučaju zakonom nije predviđena drugačija sudska zaštita (član 198. stav 2.), kao i odredbe Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Službeni glasnik RS", br. 62/03, 64/03, 58/04, 62/04, 79/05 i 101/05) i Zakona o upravnim sporovima ("Službeni list SRJ", broj 46/96).
Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja propisano je: da delatnost obrazovanja i vaspitanja u osnovnom obrazovanju i vaspitanju, obavlja, između ostalih - osnovna muzička škola (član 29. stav 1. tačka 2.); da direktora škole bira školski odbor, na osnovu javnog konkursa, po pribavljenom mišljenju nastavničkog veća, da se konkurs za izbor direktora raspisuje najkasnije tri meseca pre isteka mandata direktora, a odluka sa dokumentacijom o izabranom kandidatu dostavlja ministru na saglasnost, te da se smatra da je odluka organa upravljanja o izboru direktora doneta, odnosno da je ministar dao na nju saglasnost ako u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke ne donese akt kojim odbija saglasnost, kao i da učesnik konkursa nezadovoljan odlukom o izboru direktora ustanove ima pravo na sudsku zaštitu u upravnom sporu (član 59. st. 2. do 6.); da se prijem u radni odnos vrši na osnovu konačne odluke direktora o izboru kandidata na raspisanom konkursu (član 121. stav 1. tačka 1.), da direktor donosi odluku o izboru kandidata u roku od 15 dana od dana isteka roka za podnošenje prijava (stav 5.), a da kandidat nezadovoljan odlukom o izboru može da podnese prigovor organu upravljanja u roku od 8 dana od dana dostavljanja odluke (stav 6.).
Zakonom o upravnim sporovima propisano je: da upravni akt, u smislu tog zakona, predstavlja akt kojim državni organ i preduzeće ili druga organizacija u vršenju javnih ovlašćenja rešava o pravu ili obavezi fizičkog lica ili pravnog lica ili druge stranke u upravnoj stvari (član 6. stav 2.); da se upravni spor može pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta protiv koga nije dozvoljena žalba u upravnom postupku (član 7.); da tužilac u upravnom sporu može biti fizičko lice, pravno lice ili druga stranka ako smatra da joj je upravnim aktom povređeno neko pravo ili na zakonu zasnovani interes (član 12.).
5. Ocenjujući navode i razloge iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta navedenih odredaba Ustava i zakona, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava.
Po oceni Ustavnog suda, u pouci o pravnom sredstvu koja je data u odluci Školskog odbora Osnovne muzičke škole "Filip Višnjić" iz Šida, broj 166-2 od 27. avgusta 2007. godine, donosilac odluke nije na pravilan način primenio odredbe Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Naime, izbor direktora ustanove uređen je članom 59. Zakona, a pravo na sudsku zaštitu u upravnom sporu, koje pripada učesniku konkursa koji nije zadovoljan odlukom o izboru direktora, predviđeno je odredbom stava 6. tog člana. S druge strane, članom 121. navedenog Zakona uređuje se prijem u radni odnos u ustanovi, te saglasno odredbi stava 3. tog člana direktor ustanove raspisuje konkurs za prijem u radni odnos i donosi odluku o izboru, a prema stavu 6. istog člana kandidat nezadovoljan odlukom direktora o izboru može da podnese prigovor organu upravljanja u roku od osam dana od dana dostavljanja odluke. Iz navedenog proizlazi da je pravo učesnika konkursa na pravnu zaštitu u postupku izbora direktora škole predviđeno odredbom člana 59. stav 6. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, te da nema mesta primeni odredbe člana 121. stav 6. tog zakona.
Takođe, ne može se prihvatiti zaključak donosioca osporene odluke da je pravna zaštita dopuštena samo protiv odluke kojom je neki kandidat izabran. Po shvatanju Ustavnog suda, odluka školskog odbora o tome da ne izabere nijednog kandidata - isto kao i odluka o izboru direktora - predstavlja upravni akt, u smislu člana 6. Zakona o upravnim sporovima, jer se donosi u vršenju javnog ovlašćenja datog zakonom i njome se rešava o pravu učesnika konkursa u upravnoj stvari. Naime, u postupku odlučivanja o izboru direktora, školski odbor može izabrati jednog od kandidata i odluku dostaviti nadležnom ministru radi davanja saglasnosti. Međutim, postupak po konkursu za izbor direktora škole može se okončati i odlukom o tome da se ne izabere nijedan kandidat, čime se, nesumnjivo, rešava o pravu učesnika konkursa u upravnoj stvari. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da je odlukom škole povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo.
Imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe protiv navedene odluke podneo najpre tužbu Okružnom sudu u Sremskoj Mitrovici, a potom i zahtev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Srbije, ukazujući upravo na povredu navedenog Ustavom zajemčenog prava, a da je Vrhovni sud takođe zaključio da odluka nije upravni akt i da protiv iste nije moguće izjaviti tužbu u upravnom sporu, Ustavni sud je ocenio da je osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo zajemčeno članom 36. stav 2, u vezi člana 198. stav 2. Ustava.
Pri odlučivanju o istaknutoj povredi prava na sudsku zaštitu, koje garantuje član 22. Ustava, Ustavni sud je imao u vidu da je to pravo konsumirano pravom na pravno sredstvo iz člana 32. stav 2. Ustava, čiju povredu je Sud utvrdio.
Po oceni Ustavnog suda, osporenom presudom nije povređeno ustavno načelo o neposrednoj primeni ljudskih i manjinskih prava, utvrđeno članom 18. Ustava. Naime, odredbom stava 2. tog člana Ustava utvrđeno je, između ostalog, da se zakonom može propisati način ostvarivanja Ustavom zajemčenih prava, ako je to neophodno za ostvarivanje pojedinog prava zbog njegove prirode. S obzirom na sadržinu prava čija se povreda ističe u ustavnoj žalbi, ocenjeno je da se svrha ustavnog jemstva ovih prava može postići jedino ako se način ostvarivanja tih prava propiše zakonom.
U vezi sa navodnom povredom ustavnog načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava, Sud je utvrdio da osporena presuda nije dovela do povrede navedenog načela. Naime, podnosilac ustavne žalbe nije pružio dokaze da mu je zbog nekog ličnog svojstva povređeno ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, što je neophodna pretpostavka da bi se mogla utvrditi povreda načela zabrane diskriminacije. Takođe, prema oceni Suda, osporenom presudom nije moglo biti povređeno ni pravo na rad, zajemčeno članom 60. Ustava.
6. Na osnovu izloženog i odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07), Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio u delu koji se odnosi na povredu prava podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo zajemčenog članom 36. stav 2. Ustava, dok je u preostalom delu ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu.
Ustavni sud je ocenio da su u konkretnom slučaju posledice učinjene povrede takve prirode da se mogu otkloniti samo poništajem osporene presude Vrhovnog suda Srbije, kako bi taj sud u ponovnom postupku u najkraćem mogućem roku doneo novu odluku o zahtevu za vanredno preispitivanje rešenja Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici U-122/07 od 29. novembra 2007. godine, na osnovu odredaba člana 89. st. 2. i 3. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 2. izreke.
Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo kao u izreci.

 

 

 

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.