Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti i neispunjenosti procesnih pretpostavki
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu. U delu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda žalba je odbačena jer nije sadržala ustavnopravne razloge. U delu protiv presude okružnog suda, odbačena je kao neblagovremena jer je revizija bila nedozvoljena.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Radenka Kljajića iz Temerina, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. februara 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Radenka Kljajića izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu Gž. 6733/06 od 15. oktobra 2008. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev. 509/10 od 12. maja 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Radenko Kljajić iz Temerina je 10. avgusta 2010. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv sudskih odluka navedenih u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da su osporeni akti doneti u parničnom postupku koji je vođen po tužbi tužioca-protivtuženog I. Đ. protiv tuženog-protivtužioca Radenka Kljajića, ovde podnosioca ustavne žalbe, radi naknade štete nastale u saobraćajnom udesu u kome su učestvovale parnične stranke. Osporenom presudom Okružnog suda u Novom Sadu Gž. 6733/06 od 15. oktobra 2008. godine usvojena je žalba tužioca-protivtužnog i preinačena prvostepena presuda tako što je delimično usvojen tužbeni zahtev tužioca-protivtužnog i obavezan tuženi-protivtužilac da mu na ime naknade štete isplati opredeljene novčane iznose bliže određene u stavu prvom izreke, dok je tužilac-protivtužni obavezan da tuženom-protivtužiocu isplati smanjeni novčani iznos na ime naknade materijalne štete u odnosu na iznos dosuđen prvostepenom presudom. Vrhovni kasacioni sud je osporenim rešenjem Rev. 509/10 od 12. maja 2010. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju tuženog-protivtužioca izjavljenu protiv osporene drugostepene presude, jer vrednost predmeta spora pobijanog dela presude ne prelazi zakonom propisan limit za izjavljivanje revizije.
4. Ustavni sud je iz sadržine ustavne žalbe utvrdio da se ukazivanje na povredu prava na pravično suđenje u celini odnosi na postupak pred drugostepenim sudom, i to isključivo na osporavanje činjeničnih zaključaka na kojima se zasniva drugostepena presuda. Imajući u vidu da se razlozi navedeni u ustavnoj žalbi ne odnose na osporeno procesno rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rev. 509/10 od 12. maja 2010. godine, kojim je revizija podnosioca odbačena kao nedozvoljena, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu protiv tog rešenja odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Ocenjujući blagovremenost ustavne žalbe u odnosu na osporenu presudu Okružnog suda u Novom Sadu Gž. 6733/06 od 15. oktobra 2008. godine rešenje, Ustavni sud je pošao od utvrđenog pravnog stava da će se donošenjem odluke o reviziji u parničnom postupku smatrati da su iscrpljena pravna sredstva pre podnošenja ustavne žalbe, ali samo kada je izjavljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva, prema Zakonu o parničnom postupku ili drugom posebnom zakonu, dozvoljeno i kada je izjavljeno na način propisan tim zakonom. U suprotnom će se smatrati da su pravna sredstva iscrpljena izjavljivanjem žalbe protiv prvostepene sudske odluke, te će se blagovremenost ustavne žalbe ceniti u odnosu na dan dostavljanja odluke suda donete po žalbi.
Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju revizija koju je izjavio podnosilac ustavne žalbe odbačena kao nedozvoljena, Ustavni sud je ocenio da se rok za izjavljivanje ustavne žalbe računa od dana dostavljanja drugostepene sudske odluke podnosiocu ustavne žalbe, a ne od dana kada je podnosilac ustavne žalbe primio rešenje doneto povodom izjavljenog vanrednog pravnog sredstva. Kako je podnosilac ustavne žalbe osporenu drugostepenu sudsku odluku, prema sopstvenim navodima, primio 29. oktobra 2008. godine, a ustavnu žalbu izjavio 10. avgusta 2010. godine, dakle po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu protiv osporene presude kao neblagovremenu, saglasno članu 36. stav 1. tačka 2) navedenog Zakona.
6. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević