Odluka Ustavnog suda o naknadi troškova za neplaćene sudske takse
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja žalbu i utvrđuje povredu prava na pravično suđenje. Neprihvatljivo je obrazloženje suda da stranka nema pravo na naknadu troškova za sudske takse samo zato što ih još nije platila, jer zakonska obaveza plaćanja postoji.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Tijana Šurlan, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović, i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi M. K . iz Prijepolja, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, n a sednici Veća održanoj 6. jula 2017. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba M. K . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Užicu Gž. 329/15 od 15. maja 2015. godine, u delu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se presuda Višeg suda u Užicu Gž. 329/15 od 15. maja 2015. godine , u delu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, i određuje da isti sud u tom delu donese novu odluku o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Prijepolju P. 53/1 5 od 7. aprila 2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. M. K . iz Prijepolja podnela je Ustavnom sudu, 3. juna 2015. godine, ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Užicu navedene u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčeno odredbom članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi podnositeljka navodi da je drugostepeni sud proizvoljno i arbitrerno primenio Zakon o parničnom postupku i Zakon o sudskim taksama, budući da joj, i pored uspeha u parnici, nije priznao troškove na ime sudske takse, uz obrazloženje da takse na tužbu i presudu nisu plaćene, pa podnositeljka ove troškove nije imala . Od Ustavnog suda je traženo da usvoji ustavnu žalbu i poništi osporenu presudu u navedenom delu.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Presudom Osnovnog suda u Prijepolju P. 53/1 5 od 7. aprila 2015. godine, stavom drugim izreke, obavezana je tužena Opština Prijepolje da tužilji, ovde podnositeljki ustavne žalbe, na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 78.200,00 dinara, u roku od 8 dana od prijema presude.
Osporenom presudom Višeg suda u Užicu Gž. 329/15 od 15. maja 2015. godine preinačena je ožalbena presuda Osnovnog suda u Prijepolju P. 53/15 od 7. aprila 2015. godine, tako da je obavezana tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete isplati 100.000,00 dinara, i to – za pretrpljene fizičke bolove iznos od 50.000,00 dinara i za pretrpljeni strah iznos od 50.000,00 dinara, a sve sa zateznom kamatom, dok je veći zahtev tužilje prema tuženoj na ime nematerijalne štete za pretrpljeni strah za iznos od još 50.000,00 dinara , sa zateznom kamatom, odbijen kao neosnovan , te je obavezana tužena da tužilji na ime parničnih troškova isplati iznos od 52.600,00 dinara, u roku od osam dana od prijema ove presude, dok je veći zahtev tužilje na ime parničnih troškova za još 25.600,00 dinara, odbijen kao neosnovan.
U obrazloženju drugostepene presude, između ostalog, navedeno da je, saglasno članu 165. stav 2. u vezi čl. 153. i 154. Zakona o parničnom postupku, Viši sud preinačio i odluku o parničnim troškovima tako što je tužilji kao nužne priznao sledeće troškove: za sastav tužbe 6.000,00 dinara, za pristup na dva održana ročišta po 7.500,00 dinara i troškove veštačenja 25.600,00 dinara. Veći zahtev tužilje po osnovu parničnih troškova odbijen je za još 25.600,00 dinara, i to za sudsku taksu na tužbu i presudu po 1 2.800,00 dinara , jer taksa nije plaćena, pa tužilja ove troškove nije imala.
4. Odredbama člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se poziva podnositeljka ustavne žalbe, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Zakonom o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-Odluka US, 74/13-Odluka US i 55/14) propisano je: da je stranka koja u celini izgubi parnicu dužna da protivnoj stranci naknadi troškove (član 153. stav 1.); da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o iznosu troškova, odlučuje sud ceneći sve okolnosti, te ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmeriće se po toj tarifi (član 154.).
Zakonom o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“, br. 28/94, 53/95, 16/97, 34/01, 9/02, 29/04, 61/05, 116/08, 31/09, 101/11, 93/12 i 93/14) propisano je: da takse propisane ovim zakonom plaćaju lica po čijem predlogu ili u čijem interesu se preduzimaju radnje u sudskom postupku, za koji je ovim zakonom utvrđeno plaćanje takse, da je za odluku prvostepenog suda taksu dužan da plati tužilac, da je za odluku drugostepenog suda, sudsku taksu dužan da plati podnosilac žalbe, da su lica iz st. 1. do 5. ovog člana takseni obveznici u smislu ovog zakona (član 2.); da obaveza plaćanja takse nastaje za podneske (tužbe, odgovore na tužbe, žalbe i druga pravna sredstva) - kada se predaju sudu, odnosno kada se izvrši obračun takse, ako njen iznos zavisi od vrednosti predmeta spora, a za podneske predate na zapisnik - kada je zapisnik sastavljen, a za sudske odluke - kada se objave, a ako stranka nije prisutna objavljivanju ili ako odluka nije javno objavljena - kada se stranci ili njenom zastupniku dostavi prepis odluke (član 3. stav 1. tač. 1) i 3)); da se taksa plaća najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka taksene obaveze, ako ovim zakonom nije drugačije određeno (član 4.); da ako stranka prisustvuje sudskoj radnji za koju je dužna da plati taksu, a ne plati je odmah, sud će je upozoriti da je dužna da taksu plati u roku od osam dana i upozoriće je na posledice neplaćanja takse (član 40.), a na sudskom spisu će se naznačiti da je izvršeno ovo upozorenje, da će se na način iz stava 1. ovog člana postupiti i kada stranka predaje neposredno sudu podnesak koji nije taksiran ili je nedovoljno taksiran, a na podnesku i na sudskom spisu će se naznačiti da je stranka upozorena na posledice neplaćanja takse u roku, da ako stranka ne prisustvuje sudskoj radnji za koju je dužna da plati taksu, sud će joj poslati nalog da plati taksu koju duguje u roku od osam dana od dana dostave naloga i upozoriće je na posledice neplaćanja takse u roku, da za podnesak primljen preko pošte, a za koji taksa nije plaćena ili je plaćena nedovoljno, sud će podnosiocu poslati opomenu da plati taksu u roku od osam dana od dana dostave opomene i upozoriće je na posledice neplaćanja takse u roku, da će se ukoliko stranka u postupku ima punomoćnika, nalog, odnosno opomena za plaćanje takse iz st. 2, 3. i 4. ovog člana dostaviti njenom punomoćniku (član 37.); da će ako takseni obveznik ne plati taksu u roku određenom u članu 37. ovog zakona, sud u daljem roku od 15 dana o neplaćenoj taksi obavestiti organ nadležan za poslove javnih prihoda na području na kome se nalazi prebivalište, odnosno sedište taksenog obveznika, radi naplate takse prinudnim putem, a na spisu će zabeležiti da je navedeni organ obavešten o neplaćenoj taksi, uz obaveštenje sud je dužan da priloži dokaz o tome da je obvezniku dostavljen nalog, odnosno opomena o plaćanju takse, po prijemu obaveštenja u smislu st. 1. ili 2. ovog člana nadležni organ će doneti rešenje kojim će taksenom obvezniku naložiti da u roku od osam dana od dana prijema rešenja plati dugovanu taksu kao i iznos od 50% visine te takse na ime kaznene takse, a ako takseni obveznik u datom roku ne plati dugovanu i kaznenu taksu, pristupiće se prinudnoj naplati (član 40. st. 1. i 3.).
5. Ustavni sud je iz sadržine ustavne žalbe utvrdio da je podnos iteljka nezadovoljna odlukom drugostepenog suda u delu koj i se odnosi na troškove postupka, te da smatra da joj je tim delom odluke povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava .
Iz Zakona o sudskim taksama proizlazi da takse plaća lice po čijem predlogu ili u čijem interesu se preduzimaju radnje u sudskom postupku, za koji je ovim zakonom utvrđeno plaćanje takse, a da obaveza plaćanja takse za tužbu i žalbu nastaje kada se preda sudu, odnosno kada se izvrši obračun takse, a za sudsku odluku kada se objave, a ako stranka nije prisutna objavljivanju, kada se stranci ili njenom zastupniku dostavi prepis odluke. Ukoliko takseni obveznik ne plati taksu u trenutku nastanka obaveze, sud će mu naložiti da to uradi u roku od osam dana i upozoriće ga na posledice neplaćanja takse. Pored toga, sud će ako takseni obveznik ne plati taksu ni u navedenom roku od osam dana, u daljem roku od 15 dana o neplaćenoj taksi obavestiti organ nadležan za poslove javnih prihoda na području na kome se nalazi prebivalište, odnosno sedište taksenog obveznika, radi naplate takse prinudnim putem, a na spisu će zabeležiti da je navedeni organ obavešten o neplaćenoj taksi.
Polazeći od ovih zakonskih odredbi u ovom konkretnom slučaju obveznik plaćanja taksi je podnositeljka ustavne žalbe, jer je on a inicirala parnični postupak, i on a je bila u obavezi da sudu plati sve troškove na ime obračunatih sudskih taksi. Pri tome, odluka o troškovima postupka zasnovana je na odredbi člana 153. Zakona o parničnom postupku, te je drugostepeni sud , ceneći uspeh stranaka u postupku, obavezao tužen u da podnositeljki naknadi troškove parničnog postupka.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije ustavnopravno prihvatljivo obrazloženje dela osporene drugostepene presude, kojim je kao razlog zbog kojeg podnositeljki ustavne žalbe nisu priznati troškovi na ime sudskih taksi navedeno da takse na tužbu i presudu nisu plaćene, pa tužilja ove troškove nije imala . Ovo iz razloga što je zakonom ustanovljena obaveza plaćanja sudske takse i što je zakonom propisan postupak utvrđivanja i naplate sudske takse, uključujući i postupak naplate prinudnim putem. Ustavni sud je, stoga, ocenio da osporena drugostepena presuda, u delu u kojem je odlučeno o troškovima postupka , nije obrazložena na ustavnopravno prihvatljiv način i da je time podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava (videti Odluku Ustavnog suda Už-3679/2015 od 8. juna 2017. godine).
Na osnovu izloženog i odredaba člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS “, br. 109/07, 99/11 , 18/13-Odluka US, 40/15-dr.zakon i 103/15), Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, poništio presudu Višeg suda u Užicu Višeg suda u Užicu Gž. 329/15 od 15. maja 2015. godine , u delu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (tačka 1. izreke) i odre dio da Viši sud u Užicu donese novu odluku o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Prijepolju Osnovnog suda u Prijepolju P. 53/1 5 od 7. aprila 2015. godine (tačka 2. izreke).
6. Na osnovu iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odlu ku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.