Povreda prava na imovinu zbog neizvršenja presude protiv preduzeća u restrukturiranju
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja žalbu i utvrđuje povredu prava na imovinu zbog neizvršenja sudske presude protiv preduzeća u restrukturiranju sa većinskim društvenim kapitalom. Pozivajući se na praksu Evropskog suda, država je odgovorna za naknadu materijalne štete podnositeljki.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-3694/2015
29.09.2016.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, dr Olivera Vučić, dr Goran P. Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i dr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Dušice Obradović Milikić iz Čačka, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 29. septembra 2016. godine, doneo je
O D L U KU
1. Usvaja se ustavna žalba Dušice Obradović Milikić i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu I. 2840/13 (raniji pred Opštinskim sudom u Čačku u predmetu I. 1371/08) podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, iz člana 58. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenog rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Čačku I. 1371/08 od 13. oktobra 2008. godine, umanjenog za eventualno naplaćene iznose po tom osnovu. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dušica Obradović Milikić iz Čačka je, 27. septembra 2013. godine, preko punomoćnika Snežane Jokić, advokata iz Čačka, Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na imovinu iz člana 58. Ustava u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu I. 2840/13 (ranije pred Opštinskim sudom u Čačku u predmetu I. 1371/08). Ustavna žalba je zavedena pod brojem Už-7674/2013.
Nakon početka primene odredaba člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), kojima je za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, predviđeno posebno, novo pravno sredstvo, prema kome o učinjenoj povredi prava, pre Ustavnog suda, odlučuje nadležan redovni sud, Ustavni sud je ustavnu žalbu ustupio na nadležnost redovnom sudu.
Rešenjem Višeg suda u Čačku R4 I. 83/14 od 22. aprila 2015. godine je usvojen zahtev predlagača za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji je u toku pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu I. 2840/13 podnosiocteljki povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Nakon pravnosnažnosti navedenog rešenja, Viši sud u Čačku je dopisom R4-I. 83/14 od 22. aprila 2015. godine Ustavnom sudu „vratio“ ustavnu žalbu radi donošenja odluke o povredi prava na imovinu. Ovaj podnesak zaveden je pod brojem Už-3694/2015, pa je spojen sa ranijom ustavnom žalbom Už-7674/2013, saglasno odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13).
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjem Opštinskog suda u Čačku I. 1371/08 od 13. oktobra 2008. godine usvojen je predlog za izvršenje ovde podnositeljke ustavne žalbe na osnovu pravnosnažne presude Opštinskog suda u Čačku P1. 112/08 od 30. maja 2008. godine, kojom je obavezana Kompanija „Sloboda“ a.d. „Sloboda – aparati“, u restrukturiranju, iz Čačka, kao izvršni dužnik, da tužilji, kao izvršnom poveriocu, isplati na ime neisplaćene zarade iznos bliže opredeljen izrekom navedene presude i troškove parničnog postupka sa kamatom, popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari izvršnog dužnika i isplatom iznosa dobijenog prodajom istih.
4. Analizirajući navode ustavne žalbe kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. Ustava zbog nesprovođenja rešenja o izvršenju u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu I. 2840/13 (ranije u predmetu Opštinskog suda u Čačku I. 1371/08), Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud za ljudska prava, 29. januara 2013. godine, doneo odluku o dopuštenosti predstavke u predmetu Marinković protiv Srbije, u kojoj je podsetio na svoju ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se tužena država dosledno smatra odgovornom ratione personae za neizvršenje presuda donetih protiv preduzeća sa većinskim društvenim kapitalom, što podrazumeva da srpski organi mogu, a fortiori, biti odgovorni i u vezi sa onim preduzećima gde je kasnije došlo do promene akcijskog kapitala, što za posledicu ima pretežan državni i društveni kapital, te da se podnosiocima predstavki, kad god se utvrde povrede Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i/ili Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, dosuđuje naknada i materijalne i nematerijalne štete, pri čemu se od tužene države zahteva da iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravnosnažnim domaćim presudama. Evropski sud je u obrazloženju navedene odluke napomenuo da se ustavna žalba još ne može smatrati delotvornom u slučajevima koji uključuju odgovornost tužene države za neizvršenje presuda protiv društvenih preduzeća u postupku restrukturiranja i da u budućim slučajevima taj sud može ponovo razmotriti svoj stav, ako postoji jasan dokaz da je Ustavni sud naknadno uskladio u potpunosti svoj pristup sa relevantnom praksom Evropskog suda.
Evropski sud za ljudska prava je nakon toga u odluci od 26. novembra 2013. godine, povodom predstavke broj 65713/13 koju je Vasvija Ferizović iz Novog Pazara podnela protiv Srbije, konstatovao da je Ustavni sud u potpunosti harmonizovao svoj pristup sa sudskom praksom Evropskog suda u pogledu neizvršenja presuda protiv preduzeća u društvenoj svojini koja su u postupku restrukturiranja.
Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust izvršnog suda da izvrši presudu izrečenu u korist podnositeljke ustavne žalbe, u konkretnom slučaju predstavlja i povredu prava podnositeljke na mirno uživanje imovine zajemčenog odredbom člana 58. stav 1. Ustava, koju čini potraživanje utvrđeno tom presudom (isti stav izražen je i u predmetu Už-5551/2011). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, pa je odlučio kao u tački 1. izreke.
Polazeći od iznetog, a uzimajući u obzir da Ustavni sud prilikom odlučivanja u postupku po ustavnoj žalbi uvažava i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Sud je , saglasno članu 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), u tački 2. izreke utvrdio pravo podnosi teljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenog rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Čačku I. 1371/08 od 13. oktobra 2008. godine, umanjenog za eventualno naplaćene iznose po tom osnovu. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
Ustavni sud ukazuje da bi nedosuđivanje naknade materijalne štete podnosiocu ustavne žalbe bilo u direktnoj suprotnosti i sa odredbom člana 60. stav 4. Ustava, kojom je proklamovana neotuđivost prava iz radnog odnosa koj a su podnosioci pokušali na prinudan način da ostvare u predmetnom izvršnom postupku.
5. Polazeći od svega iznetog, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić
Slični dokumenti
- Už 3225/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja sudske presude
- Už 8422/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja presude
- Už 6378/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja
- Už 5035/2015: Povreda prava na imovinu zbog neizvršenja sudskih odluka
- Už 2309/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu
- Už 7001/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja presuda
- Už 2642/2013: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja