Odbacivanje ustavne žalbe u vezi sa prinudnom naplatom poreskog duga

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu preduzeća izjavljenu protiv presude Upravnog suda. Utvrđeno je da navodi o nezakonitom donošenju više rešenja o prinudnoj naplati ne predstavljaju ustavnopravne razloge, već ponavljanje već odbijenih žalbenih navoda.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-3621/2010
03.02.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: sudija dr Agneš Kartag Odri, koja vrši funkciju predsednika, i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi preduzeća „POSTMEX“ d.o.o. iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 3. februara 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba preduzeća „POSTMEX“ d.o.o. izjavljena protiv presude Upravnog suda - Odeljenje u Novom Sadu U. 1145/10 od 18. juna 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Preduzeće „POSTMEX“ d.o.o. iz Beograda je 2. avgusta 2010. godine, preko punomoćnika Vere Čabarkape, advokata iz Beograda, Ustavnom sudu podnelo ustavnu žalbu protiv sudske odluke navedene u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje i na suđenje u razumnom roku, prava na pravno sredstvo i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1, člana 36. stav 2. i člana 58. Ustava Republike Srbije. Podnosilac ustavne žalbe se pozvao i na povredu prava iz člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. stav 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

U ustavnoj žalbi je navedeno da je donošenje više rešenja o prinudnoj naplati istog iznosa poreskog duga, u konkretnom slučaju tri rešenja o prinudnoj naplati istog iznosa i tri rešenja o određivanju privremene mere obezbeđenja tog iznosa, prvi put 23. maja 2006. godine na računima poreskog obveznika, a zatim 3. novembra 2006. godine i 4. januara 2007. godine na računima dužnika poreskog obveznika, ovde podnosioca ustavne žalbe, očigledno nezakonito i nedopustivo.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je rešenjem Ministarstva finansija – Poreska uprava – Sektor za poresko-pravne poslove i koordinaciju broj 433-00478/2007-07 od 13. juna 2007. godine odbijena kao neosnovana žalba poreskog obveznika preduzeća „POSTMEX“ d.o.o, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljena protiv rešenja Ministarstva finansija – Poreska uprava – Centar za velike poreske obveznike broj 433-1424/06-30 od 4. januara 2007. godine, kojim je određena prinudna naplata dospelog a neplaćenog poreskog duga u opredeljenom novčanom iznosu, iz novčanih sredstava na računu porekog obveznika prenosom sredstava sa računa poreskog obveznika uključujući i sredstva na deviznom računu, na uplatni račun javnih prihoda. U obrazloženju drugostepenog rešenja je navedeno: da je prvostepeni organ u postupku prinudne naplate poreskog duga poreskog obveznika preduzeća „ASTRA SIMIT“ d.o.o. doneo rešenje broj 433-1424/06-3 od 3. novembra 2006. godine, kojim je određena prinudna naplata poreskog duga tog preduzeća iz njegovih nedospelih novčanih potraživanja koja ima prema preduzeću „POSTMEX“ d.o.o. u ukupnom iznosu od 1.152.928,69 evra, te je dužniku poreskog obveznika naloženo da nedospeli dug koji ima prema poreskom obvezniku, umesto poreskom obvezniku, uplati narednog dana od dana dospelosti na propisane uplatne račune javnih prihoda; da je deo tog potraživanja u iznosu od 200.351,65 evra dospeo za naplatu 31. decembra 2006. godine; da preduzeće „POSTMEX“ d.o.o. nije narednog dana od dana dospelosti dela tog potraživanja uplatilo navedeni iznos u dinarskoj protivvrednosti; da je preduzeće „POSTMEX“ d.o.o. na osnovu navedenog rešenja postalo stranka u poreskom postupku, a kako u ostavljenom roku nije izvršilo uplatu naloženih iznosa na način propisan tim rešenjem, postalo je i poreski obveznik; da je stoga prvostepeni organ doneo rešenje broj 433-1424/06-30 od 4. januara 2007. godine; da je žalilac naveo da je donošenje tri rešenja o prinudnoj naplati istog iznosa poreskog duga (rešenja od 23. maja 2006. godine o prinudnoj naplati poreza na računima poreskog obveznika, a zatim dva rešenja od 3. novembra 2006. godine i od 4. januara 2007. godine o prinudnoj naplati poreza na računima dužnika poreskog obveznika) nezakonito i nedopustivo; da je taj navod neosnovan zbog toga što je odredbom člana 92. stav 2. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisano da Poreska uprava može na osnovu rešenja, po bilo kojem redosledu, primenjivati jedno ili više sredstava prinudne naplate iz stava 1. tog člana, kojim je, pored ostalog, propisano da se prinudna naplata sprovodi na novčanim potraživanjima poreskog obveznika – prenosom potraživanja na uplatni račun javnih prihoda.

Upravni sud - Odeljenje u Novom Sadu je osporenom presudom U. 1145/10 od 18. juna 2010. godine odbio kao neosnovanu tužbu tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, podnetu protiv drugostepenog rešenja.

4. Ustavni sud je iz navoda ustavne žalbe utvrdio da podnosilac ustavne žalbe, ne prihvatajući obrazloženje sadržano u drugostepenom poreskom rešenju i osporenoj presudi Upravnog suda, ustavnom žalbom ponovo ističe, kao i u žalbi protiv prvostepenog rešenja i u tužbi u upravnom sporu, da mu je pravo na pravično suđenje povređeno time što su protivno odredbama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji doneta tri rešenja kojima je određena prinudna naplata istog iznosa poreskog duga i tri rešenja o određivanju privremene mere obezbeđenja poreskog potraživanja u prinudnoj naplati tog iznosa.

Ustavni sud ocenjuje da je drugostepeni poreski organ, ispitujući žalbene navode podnosioca ustavne žalbe, izneo dovoljno obrazložene razloge zbog čega donošenje prvostepenog rešenja od 4. januara 2007. godine nije predstavljalo određivanje druge prinudne naplate istog iznosa poreskog duga, čija prinudna naplata je u većem iznosu određena rešenjem od 3. novembra 2006. godine, već je predstavljalo određivanje prinudne naplate dela poreskog duga dospelog za plaćanje, u situaciji kada taj iznos nije uplaćen narednog dana od dana dospelosti i kada podnosilac, kao dužnik poreskog obveznika, nije pružio dokaze da je njegov poverilac na drugi način izmirio obavezu. Takođe, drugostepeni poreski organ je ocenio da je Poreska uprava u postupku unovčenja predmeta prinudne naplate, saglasno odredbi člana 92. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, bila ovlašćena da primeni više sredstava prinudne naplate, po redosledu koji sama odredi. Pri tome, Ustavni sud ukazuje i na to da se, saglasno odredbi člana 84. stav 2. istog zakona, naplata poreza i sporednih poreskih davanja u postupku prinudne naplate može sprovesti na jednom ili više predmeta u isto vreme, što su u konkretnom slučaju bila novčana sredstva poreskog obveznika i novčana potraživanja poreskog obveznika, odnosno novčana sredstva dužnika poreskog obveznika, ovde podnosioca ustavne žalbe.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je utvrdio da je Upravni sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, a imajući u vidu da su navodi izneti u tužbi u upravnom sporu bili identični žalbenim navodima, ocenio navode podnete tužbe koje je smatrao bitnim za donošenje odluke o osnovanosti tužbe, prihvatajući u obrazloženju osporene presude razloge koje je izneo drugostepeni poreski organ. Stoga se navodi ustavne žalbe ne mogu smatrati kao ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je Upravni sud proizvoljno primenio materijalno pravo na štetu podnosioca ustavne žalbe.

Kada je u pitanju pozivanje podnosioca ustavne žalbe na povredu prava na suđenje u razumnom roku, kao elementa prava na pravično suđenje, Ustavni sud konstatuje da se povreda tog ustavnog prava dovodi isključivo u vezu sa dužinom trajanja upravno-sudskog postupka, koji je u ovoj pravnoj stvari trajao nešto kraće od dve godine i deset meseci. Ustavni sud je ocenio da se navedeno trajanje postupka u konkretnom slučaju objektivno ne može smatrati nerazumno dugim, te u tom smislu ovi navodi ustavne žalbe nisu prihvatljivi.

Kako pravo na imovinu iz člana 58. Ustava ne sadrži jemstvo koje se odnosi na neplaćanje poreza i drugih javnih dažbina, već je odredbom člana 91. stav 2. Ustava utvrđeno da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i da se zasniva na ekonomskoj moći obveznika, to razlozi istaknuti u ustavnoj žalbi ne mogu ukazivati na to da je osporenom presudom Upravnog suda podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, jer ovim pojedinačnim aktom nije odlučivano o nekom njegovom imovinskom pravu, već mu je određena prinudna naplata dospelog a neplaćenog poreskog duga, kao fiskalna dažbina koju je dužan da plati.

Podnosilac ustavne žalbe nije izneo bilo kakve razloge u pogledu istaknute povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava.

Takođe, Ustavni sud konstatuje da se odredbe člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. stav 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, čija se povreda takođe ističe u ustavnoj žalbi, sadržinski ne razlikuju od odredaba člana 32, člana 36. stav 2. i člana 58. Ustava kojima se jemče pravo na pravično suđenje, pravo na pravno sredstvo i pravo na imovinu, te je i u ovom slučaju navode ustavne žalbe o povredama ovih prava Ustavni sud cenio u odnosu na odgovarajuće odredbe Ustava.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po podnetoj ustavnoj žalbi.

5. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.

 

VRŠI FUNKCIJU PREDSEDNIKA USTAVNOG SUDA

sudija

dr Agneš Kartag Odri

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.