Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti i nepostojanja pravnog akta

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu. Deo žalbe koji se odnosio na radnju određivanja pritvora odbačen je kao neblagovremen. Deo koji se odnosio na rešenja o produženju pritvora odbačen je kao nedopušten, jer su osporeni akti ukinuti odlukom apelacionog suda.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-3856/2010
17.02.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milivoja Lukovića iz Bzenice, opština Aleksandrovac, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. februara 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Milivoja Lukovića izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Kruševcu Kv. 314/10 od 10. juna 2010. godine i rešenja Višeg suda u Kruševcu K. 44/10 od 1. jula 2010. godine, kao i protiv radnji Okružnog suda u Kruševcu u postupku koji se vodio u predmetu Ki. 97/09 i radnji Višeg suda u Kruševcu u postupku koji se vodi u predmetu K. 44/10.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Milivoje Luković iz Bzenice, opština Aleksandrovac, preko punomoćnika Milutina Č. Kostića, advokata iz Kruševca, podneo je Ustavnom sudu 20. avgusta 2010. godine ustavnu žalbu protiv radnji Okružnog suda u Kruševcu u postupku koji se vodio u predmetu Ki. 97/09 i radnji Višeg suda u Kruševcu u postupku koji se vodi u predmetu K. 44/10, zbog povrede prava pritvorenog lica i prava na pretpostavku nevinosti, zajemčenih odredbama člana 30. stav 2. i člana 34. stav 3. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi je navedeno: da podnosilac prilikom određivanja pritvora nije saslušan pred sudom na okolnosti postojanja razloga za određivanje pritvora, kako to nalaže odredba člana 142a ZKP i člana 30. stav 2. Ustava Republike Srbije, već je saslušan samo na okolnosti izvršenja krivičnog dela koje mu se stavlja na teret zahtevom za sprovođenje istrage; da je u krivičnom postupku vođenom protiv podnosioca zbog produženog krivičnog dela silovanje u predmetu Okružnog suda u Kruševcu Ki. 97/09, odnosno u predmetu Višeg suda u Kruševcu K. 44/10, prilikom donošenja rešenja o produženju pritvora Kv. 314/10 od 10. juna 2010. godine i K. 44/10 od 1. jula 2010. godine radnjama tog državnog organa podnosiocu povređeno pravo na pretpostavku nevinosti, zbog toga što se u razlozima ovih odluka izražava uverenje da je okrivljeni kriv i da je izvršio krivično delo koje mu je stavljeno na teret, jer je navedeno da je krivično delo vršio u dužem vremenskom periodu, a ovo pre nego što je sud pravnosnažnom presudom utvrdio njegovu krivicu; da su oba navedena rešenja upravo zbog ovoga ukinuta rešenjima Apelacionog suda u Kragujevcu Kž.2. 889/10 od 24. juna 2010. godine i Kž.2. 980/10 od 12. jula 2010. godine. Podnosilac ustavne žalbe je predložio da Ustavni sud utvrdi da su mu radnjama Okružnog suda u Kruševcu u predmetu Ki. 97/09, odnosno radnjama Višeg suda u Kruševcu u predmetu K. 44/10 povređena označena ustavna prava, da odredi otklanjanje štetnih posledica nastalih ovim povredama naknadom materijalne štete od strane Komisije za naknadu štete, kao i da mu naknadi troškove za sastav ustavne žalbe u opredeljenom iznosu, u roku od 15 dana od dana donošenja odluke.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična odredbi člana 170. Ustava.

Odredbom člana 84. stav 1. navedenog zakona je propisano da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.

3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio: da iz zapisnika Okružnog suda u Kruševcu o saslušanju osumnjičenog Ki. 97/09 od 13. oktobra 2009. godine, na kome je doneto rešenje o određivanju pritvora protiv okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, proizlazi da je radnja saslušanja okrivljenog završena 13. oktobra 2009. godine; da je osporenim rešenjem Višeg suda u Kruševcu Kv. 314/10 od 10. juna 2010. godine, u krivičnom postupku koji se vodi protiv okrivljenog zbog produženog krivičnog dela silovanja iz člana 178. stav 3. u vezi stava 1. i člana 61. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09 i 111/09) i krivičnog dela rodoskrvnjenje iz člana 197. Krivičnog zakonika, produžen pritvor protiv okrivljenog za dva meseca; da je rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kž.2. 889/10 od 24. juna 2010. godine uvažena žalba branioca okrivljenog, ukinuto osporeno rešenje Višeg suda u Kruševcu Kv. 314/10 od 10. juna 2010. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje; da je osporenim rešenjem Višeg suda u Kruševcu K. 44/10 od 1. jula 2010. godine, posle izricanja prvostepene presude, produžen pritvor protiv okrivljenog i određeno je da pritvor po ovom rešenju može trajati do upućivanja okrivljenog na izdržavanje kazne, a najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi; da je rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kž.2. 980/10 od 12. jula 2010. godine, uvažavanjem žalbe branioca okrivljenog, ukinuto osporeno rešenje Višeg suda u Kruševcu K. 44/10 od 1. jula 2010. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odlučujući o delu ustavne žalbe u kome su osporene radnje Okružnog suda u Kruševcu u postupku koji se vodio u predmetu Ki. 97/09 i Višeg suda u Kruševcu u postupku koji se vodi u predmetu K. 44/10, Ustavni sud je utvrdio da je, u suštini osporena samo radnja saslušanja osumnjičenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, jer podnosilac, kako sam navodi, prilikom određivanja pritvora rešenjem Ki. 97/09 od 13. oktobra 2009. godine, nije bio saslušan pred sudom na okolnosti postojanja razloga za određivanje pritvora. Podnosilac smatra da je na taj način povređena odredba člana 30. stav 2. Ustava, kojom je utvrđeno da ako nije saslušano prilikom donošenja odluke o pritvoru ili ako odluka o pritvoru nije izvršena neposredno po donošenju, pritvoreno lice mora u roku od 48 časova od lišenja slobode da bude izvedeno pred nadležni sud, koji potom ponovo odlučuje o pritvoru. Pod osporenim radnjama Višeg suda u Kruševcu podnosilac smatra osporena rešenja o produženju pritvora tog suda Kv. 314/10 od 10. juna 2010. godine i K. 44/10 od 1. jula 2010. godine. Podnosilac ustavne žalbe ističe da je prilikom donošenja navedenih rešenja povređena pretpostavka nevinosti zajemčena odredbom člana 34. stav 3. Ustava.

5. Ustavni sud je utvrdio da iz zapisnika o saslušanju osumnjičenog Ki. 97/09 od 13. oktobra 2009. godine nesumnjivo proizlazi da je osporena radnja saslušanja okrivljenog iz člana 89. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08, 20/09, 72/09 i 76/10) preduzeta i završena 13. oktobra 2009. godine u prisustvu njegovog branioca, te da je nakon saslušanja na istom zapisniku doneto rešenje o sprovođenju istrage i o određivanju pritvora.

Saslušanje okrivljenog predstavlja jednu od radnji dokazivanja u krivičnom postupku na kojoj se zasniva sudska odluka. Stoga okrivljeni žalbom ili drugim pravnim lekovima ne može pobijati radnju saslušanja iz člana 89. Zakonika o krivičnom postupku, već samo sudsku odluku na kojoj je ona zasnovana, a to je u ovom konkretnom slučaju rešenje o određivanju pritvora od 13. oktobra 2009. godine. Podnosilac u ustavnoj žalbi nije naveo da li je protiv tog rešenja izjavljivao žalbu, niti je na tu okolnost dostavio dokaze. Međutim, imajući u vidu da je rešenje o određivanju pritvora doneto još 13. oktobra 2009. godine, da je podnosiocu pritvor nakon toga produžavan, te da su ustavnom žalbom, koja je izjavljena 20. avgusta 2010. godine, osporena rešenja o produženju pritvora od 10. juna i 1. jula 2010. godine, Ustavni sud je ocenio da je očigledno protekao rok propisan odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu za podnošenje ustavne žalbe kojom bi se osporavalo rešenje o određivanju pritvora od 13. oktobra 2010. godine. Ustavni sud ukazuje na to da na iznetu ocenu Suda u konkretnom slučaju nije od značaja činjenica da li su protiv osporenog rešenja iskorišćena pravna sredstva. Ustavni sud je stoga ustavnu žalbu u ovom delu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.

6. Odlučujući o delu ustavne žalbe u kome su osporena rešenja Višeg suda u Kruševcu Kv. 314/10 od 10. juna 2010. godine i K. 44/10 od 1. jula 2010. godine, Ustavni sud je utvrdio da su oba osporena rešenja ukinuta po žalbama branioca okrivljenog i predmet je vraćen na ponovni postupak. Ustavni sud konstatuje da rešenja koja su osporena u ustavnoj žalbi više ne egzistiraju u pravnom poretku i samim tim, kao pravno nepostojeća, ova rešenja ne mogu ni biti predmet osporavanja u postupku po ustavnoj žalbi. Ustavni sud ukazuje na to da je podnosiocu ustavne žalbe zaštita označenih ustavnih prava već obezbeđena u postupku po žalbama protiv osporenih rešenja pred Apelacionim sudom u Kragujevcu, kao i na to da je ustavna žalba supsidijerno pravno sredstvo kojim se štite Ustavom zajemčena prava tek nakon što postupak koji prethodi ustavnosudskom bude pravnosnažno okončan pred nadležnim organima. Imajući u vidu da su ustavnom žalbom u ovom delu osporena isključivo rešenja koja su ukinuta odlukama Apelacionog suda u Kragujevcu, Ustavni sud je, krećući se u okvirima zahteva sadržanog u ustavnoj žalbi, istu i u ovom delu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za odlučivanje o podnetoj ustavnoj žalbi.

7. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.