Utvrđivanje povrede prava na imovinu zbog nenamirenja potraživanja u stečaju
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na imovinu podnosilaca. Propust suda da namiri njihova utvrđena potraživanja u dugotrajnom stečajnom postupku protiv dužnika sa pretežnim državnim kapitalom predstavlja povredu Ustavom zajemčenog prava na mirno uživanje imovine.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-3805/2015
25.01.2018.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan , Tatjana Babić, Sabahudin Tahirović i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Svetlane Jovanović (JMBG: 2306969745037) iz sela Gornje Sinkovce kod Leskovca , Jovana Pešića, Slobodanke Mladenović, Divne Cvetković, Svete Postolovića, Marine Stanković i Stane Sinadinović, svih iz Leskovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 25. januara 2018. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Svetlane Jovanović, Jovana Pešića, Slobodanke Mladenović, Divne Cvetković, Svete Postolovića, Marine Stanković i Stane Sinadinović i utvrđuje da je u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 23/10 podnosiocima ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno članom 58. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnosilaca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku Privrednog suda u Leskovcu St. 23/10, umanjenog za iznose koji su eventualno isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Odbacuje se ustavna žalba Svetlane Jovanović, Jovana Pešića, Slobodanke Mladenović, Divne Cvetković, Svete Postolovića, Marine Stanković i Stane Sinadinović izjavljena protiv rešenja Privrednog apelacionog suda R4. St. 162/15 od 18. marta 2015. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rž gp. 120/15 od 16. aprila 2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Svetlana Jovanović (JMBG: 2306969745037) iz sela Gornje Sinkovce kod Leskovca, 28. februara 2014. godine, Jovan Pešić iz Leskovca, 10. marta 2014. godine, Slobodanka Mladenović, Divna Cvetković, Sveta Postolović, svi iz Leskovca, 17. marta 2014. godine, Marina Stanković iz Leskovca, 18. marta 2014. godine i Stana Sinadinović iz Leskovca, 24. marta 2014. godine, izjavili su Ustavnom sudu, preko punomoćnika Tamare Stojiljković, advokata iz Leskovca, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 23/10. Podnosioci su istakali zahtev za naknadu nematerijalne štete, kao i materijalne štete. Po ustavnoj žalbi bio je formiran predmet Už-1499/2014.
Nakon početka primene odredaba člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), kojima je za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, predviđeno posebno, novo pravno sredstvo, prema kome o učinjenoj povredi prava, pre Ustavnog suda, odlučuje nadležan redovni sud, Ustavni sud je ustavnu žalbu ustupio na nadležnost redovnom sudu.
Rešenjem Privrednog apelacionog suda R4. St. 162/15 od 18. marta 2015 . godine utvrđeno je da je predlagačima, ovde podnosiocima ustavne žalbe, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednog suda u Leskovcu u predmetu St. 23/10. Nakon pravnosnažnosti navedenog rešenja, Privredni apelacioni sud je dopisom R4. St. 162/15 od 25. juna 2015 . godine Ustavnom sudu ustupio predmet, radi odlučivanja o povredi prava na imovinu podnosilaca ustavne žalbe, kao i o zahtevu za naknadu materijalne štete. Po ustupanju predmeta, predmet je u Ustavnom sudu dob io novi broj Už-4290/2015.
Podnosioci ustavne žalbe su, 11. juna 2015. godine , izjavili novu ustavnu žalbu preko istog punomoćnika, osporavajući rešenja Privrednog apelacionog suda R4. St. 162/15 od 18. marta 2015. godine i Vrhovnog kasacionog suda Rž gp. 120/15 od 16. aprila 2015. godine, sa zahtevom da se ista ukin e i da im se naknade troškovi na ime sastava žalbe na rešenje Privrednog apelacionog suda R4. St. 162/15 od 18. marta 2015. godine i ustavne žalbe.
Ustavni sud je ustavne žalbe podnosilaca iz 2014. godine, u neodlučenom delu zahteva kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. Ustava, spojio sa ustavnom žalbom od 11. juna 2015. godine zavedenom pod brojem Už- 3805/2015, radi zajedničkog razmatranja i donošenja jedne odluke, u skladu sa odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13).
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je , u sprovedenom postupku, na osnovu navoda ustavne žalbe, te uvidom u celokupnu dokumentaciju koja je uz nju priložena, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnosioci ustavne žalbe, u svojstvu izvršnih poverilaca, podneo je Opštinskom sudu u Leskovcu predloge za izvršenje protiv izvršnog dužnika DP "Inkol" , Leskovac , radi namirenja potraživanja na ime neisplaćenih zarada i doprinosa i njihovi predlozi su usvojeni.
Trgovinski sud u Leskovcu je rešenjem St. 25/09 od 13. oktobra 20 09. godine o tvorio stečajni postupak nad privrednim društvom DP "Inkol", Leskovac .
Podnosioci ustavne žalbe prijavili su svoja potraživanje u stečajnom postupku , koja su im priznata i svrstani su u četvrti isplatni red, ali postupak stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 23/10 uvek nije okončan.
Osporenim rešenjem Privrednog apelacionog suda R4. St. 162/15 od 18. marta 2015. godine , u stavu prvom izreke, utvrđeno je da je predlagačima u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 23/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava; u stavu drugom izreke naloženo je Privrednom sudu u Leskovcu da preduzme sve neophodne mere kako bi se stečajni postupak u predmetu iz stava prvog izreke što pre okončao ; u stavu trećem izreke delimično su usvojeni zahtevi predlagača i određena im je naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od po 100 evra , u dinarskoj protivvrednosti , osim predlagačima Jovanu Pešiću i Divni Cvetković, kojima je određena naknada u visini od 200 evra, u dinarskoj protivvrednosti; u stavu četvrtom izreke odbijeni su zahtevi predlagača preko iznosa dosuđenih trećim stavom izreke do traženih iznosa od po 3.000 evra , u dinarskoj protivvrednosti ; stavom petim izreke odlučeno je da se spisi predmeta dostave Ustavnom sudu, radi odlučivanja o povredi prava na imovinu iz člana 58. Ustava Republike Srbije i zahteva za naknadu materijalne štete.
Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rž gp. 120/15 od 16. aprila 2015. godine odbijena je žalba predlagača i potvrđeno je ožalbeno rešenje Privrednog apelacionog suda R4. St. 162/15 od 18. marta 2015. godine u stavu četvrtom izreke i delu stava trećeg njegove izreke, uz odluku da im se ne dosuđuju troškovi drugostepenog postupka.
4. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
5. Analizirajući navode ustavne žalbe o neodlučenom delu zahteva kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. Ustava u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 23/10, Ustavni sud je ocenio da propust suda da namiri potraživanje utvrđeno u stečajnom postupku podnosiocima ustavne žalbe, a protiv dužnika DP "Inkol", Leskovac , koji ima pretežan državni kapital, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu pr ava podnosilaca na mirno uživanje imovine zajemčeno g odredbom člana 58. Ustava, koju čini potraživanja utvrđena sudskim odlukama (sličan stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), pa je odlučio kao u tački 1. izreke.
Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni s ud je ocenio da podnosioci ustavne žalbe imaju pravo na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenih u stečajnom postupku, a koji nisu isplaćen i podnosi ocima (videti , pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-5551/2011 od 20. juna 2013. godine). Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je , saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u ta čki 2. utvrdio pravo podnosilaca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku Privrednog suda u Leskovcu St. 23/10, umanjenih za iznose koji su eventualno isplaćeni . Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
6. Odlučujući o ustavnoj žalbi podnosilaca u delu izjavljenom protiv rešenja Privrednog apelacionog suda R4. St. 162/15 od 18. marta 2015. godine i Vrhovnog kasacionog suda Rž gp. 120/15 od 16. aprila 2015. godine, u odnosu na odluku kojom im je određena primerena naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku u i znosu od po 100 evra, u dinarskoj protivvrednosti, odnosno za Jovana Pešića i Divnu Cvetković u iznosu od po 200 evra , u dinarskoj protivvrednosti, Ustavni sud konstatuje da su podnosioci ustavne žalbe u suštini nezadovoljni visinom dosuđene naknade.
Ustavni sud, najpre, ukazuje da je zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je kao pravno sredstvo ustanovljen Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, preventivno-kompenzatornog karaktera, odnosno da pored ubrzanja postupka predviđa i mogućnost isplate naknade zbog dugog trajanja postupka. Primarni cilj ovog pravnog sredstva jeste njegov preventivni karakter, odnosno ubrzanje i okončanje postupka. Po oceni Ustavnog suda, osnovanost i visina novčane naknade je stvar sudske procene takvog zahteva i zavisi od ponašanja podnosioca u konkretnom postupku, složenosti predmeta i značaja spornog prava za podnosioca. Podnosiocima ustavne žalbe je usvojen zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, naloženo je da se preduzmu sve neophodne mere kako bi se predmetni stečajni postupak okončao u najkraćem roku i dosuđena im je naknada. Polazeći od same suštine naknade nematerijalne štete, kojom se oštećenima pruža odgovarajuće zadovoljenje, kao i životnog standarda i materijalnih prilika u Republici Srbiji, Sud ocenjuje da dosuđeni iznosi od po 100 i 200 evra , u dinarskoj protivvrednosti , nisu nerazum ni, posebno ako se ima u vidu priroda i suština pravnog sredstva – zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Konačno, Ustavni sud ukazuje da o dosuđenim iznosima naknade nematerijalne štete ne može odlučivati kao instancioni sud u odnosu na nadležne redovne sudove. Ovakav stav Ustavni sud je zauzeo i u Odluci Už-4340/2015 od 29. septembra 2016. godine.
Što se tiče zahteva podnosilaca ustavne žalbe koji se odnosi na naknadu troškova na ime sastava žalbe na rešenje Privrednog apelacionog suda R4. St. 162/15 od 18. marta 2015. godine, Ustavni sud konstatuje da je o traženim troškovima odlučeno osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rž gp. 120/15 od 16. aprila 2015. godine i da ustavna žalba ne sadrži nijedan navod koji se odnosi na odluku o troškovima drugostepenog postupka.
Sledom iznetog, Ustavni sud je ustavnu žalbu u delu u kome je izjavljena protiv rešenja Privrednog apelacionog suda R4. St. 162/15 od 18. marta 2015. godine i Vrhovnog kasacionog suda Rž gp. 120/15 od 16. aprila 2015. godine odbacio , saglasno članu 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u tački 3. izreke.
7. U pogledu zahteva podnosilaca za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato, pored mnogih drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na : www.ustavni.sud.rs).
8. Polazeći od svega iznetog, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić