Odluka o povredi više ustavnih prava u dugotrajnom stečajnom postupku protiv društvenog preduzeća
Kratak pregled
Usvojena je žalba i utvrđena povreda prava na pravično suđenje, suđenje u razumnom roku i na imovinu. Sudovi su proizvoljno odbili prigovor na dužinu stečajnog postupka protiv društvenog preduzeća, koji je trajao preko devet godina, čime podnosiocu nije omogućena naplata potraživanja.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-3772/2020
06.06.2024.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, dr Vladan Petrov, dr Dragana Kolarić i Vesna Ilić Prelić, članovi Veća, u postupku p o ustavnoj žalbi L . P . iz Čantavira kod Subotice , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Suda održanoj 6. juna 2024 . godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalb a L. P . i utvrđuje da je rešenjem Privrednog suda u Subotici R4. St. 1349/19 od 13. avgusta 2019. godine i rešenjem Privrednog apelacionog suda Rž. St. 5407/19 od 17. februara 2020. godine podnosiocu ustavne žalb e povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Poništavaju se rešenja Privrednog suda u Subotici R4. St. 1349/19 od 13. avgusta 2019. godine i Privrednog apelacionog suda Rž. St. 5407/19 od 17. februara 2020. godine.
3. Usvaja se ustavna žalba L. P . i utvrđuje da su podnosiocu ustavne žalbe povređena prava na suđenje u razumnom roku i na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 521/10.
4. Utvrđuje se pravo L. P . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 521/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
5. Utvrđuje se pravo L. P . na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 521/10, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
6. Odbacuje se zahtev L. P . za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. L. P . iz Čantavira kod Subotice je , 18. marta 2020. godine, preko punomoćnika N. V , advokata iz Subotice, Ustavnom sudu izjavio ustavnu žalb u, dopunjenu podneskom od 3. septembra 2021. godine, protiv rešenja Privrednog suda u Subotici R4. St. 1349/19 od 13. avgusta 2019. godine i rešenja Privrednog apelacionog suda Rž. St. 5407/19 od 17. februara 2020. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo i prava na imovinu, iz člana 32. stav 1, član 36. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije , kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 521/10 .
Podnosilac je u ustavnoj žalbi naveo: da su mu u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici nad stečajnim dužnikom DP „M.“ Čantavir u predmetu St. 521/10 utvrđena potraživanja iz radnog odnosa; da je osporenim rešenj ima pravnosnažno odbijen njegov prigovor radi ubrzavanja navedenog stečajnog postupka; da su nadležni sudovi pogrešno cenili prihvatljivost trajanja osporenog postupka, imajući u vidu da podnosilac već 13 godina ne može da naplati svoja potraživanja iz radnog odnosa od dužnika koji je preduzeće sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom.
Predložio je da Ustavni sud utvrdi da su mu osporenim rešenjima povređena označena ustavna prava i da poništi osporena rešenja. Takođe, podnosilac je tražio da Ustavni sud utvrdi povredu prava podnosioca na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku, da mu dosudi naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti i naknadu materijalne štete u visini potraživanja priznatih u stečajnom postupku, kao i troškove sastava ustavne žalb e u iznosu od 108.000,00 dinara.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalb a se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavnih žalbi u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosilaca ustavnih žalbi povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, iz sadržine ustavne žalbe i uvidom u dostavljenu dokumentaciju, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Stečajni postupak nad stečajnim dužnikom DP „M.“ Čantavir otvo ren je rešenjem Privrednog suda u Subotici St. 521/10 od 22. jula 2010. godine.
Podnosilac ustavne žal be je u predmetnom stečajnom postupku blagovremeno prijavio svoja potraživanja po osnovu neisplaćenih zarada i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje , koja su priznata i utvrđena zaključkom stečajnog suda i svrstana u treći isplatni red. U trenutku otvaranja stečajnog postupka i u toku njegovog trajanja stečajni dužnik je raspolagao sa 100% društvenim kapitalom.
Podnosilac ustavne žalb e je 5. jula 2019. godine podneo Privrednom sudu u Subotici prigovor radi ubrzavanja stečajnog postupka u predmetu St. 521/10.
Osporenim rešenjem Privrednog suda u Subotici R4. St. 1349/19 od 13. avgusta 2019. godine odbijen je prigovor podnosioca ustavne žalb e, kojim je traženo da se utvrdi da mu je u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 521/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Osporenim rešenjem Privrednog apelacionog suda Rž. St. 5407/19 od 17. februara 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalb a predlagača , ovde podnosioca i potvrđen o osporeno prvostepeno rešenje Privrednog suda u Subotici.
U donošenju osporen og rešenja Privredni apelacioni sud je ocenio da je prvostepeni sud , pravilnom primenom kriterijuma propisanih odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku na utvrđeno činjenično stanje o toku osporenog stečajnog postupka, pravilno našao da podnosiocu prigovora nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku . U obrazloženju osporenog rešenja se, pored ostalog, navodi da i drugostepeni sud nalazi da je Privredni sud u Subotici u ovom stečajnom postupku postupao u skladu sa propisanim rokovima iz Zak ona o stečaju, kao i da na strani suda u stečajnom postupku nije bilo propusta, nečinjenja, odnosno radnji koje bi vodile nepotrebnom odugovlačenju postupka i dovele do povrede prava n a suđenje u razumnom roku.
Predmetni stečajni postupak je okončan rešenjem Privrednog suda u Subotici St. 521/10 od 12. decembra 2019. godine, koje je postalo pravnosnažno 31. decembra 2019. godine.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
Odredbom člana 2. Zakona o izmeni i dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 92/23) propisano je da se u članu 82. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS”, br. 109/07, 99/11, 18/13, 40/15, 103/15 i 10/23) dodaje stav 2. koji glasi: „Izuzetno od stava 1. ovog člana ustavna žalba može se izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, ako je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u stečajnim i izvršnim postupcima koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom.”
Odredbom člana 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 92/23), koji je stupio na snagu 4. novembra 2023. godine, propisano je da se Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ne primenjuje na stečajne i izvršne postupke koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom. Odredbom člana 16. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da se prigovor radi ubrzavanja stečajnog ili izvršnog postupka iz člana 1. ovog zakona po kojem nije doneta odluka do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatra ustavnom žalbom.
5. Ispitujući navode podnosioca u delu u kojem je ustavna žalba izjavljena protiv rešenja Privrednog suda u Subotici i Privrednog apelacionog suda kojima je pravnosnažno odbijen nje gov prigovor radi ubrzavanja postupka, Ustavni sud konstatuje da je tvrdnja podnosioca o povredi prava na pravično suđenje zasnovana na navodima da je njegov prigovor odbijen proizvoljnom primenom merodavnog prava.
U vezi sa osnovanošću ovih navoda i tvrdnji podnosioca koji se odnose na osporena rešenja, Ustavni sud upućuje na stavove i ocene koji su izneti u Odlukama Už-5357/2022 od 7. marta 2024. godine i Už-11320/2021 od 7. juna 2023. godine.
Polazeći od stavova i ocena koji su detaljno izloženi u navedenim Odlukama, Ustavni sud ukazuje da postupajući sudovi prilikom donošenja osporenih rešenja nisu imali u vidu relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka donetih prema preduzećima sa većinskim državnim ili društvenim kapitalom, već da su osporena rešenja isključivo zasnovana na primeni merila za ocenu trajanja suđenja u razumnom roku iz člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
Ustavni sud ovde posebno ukazuje na praksu Evropskog suda u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije (predstavke br. 16857/19 i 43001/19, presuda od 14. januara 2021. godine, stav 11.), prema kojoj je period neizvršenja pravnosnažne domaće odluke donete prema preduzeću sa većinskim državnim ili društvenim kapitalom u trajanju do godinu dana u skladu sa zahtevima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) , dok svako duže trajanje namirenja potraživanja predstavlja povredu Evropske konvencije.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je osporeni stečajni postupak u trenutku podnošenja prigovora radi ubrzavanja postupka trajao duže od osam godina, te da postupajući sudovi prilikom donošenja osporenih rešenja nisu imali u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, koju prihvata i ovaj Sud, Ustavni sud je ocenio da je osporenim rešenjima Privrednog suda u Subotici i Privrednog apelacionog suda merodavno pravo primenjeno na ustavnopravno neprihvatljiv način na štetu podnosioca.
Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), usvojio ustavnu žalbu podnosioca i utvrdio da mu je osporenim rešenjima povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u prvom delu tačke 1. izreke.
6. Odlučujući o načinu otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud je, primenom odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, poništio osporena rešenja, odlučujući kao u tački 2. izreke.
Međutim, imajući u vidu da je odredbom člana 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji je stupio na snagu 4. novembra 2023. godine, isključena nadležnost sudova za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na stečajne i izvršne postupke koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, Ustavni sud nije vratio predmet redovnom sudu na ponovno odlučivanje o povredi prava na suđenje u razumnom roku.
7. Odlučujući o istaknutoj povredi prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 521/10, Ustavni sud je pošao od prakse Evropskog suda u vezi sa pitanjem odgovornosti države za neizvršenje sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom.
U tom smislu, Ustavni sud posebno ukazuje je u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije Evropski sud konstatovao da je još ranije isticao da je period neizvršenja pravnosnažne domaće odluke do godinu dana u skladu sa zahtevima Evropske konvencije, te da je utvrđivao povredu kada god je taj period bio duži od godinu dana, bez obzira na to da li se pravnosnažna domaća odluka izvršava kroz izvršni ili stečajni postupak. U predmetu L ilić i drugi protiv Srbije, Evropski sud je ukazao i na svoju praksu u predmetu Bugarić protiv Srbije (broj predstavke 39694/10, odluka od 6. decembra 2016. godine) u kome je odbačena predstavka podnositeljke u situaciji kada je izvršni postupak trajao kraće od sedam meseci. Evropski sud je u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije, takođe, istakao da je u predmetu Crnišanin i drugi protiv Srbije utvrdio povredu Evropske konvencije u situaciji kada je relevantan period neizvršenja trajao između jedne godine i pet meseci i četiri godine i osam meseci.
Polazeći od navedenih stavova Evropskog suda, koje prihvata i ovaj Sud, Ustavni sud ukazuje da svaki postupak koji se vodi radi namirenja pravnosnažno utvrđenog potraživanja (stečajni, izvršni ili neki drugi) prema preduzeću sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, a koji traje duže od perioda koji se u praksi Evropskog suda smatra prihvatljivim, predstavlja osnov za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pri tome, Ustavni sud naglašava da u tom slučaju nisu od isključivog ili odlučujućeg značaja okolnosti od uticaja na trajanje izvršnog, odnosno stečajnog postupka, kao što su složenost postupka i postupanje organa postupka i stranaka u postupku, već je odlučujuća okolnost za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku upravo činjenica da potraživanje nije namireno u relevantnom vremenskom periodu, u skladu sa praksom Evropskog suda.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je osporeni stečajni postupak u trenutku podnošenja ustavne žalbe trajao duže od devet godina, a da potraživanja podnosioca prema stečajnom dužniku, preduzeću sa društvenim kapitalom, nisu namirena, Ustavni sud je ocenio da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava.
Ustavni sud je, stoga, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavnu žalbu podnosioca i utvrdio da mu je u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 521/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 3. izreke.
8. Razmatrajući tvrdnju podnosioca da mu je u osporenom stečajnom postupku povređeno pravo na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava, Ustavni sud je pošao od svog stava da je u predmetima koji se tiču neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka donetih prema preduzećima sa većinskim državnim ili društvenim kapitalom, utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku preduslov za utvrđivanje povrede prava na imovinu i usvajanje zahteva za naknadu materijalne štete u visini nenaplaćenog, odnosno nenamirenog potraživanja.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je prethodno utvrdio da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u osporenom stečajnom postupku, Ustavni sud je ocenio da propust Privrednog suda u Subotici da obezbedi namirenje potraživanja podnosioca koja potiču iz radnog odnosa, prema stečajnom dužniku sa društvenim kapitalom, predstavlja povredu prava podnosioca na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava.
Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavnu žalbu podnosioca i utvrdio da mu je u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 521/10 povređeno pravo na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 3. izreke.
9. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 4. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 521/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
Prilikom odlučivanja o visini iznosa naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu stavove Evropskog suda koji su izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine), a koje je i Ustavni sud prihvatio u svojoj praksi (videti npr. Odluku Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine i Odluku Už- 277/2017 od 4. juna 2020. godine).
10. Odlučujući o načinu otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava na imovinu, Ustavni sud je, saglasno članu 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 5. izreke, utvrdio pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 521/10, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud u presudi Stevanović i drugi protiv Srbije (broj predstavke 43815/17 i 15 drugih, od 27. avgusta 2019. godine, stav 17.) prihvatio stanovište prema kome prilikom dosuđivanja materijalne štete zbog propusta da potraživanje podnosilaca bude namireno, podnosioci nemaju pravo na zakonsku zateznu kamatu za period nakon pokretanja stečajnog postupka.
11. Na kraju, Ustavni sud ukazuje da nije posebno razmatrao tvrdnje podnosioca kojima se ukazuje da mu je osporenim rešenjima povređeno pravo na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo i pravo na imovinu iz čl. 36. i 58. Ustava, imajući u vidu da je prethodno već utvrdio povrede ustavnih prava podnosioca i odredio način otklanjanja štetnih posledica utvrđenih povreda.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu podnosioca u ovom delu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u drugom delu tačke 1. izreke.
12. U pogledu zahteva podnosioca za naknadu troškova postupka na ime sastava ustavne žalbe od strane advokata, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, pri čemu u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona (videti presudu u predmetu Evropskog suda Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15, od 12. maja 2022. godine, stav 83.). Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev podnosioca, rešavajući kao u tački 6. izreke.
13. Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.