Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja žalbu i utvrđuje povredu prava na imovinu zbog neizvršenja sudske odluke. Iako je izvršni postupak obustavljen zbog propusta podnositeljke, Sud smatra da potraživanje ne bi bilo naplaćeno ni da je postupila, s obzirom na status dužnika.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-3732/2015
06.04.2017.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik Vesna Ilić Prelić i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković , Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Tijana Šurlan, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), u postupku po ustavnoj žalbi Marike Kostov iz sela Rajčilovci kod Bosilegrada , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 6. aprila 2017. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Marike Kostov i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Vranju u predmetu I. 134/14 podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog rešenjem o izvršenju Osnovnog suda u Vranju I. 134/14 od 17. januara 2014 . godine, umanjenog za iznos e koji su po tom osnovu eventualno isplaćen i. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

O b r a z l o ž e nj e

1. Marika Kostov iz sela Rajčilovci kod Bosilegrada podnela je Ustavnom sudu, 5. juna 2015. godine, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1, članom 36. i članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije , u izvršnom po stupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Vranju u predmetu I. 134/14.

U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno da je neizvršenjem rešenja o izvršenju Osnovnog suda u Vranju I. 134/14 od 17. januara 2014. godine, donetog na osnovu pravnosnažne i izvršne presude zbog propuštanja Opštinskog suda u Bosilegradu P1. 346/07 od 14. aprila 2008. godine, podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao i pravo na imovinu. Podnositeljka je istakla zahtev za naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog rešenjem o izvršenju Osnovnog suda u Vranju I. 134/14 od 17. januara 2014. godine.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Vranju I. 134/14 utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Podnositeljka ustavne žalbe, u svojstvu izvršnog poverioca, podnela je 8. aprila 2014. godine Osnovnom sudu u Vranju predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika „Jumko“ AD iz Vranja , i to plenidbom novčanih sredstava izvršnog dužnika i njihovim prenosom na račun izvršnog poverioca. Predlog je podnet na osnovu pravnosnažne i izvršne presude zbog propuštanja Opštinskog suda u Bosilegradu P1. 346/07 od 14. aprila 2008. godine, kojom je obavezan tuženi „Jumko“ AD iz Vranja da tužilji, ovde podnositeljki ustavne žalbe, na osnovu sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada isplati određene novčane iznose. Osnovni sud u Vranju je rešenjem I. 134/14 od 17. januara 2014. godine usvojio predlog za izvršenje.

Osnovni sud u Vranju je rešenjem R4-I- 148/16 od 6. juna 2016. godine utvrdio da je podnosiocu prigovora Mariki Kostov povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Vranju u predmetu I. 134/14, te je naloženo postupajućem sudiji da preduzme sve neophodne mere da osporeni izvršni postupak okonča u najkraćem roku.

Osnovni sud u Vranju je, zaključkom I. 134/14 od 10. juna 2016. godine, odredio da će se izvršenje umesto plenidbom novčanih sredstava izvršnog dužnika i njihovim prenosom na račun izvršnog poverioca sprovesti popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari izvršnog dužnika. Navedeni zaključak nije dostavljen izvršnom poveriocu.

Rešenjem Osnovnog suda u Vranju I. 134/14 od 5. jula 2016. godine obustavljen je postupak izvršenja, saglasno članu 547. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 106/15), zbog toga što se izvršni poverilac nije u roku odredila javnog izvršitelja i o tome obavestila sud. Rešenje je 24. oktobra 2016. godine dostavljeno izvršnom poveriocu. Protiv navedenog rešenja izvršni poverilac nije izjavila žalbu.

4. Odredbama Ustava, na čiju se povredu poziva podnositeljka ustavne žalbe, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, kao i da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (član 58. stav 1.).

Prelaznim i završnim odredbama Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 106/15 i 106/16) propisano je, između ostalog, da izvršni poverioci u čiju korist je pre početka rada izvršitelja u Republici Srbiji doneto rešenje o izvršenju na osnovu izvršne ili verodostojne isprave ili rešenje o obezbeđenju i koji na dan 1. maja 2016. godine još vode izvršni postupak ili postupak obezbeđenja dužni su da se u roku od 1. maja 2016. do 1. jula 2016. godine izjasne o tome da li su voljni da izvršenje sprovede sud ili javni izvršitelj, te da će se ako se ne izjasne u roku, izvršni postupak obustaviti (čl an 547. st. 1. i 2.)

5. Razmatrajući navode ustavne žalbe u delu kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. Ustava zbog nesprovođenja rešenja o izvršenju Osnovnog suda u Vranju I. 134/14 od 17. januara 2014. godine , Ustavni sud najpre konstatuje da je osporeni izvršni postupak obustavljen rešenjem Osnovnog suda u Vranju I. 134/14 od 5. jula 2016. godine, saglasno članu 547. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 106/15), zbog toga što se podnositeljka, kao izvršni poverilac, nije u roku izjasnila o tome da li je voljna da izvršenje sprovede sud ili javni izvršitelj. Protiv tog rešenja izvršni poverilac nije izjavila žalbu , iako je na to imala pravo. Polazeći od navedenog, Ustavni sud nalazi da se odgovornost za obustavu izvršnog postupka ne može staviti na teret nadležnom izvršnom sudu, koji je postupao u skladu sa izričitim zakon skim odredbama, već podnositeljki ustavne žalbe, koja nije preduzela sve neophodne radnje radi namirenja svog potraživanja , niti je protiv rešenja, kojim je izvršni postupak obustavljen , iscrpela sva pravna sredstva . S druge strane, Ustavni sud ističe da je u dosadašnjoj praksi usvajao ustavne žalbe podnosilaca, bivših zaposlenih u AD „Jumko“ iz Vranja, a koji zbog neprimereno dugog trajanja izvršnog postupka nisu naplatili svoja potraživanja iz radnog odnosa od istog izvršnog dužnika, i utvrđivao da im je u osporenim izvršnim postupcima povređeno pravo na imovinu, te im dosuđivao naknadu materijalne štete u visini opredeljenoj rešenjima o izvršenju (vid. npr. odluke Už-7912/2014 od 9. juna 2016. godine, Už- 992/2015 od 17. novembra 2016. godine, Už -993/2015 od 24. novembra 2016. godine i dr.) . Takođe, Ustavni sud konstatuje da je u osporenom izvršnom postupku podnositeljka tražila namirenje potraživanja iz radnog odnosa prema preduzeću koje je bilo u većinskom društvenom vlasništvu . Pored toga, Ustavni sud ističe da je postupajući po ustavnim žalbama drugih zaposlenih, odnosno bivših zaposlenih AD „Jumko“ iz Vranja utvrdio da ni u postupcima u kojima su se podnosioci u periodu od 1. maja do 1. jula 2016. godine izjasnili u pogledu nastavka izvršenja, izvršenje još nije sprovedeno, bez obzira na to da li su poverioci ostali pri ranijem sredstvu izvršenja (prenos novčanih sredstava sa računa dužnika), bilo da su se opredelili za promenu sredstva izvršenja (popis, procena i prodaja pokretnih stvari izvršnog dužnika). Stoga je Ustavni sud ustavne žalbe podnosilaca, kojima je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, usvajao u delu istaknute povrede prava na imovinu (videti, pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-5920/2015 od 16. marta 2017. godine).

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a naročito okolnost da se sa velikom izvesnošću može zaključiti da podnositeljka svoje potraživanje iz pravnosnažne sudske odluke ne bi još uvek naplatila i da se izjasnila o načinu nastavka izvršnog postupka, da je celo potraživanje iz radnog odnosa i da je izvršni dužnik preduzeće sa pretežnim društvenim kapitalom, Ustavni sud je odlučio da, u konkretnom slučaju, usvoji ustavnu žalbu u delu istaknute povrede prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava.

S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 -Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15 ), odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.

Polazeći od izloženog , a kao meru otklanjanja štetnih posledica, zbog utvrđene povrede prava na imovinu iz člana 58. stav 1 . Ustava , Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenog rešenjem Osnovnog suda u Vranju I. 134/14 od 17. januara 2014. godine, umanjenog za iznos e koji su po tom osnovu eventualno isplaćen i. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („ Službeni glasnik RS“, broj 103/15) .

6. Ispitujući pretpostavke za postupanje po ustavnoj žalbi u delu kojim je istaknuta povreda prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da je o povredi navedenog ustavnog prava podnositeljke u osporenom izvršnom postupku po njenom prigovoru odlučivao Osnovni sud u Vranju rešenjem R4-I- 148/16 od 6. juna 2016. godine, saglasno Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), koji je počeo da se primenjuje od 1. januara 2016. godine. Navedenim rešenjem utvrđena je povreda prava podnositeljke na suđenje u razumnom roku u označenom izvršnom postupku.

U vezi sa istaknutom povredom prava na jednaku zaštitu prava i prava na pravno sredstvo, zajemčenih članom 36. Ustava, Ustavni sud je ocenio da podnositeljka ustavne žalbe nije navela ustavnopravne razloge koji bi se mogli dovesti u vezu sa tvrdnjom da su joj u ospor enom izvršnom postupku povređena navedena ustavna prava.

S obzirom na navedeno, Ustavni sud je , saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, te je rešeno kao u drugom delu tačke 1. izreke.

7. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42 a stav 1. tačka 5), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 8 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

Vesna Ilić Prelić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.