Odbačaj ustavne žalbe protiv odluka u prekršajnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu protiv odluka o odbacivanju zahteva za ponavljanje prekršajnog postupka i obaveštenja tužilaštva. Odluke o procesnoj pretpostavci za ponavljanje postupka ne predstavljaju odlučivanje o optužbi, dok akt tužilaštva nije pojedinačni akt.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milisava Babića iz Aranđelovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 3. marta 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Milisava Babića izjavljena protiv presude Prekršajnog suda u Aranđelovcu Pr. 1-1261/10 od 13. aprila 2010. godine, presude Višeg prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Kragujevcu Prž. 21305/10 od 12. maja 2010. godine i akta Republičkog javnog tužilaštva PTZ. 106/10 od 13. jula 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Milisav Babić iz Aranđelovca je 18. avgusta 2010. godine, preko punomoćnika Branke Lekić Vrzić, advokata iz Aranđelovca, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Prekršajnog suda u Aranđelovcu Pr. 1-1261/10 od 13. aprila 2010. godine, presude Višeg prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Kragujevcu Prž. 21305/10 od 12. maja 2010. godine i akta Republičkog javnog tužilaštva PTZ. 106/10 od 13. jula 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da je pojedinačnim aktom koji se osporava ustavnom žalbom odlučivano o pravu ili obavezi podnosioca ustavne žalbe, jer samo takvim aktom mogu biti povređena ili uskraćena Ustavom zajemčena prava i slobode podnosioca.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Prekršajnog suda u Aranđelovcu Pr. 1-1261/10 od 13. aprila 2010. godine odbačen zahtev za ponavljanje prekršajnog postupka okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, podnet 15. juna 2009. godine protiv rešenja Opštinskog sudije za prekršaje Up. broj P-442/08 od 4. jula 2008. godine, koje je preinačno rešenjem Veća za prekršaje u Kragujevcu broj 06 Vp. 3933/08 od 29. septembra 2008. godine, jer zahtev ne sadrži nove činjenice i dokaze koji bi sami po sebi ili u vezi sa ranijim dokazima doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku.

Viši prekršajni sud u Beogradu – Odeljenje u Kragujevcu je osporenom presudom Prž. 21305/10 od 12. maja 2010. godine odbio kao neosnovanu žalbu branioca okrivljenog i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava jemči se svakome pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog pokretanja postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Ustavni sud je utvrdio da se istaknuta povreda prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava u konkretnom slučaju ne može dovesti u pravnu i logičnu vezu sa sadržinom osporenih presuda kojima nije odlučivano o postojanju prekršaja iz člana 273. stav 1. tačka 2) Zakona o radu i o odgovornosti podnosioca ustavne žalbe kao okrivljenog za taj prekršaj, već o tome da li su ispunjeni procesni uslovi propisani odredbama člana 249. Zakona o prekršajima da se dozvoli ponavljanje pravnosnažno okončanog prekršajnog postupka. O prekršajnoj odgovornosti podnosioca ustavne žalbe i o vrsti prekršajne sankcije, pravnosnažno je odlučeno u prekršajnom postupku čije ponavljanje je podnosilac tražio. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (Odluka o dopustivosti broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine) i Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Rudan protiv Hrvatske (Odluka broj 45943/99 od 13. septembra 2001. godine). Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu protiv osporenih presuda odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po podnetoj ustavnoj žalbi.

5. Odlučujući o delu ustavne žalbe u kome je osporen akt Republičkog javnog tužilaštva PTZ. 106/10 od 13. jula 2010. godine, Ustavni sud je ocenio da osporeni akt, po svojoj pravnoj prirodi, predstavlja obaveštenje kojim Republičko javno tužilaštvo obaveštava okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, o postupanju po njegovoj inicijativi za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv rešenja Opštinskog organa za prekršaje u Aranđelovcu Up. broj P-442/08 od 4. jula 2008. godine, rešenja Veća za prekršaje u Kragujevcu VP. 3933/08 od 29. septembra 2008. godine, osporene presude Prekršajnog suda u Aranđelovcu Pr. 1-1261/10 od 13. aprila 2010. godine i osporene presude Višeg prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Kragujevcu Prž. 21305/10 od 12. maja 2010. godine. Osporeni akt Republičkog javnog tužilaštva nije pojedinačni pravni akt kojim je odlučivano o pravima, obavezama ili optužbama protiv podnosioca ustavne žalbe i protiv koga se, u smislu odredaba člana 170. Ustava i člana 82. Zakona o Ustavnom sudu, ustavna žalba može izjaviti.

Imajući u vidu da osporeno obaveštenje ne može biti predmet ustavne žalbe, Ustavni sud je ustavnu žalbu i u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.

6. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

 

 

 

 

 

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.