Odluka Ustavnog suda o povredi prava u stečajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavne žalbe, utvrđujući povredu prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu u dugotrajnom stečajnom postupku. Podnosiocima je utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne i materijalne štete u visini njihovih nenamirenih potraživanja.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, dr Nataša Plavšić, Gordana Ajnšpiler Popović i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnim žalbama D. I, Ž. L, D. R, D. P, A. A, B. N. i Lj. D, svih iz Kragujevca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 3. aprila 2025. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvajaju se ustavne žalbe D. I, Ž. L, D. R, D. P, A. A, B. N. i Lj. D. i utvrđuje da su podnosiocima povređena prava na suđenje u razumnom roku i na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 45/10.
2. Utvrđuje se pravo D. I, Ž. L, D. R, D. P, A. A, B. N. i Lj. D. na naknadu nematerijalne štete, svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 45/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Utvrđuje se pravo D. I, Ž. L, D. R, D. P, A. A, B. N. i Lj. D. na naknadu materijalne štete, svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 45/10, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
4. Poništavaju se rešenja Privrednog suda u Kragujevcu R4.St. 441/23 od 3. oktobra 2023. godine, R4.St. 470/23 od 16. oktobra 2023. godine, R4.St. 432/23 od 3. oktobra 2023. godine, R4.St. 424/23 od 13. oktobra 2023. godine, R4.St. 435/23 od 13. oktobra 2023. godine, R4.St. 462/23 od 18. oktobra 2023. godine i R4.St. 466/23 od 18. oktobra 2023. godine.
5. Odbacuju se zahtevi podnosilaca ustavnih žalbi za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. D. I, Ž. L, D. R, D. P, A. A, B. N. i Lj. D, svi iz Kragujevca, podneli su Privrednom sudu u Kragujevcu, 16. i 28. avgusta 2023. godine, preko punomoćnika R. R, advokata iz Kragujevca, prigovore radi ubrzavanja stečajnog postupka koji se vodi pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 45/10. Privredni sud u Kragujevcu je doneo rešenja kojima su njihovi prigovori odbijeni, a predlagači su protiv predmetnih rešenja izjavili žalbe.
Imajući u vidu da je odredbom člana 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 92/23), koji je stupio na snagu 4. novembra 2023. godine, propisano da se Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ne primenjuje na stečajne i izvršne postupke koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, te da je odredbama člana 16. st. 1. i 2. istog zakona propisano da se prigovor radi ubrzavanja stečajnog ili izvršnog postupka iz člana 1. ovog zakona, kao i žalba protiv rešenja kojim je odbijen prigovor iz stava 1. ovog člana, po kojima nisu donete odluke do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatraju ustavnim žalbama, Privredni sud u Kragujevcu je dostavio ove predmete Ustavnom sudu na dalji postupak i odlučivanje.
Podnosioci su u žalbama protiv prvostepenih rešenja kojima su odbijeni njihovi prigovori istakli da su u predmetnom stečajnom postupku podneli prijave potraživanja iz radnog odnosa, koja su im u tom postupku i priznata, ali da im ta potraživanja nisu isplaćena.
Postupajući u skladu sa odredbom člana 16. stav 6. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, podnosioci ustavnih žalbi su u podnescima od 28. februara, 24. aprila i 5. decembra 2024. godine istakli zahteve za naknadu nematerijalne štete i zahteve za naknadu materijalne štete u visini utvrđenih, a nenaplaćenih novčanih potraživanja u predmetnom stečajnom postupku, kao i zahteve za naknadu troškova postupka.
Ustavni sud je, u skladu sa odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), spojio predmetne ustavne žalbe radi jedinstvenog postupanja.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku, uvidom u spise predmeta nadležnog suda i informacije dostupne na internet stranici Agencije za privredne registre, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu St. 45/10 od 5. marta 2010. godine otvoren je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom DP „F.“ Kragujevac, a za stečajnog upravnika je imenovana Agencija za privatizaciju (kasnije Agencija za licenciranje stečajnih upravnika).
Stečajni dužnik DP „F.“ Kragujevac je subjekt sa većinskim državnim kapitalom.
Zaključkom Privrednog suda u Kragujevcu podnosiocima ustavnih žalbi su utvrđena potraživanja iz radnog odnosa, koja im u toku postupka nisu namirena.
Podnosioci ustavnih žalbi su podneli Privrednom sudu u Kragujevcu prigovore radi ubrzavanja postupka koji se vodi pred tim sudom u predmetu St. 45/10.
Rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4.St. 441/23 od 3. oktobra 2023. godine odbijen je prigovor podnosioca D. I. U obrazloženju rešenja je navedeno da je rešenjem R4. St. 1538/17 od 29. decembra 2017. godine već usvojen prigovor predlagača.
Rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4.St. 470/23 od 16. oktobra 2023. godine odbijen je prigovor podnositeljke Ž. L. U obrazloženju rešenja je navedeno da je rešenjem R4. St. 265/20 od 21. februara 2020. godine već usvojen prigovor predlagača.
Rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4.St. 432/23 od 3. oktobra 2023. godine odbijen je prigovor podnosioca D. R. U obrazloženju rešenja je navedeno da je rešenjem R4. St. 396/19 od 25. februara 2019. godine već usvojen prigovor predlagača.
Rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4.St. 424/23 od 13. oktobra 2023. godine odbijen je prigovor podnosioca D. P. U obrazloženju rešenja je navedeno da je rešenjem R4. St. 2202/21 od 1. oktobra 2021. godine već usvojen prigovor predlagača.
Rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4.St. 435/23 od 13. oktobra 2023. godine odbijen je prigovor podnosioca A. A. U obrazloženju rešenja je navedeno da je rešenjem R4. St. 789/19 od 12. marta 2019. godine već usvojen prigovor predlagača.
Rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4.St. 462/23 od 18. oktobra 2023. godine odbijen je prigovor podnosioca B. N. U obrazloženju rešenja je navedeno da je rešenjem R4. St. 523/19 od 20. marta 2019. godine već usvojen prigovor predlagača.
Rešenjem Privrednog suda u Kragujevcu R4.St. 466/23 od 18. oktobra 2023. godine odbijen je prigovor podnosioca Lj. D. U obrazloženju rešenja je navedeno da je rešenjem R4. St. 1098/17 od 29. decembra 2017. godine već usvojen prigovor predlagača.
Podnosioci su protiv navedenih rešenja izjavili žalbe, međutim, o izjavljenim žalbama nije odlučeno do stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 92/23), nakon čega su predmeti dostavljeni Ustavnom sudu na dalje postupanje.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
Odredbom člana 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 92/23), koji je stupio na snagu 4. novembra 2023. godine, propisano je da se Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ne primenjuje na stečajne i izvršne postupke koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom. Odredbama člana 16. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je: da se prigovor radi ubrzavanja stečajnog ili izvršnog postupka iz člana 1. ovog zakona po kojem nije doneta odluka do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatra ustavnom žalbom (stav 1.); da se da se žalba protiv rešenja kojim je odbijen prigovor iz stava 1. ovog člana po kojoj nije doneta odluka do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatra ustavnom žalbom (stav 2.); da podnosilac prigovora radi ubrzavanja postupka, odnosno žalbe protiv rešenja o odbijanju prigovora radi ubrzavanja postupka ima pravo da u roku od 30 dana od dana prijema obaveštenja od strane suda iz stava 5. ovog člana, dostavi Ustavnom sudu zahtev za naknadu materijalne, odnosno nematerijalne štete (stav 6.).
Odredbom člana 3. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15) je propisano da stranka ne plaća sudsku taksu u postupcima u kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku i da su oni hitni i imaju prvenstvo u odlučivanju.
5. Ustavni sud konstatuje da je citiranim odredbama Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku isključena primena predmetnog zakona u odnosu na stečajne i izvršne postupke koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, što znači da u ovoj vrsti postupaka sudovi više nisu nadležni za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, već je to postala isključiva nadležnost Ustavnog suda, bez obzira na to da li je predmetni postupak u toku ili je okončan.
Imajući navedeno u vidu, a posebno odredbe člana 16. st. 1. i 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud konstatuje da se žalbe koje su podnosioci podneli protiv prvostepenih rešenja kojima su njihovi prigovori odbijeni, smatraju ustavnim žalbama kojima se ističe povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku.
6. Odlučujući o istaknutoj povredi prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 45/10, Ustavni sud je pošao od prakse Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa pitanjem odgovornosti države za neizvršenje sudskih odluka kada je dužnik preduzeće sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom, koja je, u njenom relevantnom delu, prikazana u Odluci Už-11320/2021 od 7. juna 2023. godine („Službeni glasnik RS“, broj 61/23, dostupno i na internet stranici Ustavnog suda www.ustavni.sud.rs.).
U tom smislu, Ustavni sud posebno ukazuje da je u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije (predstavke br. 16857/19 i 43001/19, presuda od 14. januara 2021. godine, stav 11.) Evropski sud konstatovao da je još ranije isticao da je period neizvršenja pravnosnažne domaće odluke do godinu dana u skladu sa zahtevima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da je utvrđivao povredu kada god je taj period bio duži od godinu dana, bez obzira na to da li se pravnosnažna domaća odluka izvršava kroz izvršni ili stečajni postupak.
Polazeći od navedenih stavova Evropskog suda, koje i sam prihvata, Ustavni sud ukazuje da svaki postupak koji se vodi radi namirenja pravnosnažno utvrđenog potraživanja (stečajni, izvršni ili neki drugi) prema preduzeću sa društvenim, odnosno većinskim državnim kapitalom, a koji traje duže od perioda koji se u praksi Evropskog suda smatra prihvatljivim, predstavlja osnov za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pri tome, Ustavni sud naglašava da u tom slučaju nisu od isključivog ili odlučujućeg značaja okolnosti od uticaja na trajanje izvršnog, odnosno stečajnog postupka, kao što su složenost postupka i postupanje organa postupka i stranaka u postupku, već je odlučujuća okolnost za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku upravo činjenica da potraživanje nije namireno u relevantnom vremenskom periodu, u skladu sa praksom Evropskog suda.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud konstatuje da su podnosiocima pravnosnažnim rešenjima koja su doneta u periodu od 2017. do 2021. godine već usvojeni prigovori i utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. Ustavni sud je stoga posmatrao period trajanja postupka nakon usvajnja njihovih prigovora, ali je ocenio da navedeno trajanje postupka nije u skladu sa standardima utvrđenim u praksi Evropskog suda i Ustavnog suda. Ustavni sud je stoga ocenio da je podnosiocima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, pa je ustavne žalbe u tom delu usvojio saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), odlučujući kao u tački 1. izreke.
7. Razmatrajući da li je podnosiocima ustavnih žalbi u stečajnom postupku povređeno i pravo na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava, Ustavni sud je pošao od svog stava da je u predmetima koji se tiču neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka donetih prema preduzećima sa većinskim državnim ili društvenim kapitalom, utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku preduslov za utvrđivanje povrede prava na imovinu i usvajanje zahteva za naknadu materijalne štete u visini nenaplaćenog, odnosno nenamirenog potraživanja.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je prethodno utvrdio da je podnosiocima ustavnih žalbi povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u osporenom stečajnom postupku, kao i to da su podnosioci istakli i zahtev za naknadu materijalne štete, Ustavni sud je ocenio da propust Privrednog suda u Kragujevcu da obezbedi namirenje potraživanja koja potiču iz radnog odnosa, prema stečajnom dužniku sa većinskim državnim kapitalom, predstavlja i povredu prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava. Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavne žalbe i u tom delu, pa je utvrdio da je podnosiocima u osporenom stečajnom postupku povređeno pravo na imovinu, odlučujući kao u tački 1. izreke.
8. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosilaca ustavnih žalbi zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete, svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 45/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
Prilikom odlučivanja o visini iznosa naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu stavove Evropskog suda koji su izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine), a koje je i Ustavni sud prihvatio u svojoj praksi (videti npr. Odluku Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine i Odluku Už- 277/2017 od 4. juna 2020. godine).
9. Odlučujući o načinu otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava na imovinu, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 3. izreke utvrdio pravo podnosilaca ustavnih žalbi na naknadu materijalne štete, svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kragujevcu u predmetu St. 45/10, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud u presudi Stevanović i drugi protiv Srbije (broj predstavke 43815/17 i 15 drugih, od 27. avgusta 2019. godine, stav 17.) prihvatio stanovište prema kome prilikom dosuđivanja materijalne štete zbog propusta da potraživanje podnosilaca bude namireno, podnosioci nemaju pravo na zakonsku zateznu kamatu za period nakon pokretanja stečajnog postupka.
10. Imajući u vidu da je prethodno utvrdio povrede ustavnih prava podnosilaca i odredio način otklanjanja štetnih posledica, Ustavni sud je poništio rešenja Privrednog suda u Kragujevcu R4.St. 441/23 od 3. oktobra 2023. godine, R4.St. 470/23 od 16. oktobra 2023. godine, R4.St. 432/23 od 3. oktobra 2023. godine, R4.St. 424/23 od 13. oktobra 2023. godine, R4.St. 435/23 od 13. oktobra 2023. godine, R4.St. 462/23 od 18. oktobra 2023. godine i R4.St. 466/23 od 18. oktobra 2023. godine, odlučujući kao u tački 4. izreke.
11. U pogledu zahteva za naknadu troškova postupaka po prigovorima radi ubrzavanja predmetnog stečajnog postupka, koji su pred nadležnim sudom vođeni do stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud najpre ukazuje na to da je članom 3. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da stranka ne plaća sudsku taksu u postupcima u kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku, zbog čega svakako nema osnova za naknadu troškova po navedenom osnovu, tj. sudske takse. Dalje, imajući u vidu da se prigovori, odnosno žalbe podnosilaca, u smislu citiranih zakonskih izmena, smatraju ustavnim žalbama, Ustavni sud je zahtev za naknadu troškova navedenih postupaka razmatrao u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu.
Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, pri čemu, u konkretnom slučaju, ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona (videti presudu u predmetu Evropskog suda Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15, od 12. maja 2022. godine, stav 83.). S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je usvojenim izmenama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i ovom odlukom Ustavnog suda obezbeđena delotvorna zaštita prava podnosilaca ustavnih žalbi, koji će u skladu sa poštovanjem principa supsidijarnosti, kao i praksom Evropskog suda, traženu zaštitu prava brže ostvariti u okvirima nacionalnog pravnog sistema. Takođe, zaštita prava podnosilaca ustavnih žalbi je potpuna, imajući u vidu da oni ovom odlukom istovremeno ostvaruju pravo na naknadu i nematerijalne i materijalne štete zbog utvrđene povrede prava, što se, saglasno odredbama člana 26. stav 1. i člana 31. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, postiže isključivo podnošenjem tužbe protiv Republike Srbije i vođenjem posebnog parničnog postupka. Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ove zahteve, rešavajući kao u tački 5. izreke.
12. Na osnovu izloženog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 47. stav 2) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, Sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 12558/2022: Odluka Ustavnog suda o povredi prava u stečajnom postupku
- Už 20366/2023: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku
- Už 12340/2022: Odluka o povredi prava u stečaju protiv preduzeća u društvenom kapitalu
- Už 2194/2023: Odluka Ustavnog suda o povredi prava u stečajnom postupku
- Už 19673/2023: Povreda prava na suđenje u razumnom roku i imovinu u stečaju
- Už 19650/2023: Odluka Ustavnog suda o povredi prava u dugotrajnom stečajnom postupku
- Už 19701/2023: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu