Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti i nedozvoljenog pravnog leka
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu. Žalba protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda odbačena je jer nisu ispunjene pretpostavke, dok je u odnosu na nižestepene odluke odbačena kao neblagovremena, jer je podneta nakon proteka zakonskog roka od 30 dana.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Mirjane Vukajlović iz Brusa, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 10. februara 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Mirjane Vukajlović izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Brusu R.1. 9/2007 od 24. marta 2009. godine, rešenja Okružnog suda u Kruševcu Gž. 1401/09 od 9. septembra 2009. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Gzz.1. 286/10 od 11. maja 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Mirjana Vukajlović iz Brusa izjavila je 12. avgusta 2010. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog suda u Brusu R.1. 9/2007 od 24. marta 2009. godine, rešenja Okružnog suda u Kruševcu Gž. 1401/09 od 9. septembra 2009. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Gzz.1. 286/10 od 11. maja 2010. godine, zbog povrede prava na nasleđivanje zajemčenog odredbom člana 59. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. navedenog zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Gzz.1. 286/10 od 11. maja 2010. godine odbačen kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti predlagača, ovde podnositeljke ustavne žalbe, koji je izjavljen protiv osporenog rešenja Opštinskog suda u Brusu R.1. 9/2007 od 24. marta 2009. godine i osporenog rešenja Okružnog suda u Kruševcu Gž. 1401/09 od 9. septembra 2009. godine. Vrhovni kasacioni sud je našao da je izjavljeni zahtev nedozvoljen saglasno članu 421, a u vezi sa članom 401. stav 2. tačka 2) i 5) i članom 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04) koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 55. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 111/09), s obzirom na to da je zahtev izjavilo lice koje nije advokat i da je izjavljen protiv odluka protiv kojih se po zakonu ne može podneti.
4. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da podnositeljka ne osporava zakonski osnov za odbacivanje podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti, već se sadržina ustavne žalbe u celini odnosi na povredu prava na nasleđivanje zajemčenog članom 59. Ustava pred nižestepenim sudovima. Imajući u vidu da se razlozi navedeni u ustavnoj žalbi u pogledu označenog ustavnog prava ne mogu dovesti u pravnu vezu sa osporenim procesnim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 286/10 od 11. maja 2010. godine, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu protiv ovog rešenja odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Ocenjujući blagovremenost ustavne žalbe u odnosu na osporeno rešenje Okružnog suda u Kruševcu Gž. 1401/09 od 9. septembra 2009. godine, Ustavni sud je pošao od svog pravnog stava da su korišćenjem revizije u parničnom postupku iscrpljena pravna sredstva pre podnošenja ustavne žalbe, ali samo kada je izjavljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva Zakonom o parničnom postupku ili drugim zakonom dozvoljeno i kada je izjavljeno na način propisan tim zakonom. U suprotnom će se smatrati da su pravna sredstva iscrpljena izjavljivanjem žalbe na prvostepenu sudsku odluku, te će se blagovremenost ustavne žalbe ceniti u odnosu na dan dostavljanja odluke suda donete po žalbi. Ovakvo pravno stanovište može se primeniti i kada izjavljeni zahtev za zaštitu zakonitosti nije bio dozvoljeno pravno sredstvo, odnosno kada nije bio izjavljen na zakonom propisan način.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju zahtev za zaštitu zakonitosti koji je podnositeljka ustavne žalbe izjavila odbačen kao nedozvoljen, Ustavni sud je ocenio da se rok za izjavljivanje ustavne žalbe računa od dana dostavljanja drugostepene sudske odluke podnositeljki ustavne žalbe, a ne od dana kada je podnositeljka primila rešenje povodom izjavljenog vanrednog pravnog sredstva. S obzirom na to da je podnositeljka ustavne žalbe, prema sopstvenim navodima, osporeno drugostepeno rešenje primila 22. septembra 2009. godine, a da je ustavna žalba izjavljena 12. avgusta 2010. godine, dakle po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je ustavnu žalbu u ovom delu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) navedenog zakona.
6. Polazeći od svega izloženog, Ustavni sud je, na osnovu člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević