Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u sporu o razlučnom pravu
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu, poništio presudu Privrednog apelacionog suda i utvrdio povredu prava na pravično suđenje. Pogrešan upis od strane katastra ne sme ići na štetu podnositeljke koja je blagovremeno podnela zahtev.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Jovan Ćirić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi V. M . iz Niša , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 16. jula 2020. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba V. M . i utvrđuje da je presudom Privrednog apelacionog suda Pž. 5773/17 od 7. februara 2018. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se presuda Privrednog apelacionog suda Pž. 5773/17 od 7. februara 2018. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi tužilje izjav ljenoj protiv presude Privrednog suda u Nišu P. 410/17 od 30. avgusta 2017. godine.
3. Odbija se zahtev podnositeljke ustavne žalbe za naknadu materijalne štete.
O b r a z l o ž e nj e
1. V. M . iz Niša podnela je Ustavnom sudu, 29. marta 2018. godine, preko punomoćnika G. R, advokata iz Niša, ustavnu žalbu protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž. 5773/17 od 7. februara 2018. godine zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na jednaku zaštitu prava i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1, članom 36. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnositeljka je u ustavnoj žalbi, između ostalog, istakla: da je podnela zahtev RGZ Službi za katastar nepokretnosti Niš za upis hipoteke na nepokretnostima E. „Č .“ Niš, te da je isti organ 20. maja 2015. godine doneo rešenje o upisu zabeležbe rešenja o izvršenju, a ne o upisu hipoteke, čime je učinio propust koji je ispravio tek donošenjem rešenja o upisu hipoteke od 29. maja 2015. godine; da je u konkretnom slučaju ispunjen uslov iz člana 49. stav 3. Zakona o stečaju za priz navanje njenog razlučnog prava, jer je zahtev za upis hipoteke podnela u roku dužem od 60 dana pre otvaranja stečajnog postupka; da je neprihvatljivo stanovište suda da podnošenje zahteva za upis založnog prava-hipoteke nije odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari, već da odlučnu činjenicu za utvrđenje razlučnog prava predstavlja datum upisa založnog prava i datum otvaranja stečajnog postupka; da je sud u toku postupka utvrdio da je RGZ Služba za katastar nepokretnosti Niš prilikom odlučivanja o zahtevu podnositeljke za upis hipoteke načinio grešku i nije izvršio upis založnog prava, već zabeležbe rešenja o izvršenju, ali da ona ne može snositi štetne posledice usled greške nadležnog organa; da je članom 128. stav 1. Zakona o državnom premeru i katastru propisano da se danom donošenja rešenja vrši upis u katastar nepokretnosti, a ne da je hipoteka upisana danom donošenja rešenja, jer hipoteka proizvodi dejstvo od momenta prijema zahteva, odnosno smatra se upisanom od momenta prijema zahteva; da je Privredni apelacioni sud u presudi Pž. 4406/17 od 7. marta 2018. godine povodom iste činjenične i pravn e situacij e zauzeo stanovište da je datum donošenja rešenja o upisu zabeležbe rešenja o izvršenju merodavan prilikom odlučivanja o datumu upisa založnog prava, te da okolnost da je RGZ Služba za katastar nepokretnosti Niš, kasnije donela novo rešenje kojim je ispravljeno prehodno i upisana hipoteka, ne utiče na donošenje drugačije odluke, jer tužilac ne može trpeti štetne posledice zbog učinjenog propusta od strane navedenog nadležnog organa koji nije na adekvatan način postupio po podnetom zahtevu. Predložila je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporenu presud u, a istakla je i zahtev za naknadu materijalne štete i troškova za sastav ustavne žalbe.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u osporene akte i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Presudom Privrednog suda u Nišu P. 410/17 od 30. avgusta 2017. godine je, u stavu prvom izreke, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, ovde podnositeljke kojim je tražila da joj se prema tuženom E. d.o.o. E . „Č .“ Niš u stečaju prizna razlučno pravo, pravo odvojenog i prvenstvenog namirenja u iznosu od 472.145,64 dinara na taksativno navedenim nepokretnostima; stavom drugim izreke je odbačena tužba tužilje u delu kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime ukupnog duga isplati iznos od 492.485,64 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom, a stavom trećim izreke je obavezana tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka. Iz obrazloženja presude proizlazi: da osnov potraživanja tužilje predstavljaju neisplaćene minimalne zarade za period od 2005. do 2010. godine koje su utvrđene na osnovu pravnosnažnih i izvršnih akata Agencije za mirno rešavanje radnih sporova i Osnovnog suda u Nišu P1. 2887/11 od 5. marta 2012 godine; da je rešenjem Privrednog suda u Nišu St. 41/15 od 24. jula 2015. godine nad tuženim otvoren stečajni postupak; da je tužilja 25. avgusta 2015. godine podnela prijavu potraživanja, te da je potraživanja u iznosu koji je predmet tužbenog zahteva prijavila kao obezbeđeno potraživanje; da joj je zaključkom o osporenim potraživanjima Privrednog suda u Nišu St. 41/15 od 17. marta 2016. godine osporeno prijavljeno obezbeđeno potraživanje na nepokre tnoj imovini koja je predmet spora, iz razloga što je upis razlučnog prava kod nadležne službe RGZ Niš izvršen suprotno odredbi člana 49. stav 3. i člana 93. stav 1. Zakona o stečaju, odnosno isto je upisano u poslednih 60 dana pre otvaranja stečajnog postupka, te joj je potraživanje priznato u celosti kao neobezbeđeno i svrstano u treći isplatni red, a osporeni su troškovi plaćenih taksi RGZ i prijavljeni troškovi na ime advokatskih usluga prilikom prijave potraživanja. U toku postupka utvrđeno je i sledeće : da je tužilja 30. aprila 2015. godine podnela zahtev Službi za katastar nepokretnosti Niš za upis hipoteke i uplatila taksu za navedeni upis; da je rešenjem RGZ Službe za katastar nepokretnosti Niš br. 952-02-12-207/15 od 20. maja 2015. godine dozvoljen u listu nepokretnosti broj 72 KO Niš – Ć. K, upis zabeležbe postojanja rešenja I. 5779/14 od 27. novembra 2014. godine radi namirenja novčanog potraživanja izv ršnog poverioca po osnovu rešenja Agencije za mirno rešavanje sporova br. 116-02-06-69/07 od 26. januara 2007. godine i rešenja br. 16-02-1-8-09 od 20. februara 2009. godine utvrđenjem vrednosti i prodajom nepokretnosti izvršnog dužnika E. „Č .“ d.o.o. Niš, u trajanju do brisanja u korist izvršnog poverioca, i to na svim nepokretnostima koje su predmet zahteva i da je upis u katastar izvršen danom donošenja rešenja; da je RGZ Služba za katastar nepokretnosti Niš 29. maja 2015. godine donela rešenje br. 952-02-13-557/15 kojim dozvoljava u listu nepokretnosti broj 72 KO Niš – Ć . K, upis hipoteke na osnovu istih odluka i rešenja na osnovu kojih je tužilja prij avila potraživanje u postupku stečaja; da je 19. novembra 2015. godine doneto rešenje o upisu hipoteke u list nepokretnosti broj 72 KO Niš – Ć. K . u korist tužilje; da je rešenjem RGZ Službe za katastar nepokretnosti Beograd od 23. marta 2016. godine ponište no rešenje RGZ Službe za katastar nepokretnosti Niš od 19. novembra 2015. godine i predmet vraćen na ponovni postupak, te da je zaključkom RGZ Službe za katastar nepokretnosti Niš od 8. aprila 2016. godine odbijen zahtev tužilje za ispravku u kucanju rešenja od 20. maja 2015. godine br. 952-02-12-207/15. P rvostepeni sud je polazeći od odredbe člana 49. stav 1. i 3. Zakona o stečaju, člana 8. stav 1. Zakona o hipoteci, kao i člana 60. stav 1. i 2. i člana 128. stav 1. Zakona o državnom premeru i katastru zauzeo stanovište da podnošenje zahteva za upis založnog prava nije odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari, već da su odlučne činjenice za utvrđenje razlučnog prava datum upisa založnog prava, kao i datum otvaranja stečaja, pa prema tom e, kako je rešenje RGZ Službe za katastar nepokretnosti Niš doneto 29. maja 2015. godine, to je tužilja založno pravo na opisanim nepokretnostima koje su svojina stečajnog dužnika stekla 29. maja 2015. godine, što znači u periodu kraćem od 60 dana, pre dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženim, odnosno 24. jula 2015. godine, te je tužbeni zahtev tužilje neosnovan.
Osporenom presudom Privrednog apelacionog suda Pž. 5773/17 od 7. februara 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Privrednog suda u Nišu P. 410/17 od 30. avgusta 2017. godine u stavu prvom i trećem izreke. Iz obrazloženja osporene presude proizlazi: da je prvostepeni sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primenio materijalno pravo i to odredbe člana 8. stav 1. Zakona o hipoteci, člana 60. stav 1. i 2. i člana 128. stav 1. Zakona o državnom premeru i katastru, kao i člana 49. stav 3. Zakona o stečaju; da je u konkretnom slučaju državni organ RGZ Služba za katastar nepokretnosti Niš, napravio očiglednu pogrešku prilikom odlučivanja o zahtevu tužilje za upis založnog prava na osnovu rešenja o izvršenju I. 5779/14 od 27. novembra 2014. godine, jer navedeni organ, iako je tužilja zahtevala upis založnog prava i platila taksu koja se odnosi na upis založnog prava nije izvršio upis založnog prava nego drugi upis – zabeležbu, ali da navedeno ne utiče na pravilnost prvostepene presude. Prihvatio je stanovište prvostepenog suda da podnošenje zahteva za upis založnog prava nije odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari, već da su odlučne činjenice za utvrđenje razlučnog prava datum upisa založnog prava i s tim u vezi datum donošenja rešenja RZG Službe za katastar nepokretnosti Niš, kao i datum otvaranja stečaja na tuženim, te da je u konkretnom slučaju tužilja založno pravo stekla u periodu kraćem od 60 dana pre dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženim.
4. Odredbom Ustava je utvrđeno da se svakom jemči pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.).
Članom 128. Zakona o državnom premeru i katastru („Službeni glasnik RS“, broj 12/09 , od 3. septembra 2009. godine) , koji je važio u vreme podnošenja zahteva podnositeljke za upis založnog prava , a do stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o državnom premeru i katastru („Službeni glasnik RS“, broj 96/15, od 26. novembra 2015. godine) , bilo je propisano da se upis u katastar vrši danom donošenja rešenja kojim je upis dozvoljen, uz upis po službenoj dužnosti zabeležbe radi činjenja vidljivim da rešenje o upisu nije konačno; da se upis nepokretnosti vrši i na osnovu drugostepenog rešenja kojim se dozvoljava upis i na osnovu sudske odluke iz upravnog spora, danom prijema drugostepenog rešenja, odnosno sudske odluke i da se pod upisom u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, podrazumeva i brisanje prava na nepokretnosti, kao i brisanje upisa izvršenog prvostepenim rešenjem koje je poništeno.
Zakonom o hipoteci („Službeni glasnik RS“, br. 115/05, 60/15, 63/15 – Odluka US i 83/15) propisano je da hipoteka nastaje upisom u nadležni registar nepokretnosti, na osnovu: ugovora ili sudskog poravnanja (ugovorna hipoteka); založne izjave (jednostrana hipoteka); zakonska (zakonska hipoteka) i sudske odluke (sudska hipoteka) (član 8. stav 1.) .
Članom 49. stav 1. i 3. Zakona o stečaju („Službeni glasnik RS“, br. 104/09, 99/11, 71/12 – Odluka US, 83/14, 113/17, 44/18 i 95/18) propisano je da su razlučni poverioci poverioci koji imaju založno pravo, zakonsko pravo zadržavanja ili pravo namirenja na stvarima i pravima o kojima se vode javne knjige ili registri i imaju pravo na prvenstveno namirenje iz sredstava ostvarenih prodajom imovine, odnosno naplate potraživanja na kojoj su stekli to pravo i da razlučna prava stečena izvršenjem ili obezbeđenjem za poslednjih 60 dana pre dana otvaranja stečajnog postupka radi prinudnog namirenja ili obezbeđenja prestaju da važe i takvi poverioci nisu razlučni poverioci, a na osnovu rešenja stečajnog sudije, nadležni organ koji vodi odgovarajuće javne knjige, dužan je da izvrši brisanje ovako stečenih razlučnih prava.
Zakonom o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 31/11, 99/11, 109/13 – Odluka US), koji je važio u vreme podnošenja zahteva RGZ Službi za katastar nepokretnosti Niš, bilo je propisano da je sud, odnosno izvršitelj dužan da preduzme sve radnje sprovođenja izvršenja kada su za to ispunjeni uslovi (član 8. stav 2.); da se izvršenje na nepokretnosti sprovodi zabeležbom rešenja o izvršenju ili zaključka izvršitelja o sprovođenju izvršenja u javnu knjigu, utvrđenjem vrednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem izvršnih poverilaca iz iznosa dobijenog prodajom (član 104.); da izvršni poverilac stiče pravo upisa založnog prava na osnovu rešenja, odnosno zaključka izvršitelja o izvršenju na nepokretnosti izvršnog dužnika, da će se na zahtev izvršnog poverioca u javnoj knjizi izvršiti upis založnog prava na osnovu rešenja o izvršenju, odnosno zaključka izvršitelja o sprovođenju izvršenja, kao i zabeležba javne prodaje, odnosno drugi odgovarajući upis predviđen propisima o upisu prava na nepokretnostima u javne knjige i da upisom u javnu knjigu, izvršni poverilac stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti i u slučaju da treće lice kasnije stekne na istoj nepokretnosti pravo svojine (član 107.).
5. Razmatrajući ustavnu žalbu sa aspekta istaknute povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da se navodi podnositeljke ustavne žalbe zasnivaju na njegovom stavu o pogrešnom stanovištu suda izraženom u osporen oj presudi u pogledu ispunjenosti uslova iz člana 49. stav 3. Zakona o stečaju za priznanje razlučnog prava, prava odvojenog i prvenstvenog namirenja potraživanja prema tuženom stečajnom dužniku.
Ustavni sud i ovom prilikom podseća na svoj stav da nije nadležan da u ustavnosudskom postupku ocenjuje pravilnost pravnih zaključaka redovnih sudova jer bi u tom slučaju, postupajući kao instancioni sud, izašao iz granica svojih ovlašćenja. Jedini izuzetak od navedenog postoji u slučaju kada je primena merodavnog materijalnog i/ili procesnog prava bila očigledno proizvoljna ili diskriminatorska na štetu podnosioca ustavne žalbe, da je za posledicu imala povredu ustavnih prava.
Polazeći od pojma razlučni poverilac, Ustavni sud ističe da se pod tim podrazumeva lice koje ima založno pravo, zakonsko pravo zadržavanja, ili pravo odvojenog namirenja nad stvarima i pravima stečajnog dužnika o kojima se vode javne knjige ili registri. Založno pravo jeste stvarno pravo na tuđoj stvari na osnovu kojeg poverilac može naplatiti svoje potraživanje iz vrednosti založene stvari pre ostalih poverilaca, ako dužnik ne ispuni svoju dospelu obavezu. Razlučni poverioci su privilegovani poverioci u odnosu na neobezbeđene poverioce, jer su u poziciji da svoje potraživanje namire iz vrednosti založene stvari i kada su ostali poverioci takve mogućnosti delimično ili u potpunosti lišeni. Ovo iz razloga što pravila odvojenog namirenja podrazumevaju isključenje od namirenja potraživanja svih ostalih neobezbeđenih poverilaca do potpunog izmirenja dospele obaveze prema razlučnom poveriocu. Založno pravo može nastati na osnovu pravnog posla (ugovora), zakona ili sudske odluke. Pravni posao, zakon i sudska odluka predstavljaju pravni osnov ( iustus titulus), dok je predaja (kada je predmet zaloge pokretna stvar), odnosno upis tih prava u odgovarajućoj javnoj knjizi (kada se zaloga stiče na nepokretnosti) način sticanja (modus aquirendi) ovih prava.
Iz navedenog sledi da se priznanje razlučnog prava, prava odvojenog i prvenstvenog namirenja odnosno samog statusa razlučnog poverioca mora posmatrati u svetlu odredbe gore pomenutog člana 49. stav 3. Zakona o stečaju. Smisao navedene zakonske odredbe je upravo zaštita poverilaca, s obzirom na moguće zloupotrebe stečajnog dužnika, koji bi, u situaciji kada je otvaranje stečaja postalo izvesno, svoju imovinu mogao fiktivno opteretiti i na taj način osujetiti interese poverilaca koji nemaju status razlučnih. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da treba razlikovati razlučna prava koja su stečena u poslednjih 60 dana pre dana otvaranja stečajnog postupka, jer ona prestaju da važe otvaranjem stečajnog postupka i razlučna prava koja su stečena u periodu pre 60 dana pre dana otvaranja stečajnog postupka. Za utvrđivanje od kakvog je značaja otvaranje stečajnog postupka na razlučno pravo, relevanta je činjenica da li je i kada je ono stečeno, jer od toga zavisi da li pravo, iako je stečeno gubi važnost.
Sledom navedenog, Ustavni sud ističe da za odlučivanje o postojanju razlučnog prava nije relevantno da li su ispunjeni uslovi za upis u javne knjige, jer to nije u nadležnosti sudova, već Republičkog geodetskog zavoda koji odlučuje o zahtevu za upis, već je relevanto da li je upis izvršen i kada nastupaju dejstva upisa u katastar nepokretnosti. U tom smislu postoji neophodnost primene i odredaba Zakona o državnom premeru i k atastru koji je važio do isteka 60 dana od dana otvaranja stečajnog postupka, odnosno u konkretnom slučaju u momentu kada je tužilja podnela zahtev za upis hipoteke u katastar nepokretnosti na nepokretnostima stečajnog dužnika.
Primenjujući odredbe Zakona o državnom premeru i katastru, Zakona o hipoteci i Zakona o stečaju, osporenom presudom je zauzeto stanovište da podnošenje zahteva za upis založnog prava nije odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari, već da su odlučne činjenice za utvrđenje razlučnog prava datum upisa založnog prava kao i datum otvaranja stečaja. Kako je rešenje o upisu založnog prava RGZ Službe za katastar nepokretnosti Niš doneto 29. maja 2015. godine, to je tužilja založno pravo na nepokretnostima koje su u svojini dužnika stekla navedenog datuma, što znači u periodu kraćem od 60 dana, pre dana otvaranja stečajnog postupka na tuženim 24. jula 2015. godine, te je odbijen kao neosnovan njen tužbeni zahtev za priznanje razlučnog prava na nepokretnostima stečajnog dužnika.
Međutim, pored navedenog Ustavni sud primećuje da je osporenom presudom konstatovano i da je državni organ, RGZ Služba za katastar nepokretnosti Niš, napravio očigledu pogrešku prilikom odlučivanja o zahtevu tužilje za upis založnog prava na osnovu rešenja o izvršenju I. 5779/14 od 27. novembra 2014. godine, jer navedeni organ, iako je tužilja zahtevala upis založnog prava i uplatila taksu koja se odnosi na upis založnog prava , nije izvršio upis založnog prava, već upis zabeležbe reš enjem od 20. maja 2015. godine, ali da prema nalaženju drugostepenog suda , navedeno ne utiče na pravilnost odlučivanja.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti stanovište izraženo u osporenoj presudi, posebno ukazujući na to da je u vreme podnošenja zahteva podnositeljke za upis založnog prava (hipoteke) u katastar nepokretnosti na osnovu rešenja o izvršenju I. 5779/14 od 27. novembra 2014. godine , važio Zakon o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 31/11, 99/11 i 109/13 – Odluka US) koji razlikuje zabeležbu rešenja o izvršenju od prava izvršnog poverioca da se po njegovom zahtevu izvrši upis založnog prava na osnovu rešenja o izvršenju.
Dakle, odredbom člana 107. stav 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju je ustanovljeno pravo izvršnog poverioca da se po njegovom zahtevu u javnoj knjizi, odnosno registru nepokretnosti, vrši upis založnog prava na osnovu rešenja o izvršenju, iz čega proizlazi da je upis založnog prava radnja koja je isključivo u dispoziciji izvršnog poverioca, a članom 104. istog zakona propisano je da se izvršenje na nepokretnosti sprovodi zabeležbom rešenja o izvršenju ili zaključka izvršitelja o sprovođenju izvršenja u javnu knjigu utvrđenjem vrednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem izvršnih poverilaca iz iznosa dobijenog prodajom, iz čega proizlazi da upis zabeležbe rešenja o izvrš enju, odnosno zaključka izvršitelja o sprovođenju izvršenja predstavlja obaveznu radnju koja se sprovodi po službenoj dužnosti u smislu člana 8. stav 2. istog zakona.
U prilog navedenom, Ustavni sud nalazi da se izričiti zahtev tužilje, ovde podnositeljke u smislu člana 107. stav 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju za upis založnog prava (hipoteke) na osnovu rešenja o izvršenju I. 5779/14 od 27. novembra 2014. godine i donošenje rešenje RGZ Službe za katastar nepokretnosti Niš o upisu zabeležbe rešenja o izvršenju od 20. maja 2015. godine ne može pravdati očiglednom pogrešk om prilikom odlučivanja nadležnog državnog organa, s obzirom na posledice koje se direktno odnose na sticanje založnog prava, a potom i priznavanje svojstva razlučnog poverioca u stečajnom postupku. Prema nalaženju Ustavnog suda, tužilja ( ovde podnositeljka ustavne žalbe) ne može snositi štetne posledice zbog učinjenog propusta Službe za katastar nepokretnosti kao nadležnog organa koji nije na adekvatan način postupio po podnetom zahtevu, te je umesto upisa založnog prava izvršio upis zabeležbe rešenja o izvršenju.
Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je ocenio da je u konkretnom slučaju osnovan navod podnositeljke ustavne žalbe o proizvoljnoj i arbitrarnoj primeni merodavnog prava od strane Privrednog apelacionog suda. Stoga je Ustavni sud utvrdio da je osporenom presudom Privrednog apelacionog suda Pž. 5773/17 od 7. februara 2018. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, te je, u tački 1. izreke, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 i 103/15), ustavnu žalbu usvojio.
6. Po oceni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju, posledice utvrđene povrede prava su takve prirode da se mogu otkloniti samo poništajem osporen e presude i određivanjem da Privredni apelacioni sud u ponovnom postupku donese novu odluku o žalbi tužilje izjavljenoj protiv presude Privrednog suda u Nišu P. 410/17 od 30. avgusta 2017. godine, pa je, primenom odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučeno kao u tački 2. izreke.
7. Ustavni sud nije posebno razmatrao navode podnositeljke ustavne žalbe o povredi prava iz člana 36. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava, imajući u vidu da je utvrdio povredu prava na pravično suđenje, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava, i da je odredio otklanjanje štetnih posledica.
8. Odlučujući o istaknutom zahtevu za naknadu materijalne štete, Ustavni sud je ocenio da je, u konkretnom slučaju, utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje dovoljno pravično zadovoljenje za podnositeljku. Pri tome, Ustavni sud je imao u vidu da je prethodno odredio da će se štetne posledice zbog učinjene povrede prava otkloniti poništajem osporenog akta. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbama člana 89. st. 1. i 3. Zakona o Ustavnom sudu, odbio ovaj zahtev, odlučujući kao u tački 3. izreke.
9. U pogledu zahteva podnositeljke za naknadu troškova za sastav ustavne žalbe, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi Ustavni sud se poziva na obrazloženje dato, pored drugih, i u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti na: www.ustavni.sud.rs).
10. Polazeći od svega izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.