Odbacivanje ustavne žalbe protiv rešenja o odbijanju predloga za vraćanje u pređašnje stanje

Kratak pregled

Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja kojim je odbijen predlog za vraćanje u pređašnje stanje. Sud je zaključio da takvo rešenje ne predstavlja pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima i obavezama podnosioca žalbe.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dvizac Branka iz Bačkog Jarka, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 4. novembra 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Dvizca Branka izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž1. 69/10 od 17. juna 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Dvizac Branko iz Bačkog Jarka, preko punomoćnika Blagoja Dameskog, advokata iz Novog Sada, podneo je Ustavnom sudu 21. avgusta 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž1. 69/10 od 17. juna 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da je ona podneta protiv pojedinačnog akta kojim je odlučivano o pravu ili obavezi podnosioca ustavne žalbe, jer je samo takav akt podoban da povredi neko od njegovih Ustavom zajemčenih prava ili sloboda.

3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud u Novom Sadu rešenjem P1. 53/10 od 14. aprila 2010. godine odbio kao neosnovan predlog za vraćanje u pređašnje stanje punomoćnika tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe.

Viši sud u Novom Sadu je osporenim rešenjem Gž1. 69/10 od 17. juna 2010. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrdio prvostepeno rešenje.

4. Ustavni sud ocenjuje da osporenim drugostepenim rešenjem nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, već samo o tome da li su ispunjene procesne pretpostavke za vraćanje u pređašnje stanje u konkretnom parničnom postupku. Dakle, osporeno rešenje ne predstavlja pojedinačni akt iz člana 170. Ustava, odnosno iz člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, protiv kojeg se ustavna žalba može izjaviti zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. Ustava. Ustavni sud je stoga ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

 

 

 

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.