Odbacivanje ustavne žalbe zbog načela ne bis in idem i neiscrpljenosti pravnih sredstava
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu jer je o povredi prava na pravično suđenje već odlučio Evropski sud za ljudska prava, primenjujući načelo ne bis in idem. U pogledu ostalih prava, pravna sredstva nisu iscrpljena, što je uslov za podnošenje žalbe.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: sudija mr Stanka Milanović, koja zamenjuje predsednika Suda, i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Radomira Markovića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 12. marta 2009. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Radomira Markovića izjavljena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 1 br. 2204/03 od 5. novembra 2003. godine, presude Vrhovnog suda Srbije Rev. II 679/04 od 23. decembra 2004. godine, presude Prvog opštinskog suda u Beogradu X P.1 broj 1444/03 od 12. septembra 2007. godine i presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1 broj 6047/07 od 7. februara 2008. godine, te protiv "radnji NN lica u JP PTT kojima se konstantno onemogućava komunikacija sa Sudom u Strazburu".
O b r a z l o ž e nj e
1. Radomir Marković iz Beograda podneo je Ustavnom sudu 31. marta 2008. godine ustavnu žalbu, kao i dopunu ustavne žalbe 11. jula 2008. godine, te uređenu ustavnu žalbu 4. avgusta 2008. godine, protiv akata i radnji označenih u izreci. Po navodima podnosioca ustavne žalbe, sve osporene odluke odnose se na radni spor koji podnosilac ustavne žalbe vodi pred sudovima u Srbiji već 17 godina, zbog čega on smatra da su mu povređena sledeća ustavna prava: pravo na pravično suđenje (član 32. Ustava), pravo na pravno sredstvo (član 36. stav 2. Ustava), pravo na rad (član 60. Ustava), pravo na pravnu pomoć (član 67. Ustava), pravo na nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta (član 25. stav 2. Ustava), a radnjama označenim u izreci smatra da mu je povređeno pravo na tajnost pisama i drugih sredstava opštenja (član 41. Ustava).
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska i manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje Zakonom.
Odredbama člana 82. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS2, broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu (stav 1); da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku (stav 2).
3. U vezi dela ustavne žalbe koji se odnosi na povrede prava na pravično suđenje i prava na pravno sredstvo podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je, u međuvremenu, od dana kada se podnosilac ustavne žalbe obratio Ustavnom sudu, Evropski sud za ljudska prava doneo 10. juna 2008. godine Odluku po njegovoj predstavci br. 27919/05, kojom je prihvatio izjavu Vlade Republike Srbije da je spremna da prihvati da je došlo do povrede prava podnosioca predstavke prema članu 6. stav 1. i članu 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima i da je spremna da isplati iznos koji pokriva materijalnu i nematerijalnu štetu, kao i troškove postupka, te je ocenio da više nije opravdano da se nastavi razmatranje ovog dela predstavke i da je treba skinuti sa liste predmeta. Imajući u vidu da je zahtev podnosioca ustavne žalbe u pogledu povrede prava na pravično suđenje i prava na pravno sredstvo identičan zahtevu o kome je već odlučio Evropski sud za ljudska prava, Ustavni sud je zaključio da u ovom delu ustavnu žalbu treba odbaciti. Naime, pravno načelo ne bis in idem, koje proizilazi iz pravnopolitičkog zahteva racionalnog funkcionisanja pravosuđa, vredi u različitim granama prava, i to kako na području međunarodne zaštite ljudskih prava, tako i u domaćem pravu. Zato, ne samo što Evropski sud za ljudska prava neće razmatrati zahtev koji je već razmotren pred tim sudom, već se to pravilo proširuje i na zahteve koje je razmotrilo neko drugo međunarodno telo. Isto načelo ne bis in idem u domaćem pravu, u materiji parničnog postupka, znači da je ponovna tužba nedopuštena u pravnosnažno presuđenoj stvari. Imajući u vidu da se u ovom slučaju pravila parničnog postupka primenjuju na osnovu člana 8. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, prema kome se o pitanjima postupka pred Ustavnim sudom koja nisu uređena ovim zakonom shodno primenjuju odredbe odgovarajućih procesnih zakona, te da prema članu 279. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04), sud donosi rešenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da je stvar pravnosnažno presuđena, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
4. U pogledu prava na rad, iz sadržine dopunjene ustavne žalbe od 4. avgusta 2008. godine nedvosmisleno proizilazi da je podnosilac ustavne žalbe izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1 broj 6047/07 od 7. februara 2008. godine, po kojoj Vrhovni sud još uvek nije doneo odluku. Kako pre izjavljene ustavne žalbe u odnosu na povredu prava na rad nije iscrpljeno poslednje pravno sredstvo koje je u ovom konkretnom slučaju bilo moguće iskoristiti, Ustavni sud je ocenio da ustavnu žalbu u ovom delu treba odbaciti takođe na osnovu člana 36. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu.
5. Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe i to da su iscrpljena ili da nisu predviđena druga pravna sredstva za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom. U konkretnom slučaju, u pogledu povrede prava na pravnu pomoć, prava na nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta i prava na tajnost pisama i drugih sredstava opštenja, podnosilac ustavne žalbe nije pružio nijedan dokaz da su iscrpljena pravna sredstva, odnosno da je vodio bilo kakav sudski ili upravni postupak u kojima bi zatražio zaštitu svojih prava za koja smatra da su mu povređena ili uskraćena. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da ustavnu žalbu treba odbaciti jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za postupanje po ustavnoj žalbi, a saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu.
6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u izreci.
ZAMENjUJE PREDSEDNIKA
USTAVNOG SUDA
Sudija
mr Stanka Milanović