Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku

Kratak pregled

Ustavni sud je utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u postupku po predlogu za ponavljanje postupka, koji je trajao preko šest godina. Podnosiocu je dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od 700 evra.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-383/2016
28.11.2019.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Snežana Marković , dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Ž. M . iz Bara, Crna Gora, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 28. novembra 2019. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Ž. M . i utvrđuje da je u postupku koji je po predlogu podnosioca ustavne žalbe za ponavljanje postupka vođen pred Osnovnim sudom u Kruševcu u predmetu P . 2255/94 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 700 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

O b r a z l o ž e nj e

1. Ž. M . iz Bara, Crna Gora, izjavio je Ustavnom sudu, 16. maja 2014. godine, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Kruševcu u predmetu P. 2255/94. Po ustavnoj žalbi formiran je predmet Už-4392/2014.

Podnosilac je u ustavnoj žalbi istakao da je predmetni parnični postupak pravnosnažno okončan donošenjem rešenja kojim se tužba smatra povučenom, ali da postupak po njegovom predlogu za ponavljanje postupka nerazumno dugo traje. Predloženo je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenog prava, naloži okončanje postupka i odredi naknadu nematerijalne štete zbog dugog trajanja postupka u iznosu od 1.100 evra.

Nakon početka primene odredaba člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („ Službeni glasnik RS“, broj 101/13), kojima je za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, predviđeno posebno, novo pravno sredstvo, prema kome o učinjenoj povredi prava, pre Ustavnog suda, odlučuje nadležan redovni sud, Ustavni sud je ustavnu žalbu ustupio na nadležnost redovnom sudu.

Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu R4 g. 62/15 od 30. decembra 2015. godine ustavna žalba podnosioca je vraćena Ustavnom sudu na odlučivanje, uz obrazloženje da je predmetni parnični postupak pravnosnažno okončan još 26. maja 2008. godine kada je rešenje kojim je konstatovano da se tužba smatra povučenom postalo pravnosnažno. Nakon prijema rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu formiran je nov predmet pod brojem Už- 383/2016.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Takođe, ustavna žalba se može izjaviti jedino protiv pojedinačnog akta ili radnje kojima je odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, pošto samo takvim aktom ili radnjom podnosiocu može biti povređeno ili uskraćeno neko od Ustavom zajemčenih prava i sloboda. Pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava sadrži ustavno jemstvo svakome da će nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljeni sud, pravično i u razumnom roku, javno raspraviti i odlučiti, između ostalog, o njegovim pravima i obavezama.

3. Ustavni sud je , u sprovedenom postupku, izvršio uvid u spise predmeta Osnovnog suda u Kruševcu P. 2255/94 i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Tužilac, ovde podnosilac ustavne žalbe, je 4. jula 2008. godine podneo Opštinskom sudu u Kruševcu predlog za ponavljanje pravnosnažno okončanog parničnog postupka.

Rešenjem Opštinskog suda u Kruševcu P. 2255/94 od 18. novembra 2008. godine odbijen je kao neosnovan predlog tužioca za ponavljanje postupka.

Tužilac je protiv navedenog rešenja izjavio žalbu 15. decembra 2008. godine.

Postupajući po žalbi tužioca Viši sud u Kruševcu je rešenjem Gž. 666/10 od 27. avgusta 2010. godine ukinuo rešenje Opštinskog suda u Kruševcu P. 2255/94 od 18. novembra 2008. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Nakon toga, 30. oktobra 2012. godine održano je ročište po predlogu za ponavljanje postupka i Osnovni sud u Kruševcu je rešenjem P. 2255/94 donetim istog dana odbio predlog tužioca za ponavljanje postupka kao neosnovan.

Protiv navedenog rešenja punomoćnik tužioca je telegramom izjavio žalbu 15. novembra 2012. godine, a istu je tužilac dopunio podneskom od 3. decembra 2012. godine.

Rešenjem Višeg suda u Požarevcu Gž. 847/14 od 6. novembra 2014. godine (rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu R. 103/14 od 14. avgusta 2014. godine Viši sud u Požarevcu određen je kao nadležan za postupanje po žalbi) odbačena je kao neblagovremena žalba tužioca izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Kruševcu P. 2255/94 od 30. oktobra 2012. godine.

Pismeni otpravak drugostepenog rešenja je 9. decembra 2014. godine dostavljen podnosiocu ustavne žalbe.

4. Ispitujući osnovanost ustavne žalbe u pogledu istaknute povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Kruševcu u predmetu P. 2255/94 po predlogu za ponavljanje postupka, Ustavni sud je utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe podneo ovaj predlog Opštinskom sudu u Kruševcu 4. jula 2008. godine , a da je navedeni postupak pravnosnažno okončan donošenjem rešenja Višeg suda u Požarevcu Gž. 847/14 od 6. novembra 2014. godine iz čega proizlazi da je postupak trajao nešto više od šest godina .

Trajanje postupka po vanrednom pravnom leku od šest godina samo po sebi ukazuje na to da taj postupak nije okončan u okviru granica razumnog roka. Ovo posebno što u postupku po predlogu za ponavljanje postupka parnični sud utvrđuje samo da li je predlog blagovremen, potpun, odnosno dozvoljen, i ukoliko nađe da jeste, po održanom ročištu, ceni da li su ili nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi da se ponavljanje postupka dozvoli.

Imajući u vidu navedeno, kao i utvrđene činjenice u konkretnom slučaju, Ustavni sud je ocenio da je postupanje parničnih sudova u predmetnom postupku bilo nedelotvorno i neefikasno. Rešenje Opštinskog suda u Kruševcu P. 2255/94 od 18. novembra 2008. godine kojim je najpre odbijen kao neosnovan predlog tužioca za ponavljanje postupka ukinuto je rešenjem Višeg sud a u Kruševcu Gž. 666/10 od 27. avgusta 2010. godine . Pri tome, drugostepeni sud je godinu i osam meseci odlučivao o žalbi. U ponovnom postupku ročište radi raspravljanja o predlogu za ponavljanje postupka je održano tek 30. oktobra 2012. godine, dakle više od dve godine nakon ukidanja prethodno donetog prvostepenog rešenja. Osnovni sud u Kruševcu je 30. oktobra 2012. godine doneo novo prvostepeno rešenje kojim je predlog odbijen kao neosnovan, a drugostepeno rešenje kojim je postupak pravnosnažno okončan je doneto nakon dve godine, 6. novembra 2014. godine.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da je nedelotvornim i neefikasnim postupanjem sudova podnosiocu ustavne žalbe u postupku koji je vođen po njegovom predlogu za ponavljanje postupka pred Osnovnim sudom u Kruševcu u predmetu P. 2255/94, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavnu žalbu i odlučio kao tački 1. izreke.

5. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je, u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijal ne štete, i to u iznosu od 7 00 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove o dluke Ministarstvu.

Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpeo zbog utvrđene povrede prava, Ustavni sud je cenio sve okolnosti značajne u ovom ustavnosudskom sporu. Po oceni Suda, navedeni novčani iznos predstavlja pravičnu i adekvatnu naknadu za povredu prava koju je podnosilac pretrpeo. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu postojeću praksu ovoga suda, praksu Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje.

Pored toga, Ustavni sud je imao u vidu praksu Evropskog suda za ljudska prava izraženu u presudi Savić i drugi protiv Srbije, od 5. aprila 2016. godine ( predstavke br. 22080/09, 56465/13, 73656/14, 75791/14, 626/15, 629/15, 634/15 i 1906/15), i više kasnije donetih presuda, a koje se odnose na pitanje visine naknade nematerijalne štete dosuđene zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Usklađujući svoju dosadašnju praksu sa stavovima Evropskog suda izraženim u pomenutim presudam a, Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu kompenzaciju za povredu prava koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpeo zbog nedelotvornog postupanja sudova, te je stoga odlučio kao u tački 2. izreke .

6. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo O dluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.