Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe u krivičnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu kao neblagovremenu. Rok za podnošenje žalbe u krivičnom postupku računa se od dana dostavljanja drugostepene presude, a ne od odluke tužioca povodom inicijative za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Stanka Milanović, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Ljubomira Vučkovića iz Pančeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 11. juna 2009. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Ljubomira Vučkovića izjavljena protiv presude Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje KP. 13/05 od 7. jula 2006. godine, presude Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje Kž.I O.K. 1/07 od 18. aprila 2007. godine i presude Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje Kzp. O.K. 2/07 od 30. novembra 2007. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ljubomir Vučković iz Pančeva podneo je Ustavnom sudu 28. marta 2008. godine ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje KP. 13/05 od 7. jula 2006. godine, presude Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje Kž.I O.K. 1/07 od 18. aprila 2007. godine i presude Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje Kzp. O.K. 2/07 od 30. novembra 2007. godine, zbog povrede više Ustavom zajemčenih prava.
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/2007), koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine, propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
Prema odredbama člana 113. st. 2. i 3. Zakona, ustavna žalba se može izjaviti i protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojim je povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom, ako je taj akt ili radnja izvršena od dana proglašenja Ustava do dana stupanja na snagu ovog zakona, te da se ustavna žalba u tom slučaju može izjaviti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
3. U sprovedenom postupku je utvrđeno da je protiv podnosioca ustavne žalbe vođen krivični postupak pred Okružnim sudom u Beogradu-Posebno odeljenje u predmetu KP. 13/05, koji je pravnosnažno okončan donošenjem osporene presude Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje Kž.I O.K. 1/07 od 18. aprila 2007. godine. Podnosilac ustavne žalbe i njegov branilac su po prijemu navedene presude podneli zahtev za vanredno preispitivanje zakonitosti prvostepene i drugostepene krivične presude, koji je osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje Kzp. 2/07 od 30. novembra 2007. godine odbijen kao neosnovan. Potom je podnosilac ustavne žalbe podneo inicijativu Republičkom javnom tužiocu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv presude Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje Kž.I O.K. 1/07 od 18. aprila 2007. godine. Zamenik Republičkog javnog tužioca je aktom Ktr. 201/08 od 25. februara 2008. godine obavestio podnosioca ustavne žalbe da će konačnu ocenu o navodima iz inicijative dati u svojoj odluci. Nakon prijema navedenog obaveštenja, okrivljeni Ljubomir Vučković je podneo ustavnu žalbu.
4. Saglasno odredbama čl. 419. i 421. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05 i 49/07), podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti je u isključivoj nadležnosti javnog tužioca. Ustavni sud je, stoga, ocenio da se ovo vanredno pravno sredstvo u krivičnom postupku ne može smatrati pravnim sredstvom čijim iscrpljivanjem osuđeni stiče pravo na podnošenje ustavne žalbe, saglasno odredbama člana 170. Ustava. Ovo iz razloga što osuđeno lice ne može da utiče na odluku javnog tužioca da li će podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, bez obzira na lično podnetu inicijativu, niti ima zakonsku mogućnost da samostalno podnese navedeno vanredno pravno sredstvo, ako to ne učini javni tužilac. Pošto zahtev za zaštitu zakonitosti nije pravno sredstvo čije izjavljivanje stoji na raspolaganju osuđenom licu, to se ne može smatrati pretpostavkom za izjavljivanje ustavne žalbe, već se, po stanovištu Ustavnog suda, u krivičnom postupku pravna sredstva iscrpljuju podnošenjem žalbe na prvostepenu presudu, odnosno žalbe na drugostepenu presudu, kada je ona u skladu sa zakonom dozvoljena. Takođe, s obzirom na isključivu nadležnost javnog tužioca da odlučuje o podizanju zahteva za zaštitu zakonitosti, Ustavni sud je ocenio da obaveštenje Republičkog javnog tužilaštva upućeno podnosiocu ustavne žalbe u vezi podnete inicijative za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti nema karakter pojedinačnog akta iz člana 170. Ustava kojim se odlučuje o Ustavom zajemčenim pravima i slobodama podnosioca ustavne žalbe.
5. Polazeći od navedenog, stav je Ustavnog suda da se zakonom propisani rok za izjavljivanje ustavne žalbe u krivičnom postupku računa od dana dostavljanja drugostepene krivične presude podnosiocu ustavne žalbe i njegovom braniocu, a ne od dana prijema obaveštenja Republičkog javnog tužioca povodom podnete inicijative za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti. Podnosilac ustavne žalbe i njegov branilac su osporenu drugostepenu presudu Vrhovnog suda Srbije-Posebno odeljenje Kž.I O.K. 1/07 od 18. aprila 2007. godine primili najkasnije 30. novembra 2007. godine, a osporenu presudu Vrhovnog suda Srbije Kzp. O.K. 2/07 primili su 27. decembra 2007. godine, kako to nesumnjivo proističe iz dostavnica za lično dostavljanje pismena Okružnog suda u Beogradu-Posebno odeljenje. S obzirom na to da je ustavna žalba izjavljena 28. marta 2008. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena, jer je podneta po isteku rokova propisanih odredbama člana 113. stav 3. i člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Sud ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
6. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 525/2008: Odbacivanje ustavne žalbe kao neblagovremene u krivičnom postupku
- Už 592/2009: Odbacivanje neblagovremene ustavne žalbe u krivičnom postupku zbog isteka roka
- Už 881/2008: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe u krivičnom postupku
- Už 1133/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neblagovremene
- Už 510/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u krivičnom postupku
- Už 3489/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe u krivičnom postupku
- Už 1887/2009: Rešenje Ustavnog suda o računanju roka za ustavnu žalbu u krivičnom postupku