Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravno sredstvo u izvršnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavne žalbe i utvrđuje povredu prava na pravno sredstvo. Poništava rešenja Osnovnog suda u Šapcu kojima su odbačeni prigovori na obustavu izvršenja, nalažući ponovno odlučivanje. Sud ističe da je protiv rešenja o obustavi izvršnog postupka dozvoljen prigovor.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, Milan Stanić, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i dr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Paune Petrović, Gordane Pantelić i Pavla Savića, svih iz Šapca, Slobodana Pavlovića iz Majura i Dragice Đurić iz Maova, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 9. novembra 2016. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Paune Petrović i utvrđuje da je rešenjima Osnovnog suda u Šapcu I. 134/13 od 29. septembra 2014. godine i IPV(I). 463/14 od 14. novembra 2014. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Šapcu IPV(I). 463/14 od 14. novembra 2014. godine i određuje da isti sud ponovo odluči o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe iz tačke 1. podnet om protiv rešenja Osnovnog suda u Šapcu I. 134/13 od 29. septembra 2014. godine.
3. Usvaja se ustavna žalba Paune Petrović i utvrđuje da je rešenjima Osnovnog suda u Šapcu I. 345/14 od 29. septembra 2014. godine i IPV(I). 456/14 od 14. novembra 2014. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
4. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Šapcu IPV(I). 456/14 od 14. novembra 2014. godine i određuje da isti sud ponovo odluči o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe iz tačke 3. podnet om protiv rešenja Osnovnog suda u Šapcu I. 345/14 od 29. septembra 2014. godine.
5. Usvaja se ustavna žalba Gordane Pantelić i utvrđuje da je rešenjima Osnovnog suda u Šapcu I. 1173/13 od 29. septembra 2014. godine i IPV(I). 475/14 od 14. novembra 2014. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
6. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Šapcu IPV(I). 475/14 od 14. novembra 2014. godine i određuje da isti sud ponovo odluči o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe iz tačke 5. podnet om protiv rešenja Osnovnog suda u Šapcu I. 1173/13 od 29. septembra 2014. godine.
7. Usvaja se ustavna žalba Dragice Đurić i utvrđuje da je rešenjima Osnovnog suda u Šapcu I. 952/13 od 29. septembra 2014. godine i IPV(I). 461/14 od 14. novembra 2014. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
8. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Šapcu IPV(I). 461/14 od 14. novembra 2014. godine i određuje da isti sud ponovo odluči o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe iz tačke 7. podnet om protiv rešenja Osnovnog suda u Šapcu I. 952/13 od 29. septembra 2014. godine.
9. Usvaja se ustavna žalba Pavla Savića i utvrđuje da je rešenjima Osnovnog suda u Šapcu I. 2219/14 od 7. oktobra 2014. godine i IPV(I). 466/14 od 14. novembra 2014. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
10. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Šapcu IPV(I). 466/14 od 14. novembra 2014. godine i određuje da isti sud ponovo odluči o prigovoru podnosioca ustavne žalbe iz tačke 9. podnet om protiv rešenja Osnovnog suda u Šapcu I. 2219/14 od 7. oktobra 2014. godine.
11. Usvaja se ustavna žalba Slobodana Pavlovića i utvrđuje da je rešenjima Osnovnog suda u Šapcu I. 2215/14 od 7. oktobra 2014. godine i IPV(I). 469/14 od 14. novembra 2014. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
12. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Šapcu IPV(I). 469/14 od 14. novembra 2014. godine i određuje da isti sud ponovo odluči o prigovoru podnosioca ustavne žalbe iz tačke 11. podnet om protiv rešenja Osnovnog suda u Šapcu I. 2215/14 od 7. oktobra 2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Pauna Petrović, Gordana Pantelić i Pavle Savić, svi iz Šapca, Slobodan Pavlović iz Majura i Dragica Đurić iz Maova, podneli su, 14. januara 2015. godine, preko punomoćnika Nadežde Bukvički, advokata iz Šapca, Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Šapcu I. 134/13 od 18. avgusta 2014. godine, I. 345/14 od 20. avgusta 2014. godine, I. 1173/13 od 18. avgusta 2014. godine, I. 952/13 od 19. avgusta 2014. godine, I. 2219/14 od 25. avgusta 2014. godine, I. 2215/14 od 25. avgusta 2014. godine, I. 134/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 345/14 od 29. septembra 2014. godine, I. 1173/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 952/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 2219/14 od 7. oktobra 2014. godine, I. 2215/14 od 7. oktobra 2014. godine, IPV(I). 463/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 456/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 475/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 461/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 466/14 od 14. novembra 2014. godine i IPV(I). 469/14 od 14. novembra 2014. godine, zbog povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
Ustavnom žalbom se osporavaju, između ostalog, rešenja izvršnog suda kojima su pravnosnažno odbačeni kao nedozvoljeni prigovori podnosilaca ustavne žalbe izjavljeni protiv rešenja o obustavi postupka izvršenja.
Podnosioci su predložili da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenog ustavnog prava i poništi osporena rešenja izvršnog suda .
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u priloženu dokumentaciju , utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Osnovni sud u Šapcu je osporenim rešenjima I. 134/13 od 18. avgusta 2014. godine, I. 345/14 od 20. avgusta 2014. godine, I. 1173/13 od 18. avgusta 2014. godine, I. 952/13 od 19. avgusta 2014. godine, I. 2219/14 od 25. avgusta 2014. godine i I. 2215/14 od 25. avgusta 2014. godine obustavio postupke izvršenja, pokrenute po predlogu za izvršenje podnosilaca ustavne žalbe protiv izvršnog dužnika „Zorka –Energetika“ d.o.o , u restrukturiranju.
Sudija pojedinac Osnovnog suda u Šapcu je osporenim rešenjima I. 134/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 345/14 od 29. septembra 2014. godine, I. 1173/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 952/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 2219/14 od 7. oktobra 2014. godine i I. 2215/14 od 7. oktobra 2014. godine odbacio kao nedozvoljene prigovore podnosilaca ustavne žalbe podnete protiv rešenja o obustavi postupka izvršenja. U obrazloženju osporenih rešenja sudije pojedinca je navedeno: da nije u nadležnosti prvostepenog suda u izvršnom postupku da ocenjuje da li je član 39. Zakona o izvršenju i obezbeđenju u skladu sa Ustavom; da je ocena ustavnosti člana 39. Zakona o izvršenju i obezbeđenju u nadležnosti Ustavnog suda, te ukoliko Ustavni sud donese odluku kojom se član 39. navedenog zakona proglašava neustavnim, prvostepeni sud će dati pravo prigovora na odluku o obustavi postupka izvršenja; da kako takva odluka Ustavnog suda ne postoji, sud je u obavezi da primenjuje odredbe Zakona o izvršenju i obezbeđenju kao lex specialis u odnosu na odredbe drugih zakona, tačnije Zakona o parničnom postupku; da sud u izvršnom postupku ne može zanemariti odredbe Zakona o izvršenju i obezbeđenju i primeniti odredbe Zakona o parničnom postupku, samo što smatra da su iste pravičnije i u skladu sa Ustavom.
Sudsko veće Osnovnog suda u Šapcu je osporenim rešenjima IPV(I). 463/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 456/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 475/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 461/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 466/14 od 14. novembra 2014. godine i IPV(I). 469/14 od 14. novembra 2014. godine odbilo kao neosnovane prigovore podnosilaca ustavne žalbe i potvrdilo navedena rešenja sudije pojedinca tog suda.
4. Odredbom člana 36. stav 2. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu.
Zakonoom o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11) (u daljem tekstu: ZIO) bilo je propisano: da se odluke u izvršnom postupku donose u obliku rešenja ili zaključka, da se rešenjem o izvršenju dozvoljava izvršenje na imovini izvršnog dužnika, pod uslovima i obimu određenim ovim zakonom, a da se zaključkom suda određuje sprovođenje pojedinih radnji i upravlja postupkom (član 36.); da se protiv rešenja može izjaviti prigovor, samo kada je ovim zakonom propisano da je prigovor dozvoljen (39. stav 2.); da će se odlukom o obustavi izvršenja ukinuti i sprovedene izvršne radnje, ako se tim ne dira u stečena prava trećih lica (član 76. stav 5.).
5. Ustavni sud najpre ukazuje da je Rešenjem Už-8166/ 2012 od 23. januara 2014. godine odbacio ustavnu žalbu C.P.B. p .co ltd izjavljenu protiv rešenja kojim je obustavljeno sprovođenje izvršenja jer podnosilac ustavne ža lbe nije iskoristio pravno sredstvo za zaštitu svojih prava – prigovor u izvršnom postupku, ali je istovremeno konstatovao da podnosilac nije poučen o mogućnosti izjavljivanja ovog pravnog leka, da zbog toga ne sme da trpi štetne posledice i da saglasno članu 39. ZIO, u roku od pet radnih dana od dana prijema ovog rešenja, može izjaviti prigovor protiv osporenog rešenja o obustavi postupka.
Podnosioci ustavne žalbe su , za razliku od podnosioca ustavne žalbe u predmetu Už-8166/2012, samoinicijativno podneli prigovor protiv rešenja o obustavi postupka izvršenja , koji je pravnosnažno odbačen.
U postupku meritornog odlučivanja o ustavnoj žalbi Ustavni sud se usredsredio na pitanje da li je osporenim rešenjima izvršnog suda povređeno pravo podnosilaca na žalbu ili drugo pravno sredstvo zajemčeno članom 36. stav 2. Ustava.
Ustavni sud konstatuje da u postupku izvršenja sud donosi odluke u formi rešenja ili zaključka, s tim što se zaključkom sprovode pojedine radnje i upravlja postupkom (član 36. st. 1. i 3. ZIO). U ZIO nije definisana forma akta kojim se postupak obustavlja. Imajući u vidu da je obustava jedan od načina okončanja izvršnog postupka, te da se stoga obustavljanjem izvršnog postupka konačno odlučuje o pravu poverioca da namiri potraživanje u situaciji kada namirenje iz nekog od zakonom predviđenih razloga nije moguće, odluka o obustavljanju izvršnog postupka ne predstavlja sprovođenje neke izvršne radnje ili akt upravljanja postupkom. To ima za posledicu da se odluka o obustavljanju izvršnog postupka ne donosi u formi zak ljučka, već u formi rešenja, pa su u toj formi i donet i akt i koji se osporava ju ustavnom žalbom. Kako kod okončanja postupka obustavom u ZIO nije naveden prigovor kao dozvoljeni pravni lek, Ustavni sud smatra da u toj situaciji ima mesta shodnoj primeni odredaba Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11), i to odredbe člana 399. stav 1. kojom je predviđeno da je protiv rešenja prvostepenog suda dozvoljena žalba ako zakonom nije drugačije propisano. Iz navedenog proizlazi da se protiv rešenja o obustavljanju izvršnog postupka može podneti prigovor. Ovakav pravni stav Ustavni sud je izneo u Rešenju Už-8166/ 2012 od 23. januara 2014. godine.
S obzirom na pravo stranke koje se jemči članom 36. stav 2. Ustava, Ustavni sud nalazi da kada se rešenjem u izvršnom postupku odlučuje o pravima i obavezama stranaka, kao u konkretnom slučaju, one imaju pravo na pravni lek - prigovor, u skladu sa članom 39. ZIO, te je i podnosiocima ustavne žalbe, kao izvršnim poveriocima, pripadalo pravo da protiv osporenih rešenja kojim a je ob ustavljen izvršni postupak izjave prigovor veću prvostepenog suda. Međutim, u konkretnom slučaju, konstatovano je da pravni lek nije dozvoljen protiv rešenja o obustavi postupka, te su prigovori podnosilaca, koji su samoinicijativno podneti, pravnosnažno odbačeni osporenim rešenjima izvršnog suda.
Ustavni sud se slaže sa pravnim stanovištem izvršnog suda da je jedino ovaj sud (isključivo) nadležan da ceni ustavnost zakonskih odredbi, a i time i ustavnost odredaba člana 39. ZIO koji propisuje pravo na pravni lek. Međutim, u konkretnom slučaju, nije glavno pitanje da li je navedeni član zakona u skladu sa Ustavom. Ono što je od ustavnopravnog značaja u kontekstu zaštite ustavnih prava jeste da li se konkretnim aktom donetim u izvršnom postupku odlučuje o pravima i obavezama stranaka u postupku. U ustavnosudskoj praksi su već zauzeta stanovišta o tome koji akti u izvršnom postupku predstavljaju akte kojima se odlučuje o pravima i obavezama stranaka u postupku i koji mogu biti predmet osporavanja ustavnom žalbom. Rešenje o obustavi postupka, kao što je već navedeno, predstavlja akt izvršnog suda kojim se odlučuje o pravima i obaveza stranaka u postupku. Ovakvo stanovište Ustavnog suda polazi od dugotrajne i ustaljene prakse izvršnog suda, kao i pravila ranijih Zakona o izvršnom postupku, prema kojima su akti o obustavi postupka uvek bili donošeni u formi rešenja i protiv kojih je bio dozvoljen pravni lek. Dalje, rešenje o izvršenju i rešenje o obustavi izvršenja predstavljaju dva pravna akta izvršnog suda u pravom smislu te reči (jednim aktom se započinje postupak, a drugim aktom se završava postupak), dok svi ostali akti u izvršnom postupku, po pravilu, predstavljaju materijalizaciju radnji sprovođenja izvršenja, zbog čega ti akti ne mogu biti predmet osporavanja ustavnom žalbom. Sve ove pravne karakteristike rešenja o obustavi postupka predstavljaju tačke vezivanja za odredbu člana 36. stav 2. Ustava, kojom je utvrđeno da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu. Ova ustavna norma se neposredno primenjuje i na sam izvršni postupak, odnosno na akte izvršnog suda kojima se odlučuje o pravima i obavezama stranaka u postupku, u smislu člana 18. stav 1. Ustava. Kada je reč o odredbi člana 399. stav 1. ZPP, koja se primenjuje na osnovu člana 10. ZIO, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju, navedena odredba predstavlja samo odgovarajući procesni instrument za ostvarivanje suštine i cilja odredbe člana 36. stav 2. Ustava, kada su u pitanju rešenja o obustavi postupka.
Na osnovu izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjima Osnovnog suda u Šapcu I. 134/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 345/14 od 29. septembra 2014. godine, I. 1173/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 952/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 2219/14 od 7. oktobra 2014. godine, I. 2215/14 od 7. oktobra 2014. godine, IPV(I). 463/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 456/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 475/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 461/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 466/14 od 14. novembra 2014. godine i IPV(I). 469/14 od 14. novembra 2014. godine, povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno članom 36. stav 2. Ustava. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu usvojio , saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15) i odlučio kao u tač. 1, 3, 5, 7, 9. i 11. izreke.
6. Ustavni sud je, u tač. 2, 4, 6, 8, 10. i 12. izreke, u skladu sa odredbom člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, ocenio da se štetne posledice povrede prava mogu otkloniti jedino poništajem rešenja Osnovnog suda u Šapcu IPV(I). 463/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 456/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 475/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 461/14 od 14. novembra 2014. godine, IPV(I). 466/14 od 14. novembra 2014. godine i IPV(I). 469/14 od 14. novembra 2014. godine i odredio da isti sud ponovo odluči o prigovorima podnosilaca podnetim protiv rešenja tog suda I. 134/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 345/14 od 29. septembra 2014. godine, I. 1173/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 952/13 od 29. septembra 2014. godine, I. 2219/14 od 7. oktobra 2014. godine i I. 2215/14 od 7. oktobra 2014. godine, ne prejudicirajući pri tome konačnu odluku izvršnog suda o ispunjenosti uslova za obustavu izvršenja.
7. Kada su u pitanju rešenja o obustavi postupka izvršenja, Ustavni sud ukazuje da o prigovorima podnosilaca podnetim protiv rešenja o obustavi postupka tek treba da se odluči u ponovnom postupku od strane nadležnog suda , te se Sud nije posebno upuštao u razmatranje ovih akata.
8. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić