Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neblagovremenosti
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu. Deo protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda odbačen je jer se ne ukazuje na povredu prava, a deo protiv nižestepenih odluka kao neblagovremen, jer je vanredni pravni lek bio nedozvoljen.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Tanje Radujević iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 16. decembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Tanje Radujević izjavljena protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 319/10 od 20. maja 2010. godine, rešenja Okružnog suda u Pirotu Gž. 628/09 od 4. septembra 2009. godine i rešenja Opštinskog suda u Pirotu P. 477/08 od 14. maja 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tanja Radujević iz Beograda izjavila je 10. avgusta 2010. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 319/10 od 20. maja 2010. godine, rešenja Okružnog suda u Pirotu Gž. 628/09 od 4. septembra 2009. godine i rešenja Opštinskog suda u Pirotu P. 477/08 od 14. maja 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnositeljka u ustavnoj žalbi navodi da joj je osporenim aktima uskraćeno "ustavno pravo i sloboda", s obzirom na to da joj je onemogućeno da koristi svoje zemljište i vikendicu tako što ne može da im pristupi kolima preko susedne parcele koja je u vlasništvu njenih rođaka.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna navedenoj odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. navedenog Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 319/10 od 20. maja 2010. godine odbačen kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, izjavljen protiv osporenog rešenja Okružnog suda u Pirotu Gž. 628/09 od 4. septembra 2009. godine i osporenog rešenja Opštinskog suda u Pirotu P. 477/08 od 14. maja 2009. godine.
4. Ustavni sud je utvrdio da podnositeljka ne osporava zakonski osnov za odbacivanje podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti, već se sadržina ustavne žalbe u celini odnosi na odlučivanje i postupak pred nižestepenim sudovima, i to na povredu prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava.
Imajući u vidu da se razlozi navedeni u ustavnoj žalbi u pogledu označenog ustavnog prava ne mogu dovesti u pravnu vezu sa osporenim procesnim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 319/10 od 20. maja 2010. godine, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu protiv ovog rešenja odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Ocenjujući blagovremenost ustavne žalbe u odnosu na rešenje Okružnog suda u Pirotu Gž. 628/09 od 4. septembra 2009. godine i rešenje Opštinskog suda u Pirotu P. 477/08 od 14. maja 2009. godine, Ustavni sud je pošao od svog pravnog stava da su korišćenjem revizije u parničnom postupku iscrpljena pravna sredstva pre podnošenja ustavne žalbe, ali samo kada je izjavljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva Zakonom o parničnom postupku dozvoljeno i kada je izjavljeno na način propisan tim zakonom. U suprotnom će se smatrati da su pravna sredstva iscrpljena izjavljivanjem žalbe protiv prvostepene sudske odluke, te će se blagovremenost ustavne žalbe ceniti u odnosu na dan dostavljanja odluke suda donete o žalbi. Ovakvo pravno satnovište može se primeniti i kada izjavljeni zahtev za zaštitu zakonitosti nije bio dozvoljeno pravno sredstvo, odnosno kada nije bio izjavljen na zakonom propisan način.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju zahtev za zaštitu zakonitosti koji je podnositeljka ustavne žalbe izjavila odbačen kao nedozvoljen, Ustavni sud je ocenio da se rok za izjavljivanje ustavne žalbe računa od dana dostavljanja drugostepene sudske odluke podnositeljki ustavne žalbe, a ne od dana kada je podnositeljka primila rešenje povodom izjavljenog vanrednog pravnog sredstva. S obzirom na to da je podnositeljka ustavne žalbe osporeno drugostepeno rešenje primila najkasnije 22. oktobra 2009. godine kada je podnela predlog Republičkom javnom tužilaštvu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, a da je ustavna žalba izjavljena 10. avgusta 2010. godine, dakle po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je ustavnu žalbu u ovom delu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) navedenog Zakona.
6. Polazeći od svega izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić