Odluka Ustavnog suda o neosnovanosti žalbe zbog zastarelosti potraživanja
Kratak pregled
Ustavni sud odbija ustavnu žalbu kao neosnovanu. Nije utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, jer je do zastoja došlo zbog promene nadležnosti i neaktivnosti tužioca. Takođe, nije povređeno pravo na pravično suđenje odbijanjem tužbenog zahteva zbog zastarelosti.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-389/2008
10.07.2008.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Stanka Milanović, mr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi I.N. iz N.P, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 10. jula 2008. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba I.N. izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Novom Pazaru P. 324/04 i protiv presude Opštinskog suda u Raški P. 655/07 od 24. decembra 2007. godine i presude Okružnog suda u Kraljevu Gž. 653/08 od 4. marta 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ustavnom sudu je podneta blagovremena i dozvoljena ustavna žalba I.N. iz N.P. izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Novom Pazaru P. 324/04 od 19. juna 2007. godine, presude Opštinskog suda u Raški P. 655/07 od 24. decembra 2007. godine i presude Okružnog suda u Kraljevu Gž. 653/08 od 4. marta 2008. godine.
Navedeno rešenje Opštinskog suda u Novom Pazaru se pobija zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a presuda Opštinskog suda u Raški i Okružnog suda u Kraljevu zbog povrede prava na pravično suđenje. Žalilac je stanovišta da je Opštinski sud u Novom Pazaru donošenjem rešenja o mesnoj nenadležnosti posle tri godine, dva meseca i 18 dana, od dana podnošenja tužbe povredio njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. On smatra da je citiranim presudama Opštinskog suda u Raški i Okružnog suda u Kraljevu povređeno i njegovo pravo na pravično suđenje, jer je tim odlukama pogrešno usvojen prigovor zastarelosti njegovog potraživanja.
2. Opštinski sud u Raški je dopisom od 6. juna 2001. godine dostavio Ustavnom sudu odgovor na ustavnu žalbu I.N, kojim je u celosti osporio žalbene navode o izvršenoj povredi prava na suđenje u razumnom roku.
3. Saglasno odredbi člana 170. ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredbom člana 32. Ustava se garantuje pravo na pravično suđene tako što se utvrđuje: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (stav 1.); svakome jemči pravo na besplatnog prevodioca, ako ne govori ili ne razume jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu i pravo na besplatnog tumača, ako je slep, gluv ili nem (stav 2.); da se javnost može isključiti tokom čitavog postupka koji se vodi pred sudom ili u delu postupka, samo radi zaštite interesa nacionalne bezbednosti, javnog reda i morala u demokratskom društvu, kao i radi zaštite interesa maloletnika ili privatnosti učesnika u postupku, u skladu sa zakonom (stav 3.).
4. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spise predmeta Opštinskog suda u Raški P. 655/07 i ustavnom žalbom pobijane sudske odluke i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Podnosilac ustavne žalbe je 31. marta 2004. godine podneo tužbu Opštinskom sudu u Novom Pazaru. Tužbom je tražio da se tužena državna zajednica Srbija i Crna Gora - Ministarstva odbrane - Vojna pošta 2724 Novi Pazar obaveže da mu na ime obračunatih i neisplaćenih ratnih dnevnica u periodu od 23. marta do 24. juna 1999. godine isplati iznos koji će se naknadno utvrditi veštačenjem, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog neisplaćenog iznosa do konačne isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka. Opštinski sud u Novom Pazaru je naredbom od 23. juna 2004. godine tužbu podnosioca ustavne žalbe dostavio tuženoj na odgovor i zakazao ročište za glavnu raspravu za 14. septembra 2004. godine. Tužena je 30. avgusta 2004. godine Sudu dostavila odgovor na tužbu u kome je istakla prigovor zastarelosti utuženog potraživanja i predložila da se tužbeni zahtev u celini odbije. Punomoćnik podnosioca ustavne žalbe je podneskom od 14. septembra 2004. godine osporio osnovanost navoda iz odgovora na tužbu. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. septembra 2004. godine doneto je rešenje o izvođenju dokaza veštačenjem. Podnosilac ustavne žalbe nije predujmio troškove veštačenja, a nije ni tražio da ga sud oslobodi plaćanja tih troškova. Opštinski sud u Novom Pazaru je sledeću procesnu radnju preduzeo tek 19. juna 2007. godine, kada je doneo rešenje kojim se oglasio mesno nenadležnim za suđenje u ovom predmetu. Protiv tog rešenja parnične stranke nisu izjavile žalbu, pa je predmet dostavljen Opštinskom sudu u Raški kao stvarnom i mesnom nadležnom sudu. Opštinski sud u Raški je 22. novembra 2007. godine zakazao ročište za glavnu raspravu za 24. decembar 2007. godine, koje je tog dana i održano. Punomoćnik podnosioca ustavne žalbe na tom ročištu nije imao novih dokaznih predloga. Sud je izveo dokazivanje uvidom u priložene pismene isprave i nakon reči stranaka, glavnu raspravu zaključio. Presuda po tužbenom zahtevu je dostavljena punomoćniku podnosioca ustavne žalbe 4. februara 2008. godine. Punomoćnik podnosioca ustavne žalbe je protiv prvostepene presude izjavio žalbu 8. februara 2008. godine, po kojoj je Okružni sud u Kraljevu doneo odluku 4. marta 2008. godine. Presudom Okružnog suda u Kraljevu Gž. 653/08 od 4. marta 2008. godine potvrđena je presuda Opštinskog suda u Raški P 655/07 od 24. decembra 2007. godine, kojom je tužbeni zahtev u celini odbijen. Drugostepena presuda je uručena punomoćniku podnosioca ustavne žalbe 21. marta 2008. godine.
5. Saglasno utvrđenim okolnostima slučaja, Ustavni sud je ocenio da podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno prava na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. Ustava.
Rešenjem Opštinskog suda u Novom Pazaru P. 324/04 od 19. juna 2007. godine nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Tačno je da se tim rešenjem Opštinski sud u Raškoj oglasio mesno nenadležnim nakon tri godine, dva meseca i 18 dana po podnošenju tužbe. Međutim, ta činjenica nije i dovoljan dokaz o učinjenoj povredi žaliočevog prava na suđenje u razumnom roku. Iz sadržine tog rešenja se vidi da je ono doneto zbog naknadnog ukidanja vojne jedinice VP 2724 Novi Pazar. Mesna nenadležnost Opštinskog suda u Novom Pazaru se zasnovala upravo na činjenici da se na području tog suda nalazilo sedište komande vojne jedinice VP 2724 Novi Pazar. Premeštanjem komande ove jedinice iz Novog Pazara u Rašku prestao je pravni osnov na kome se zasnivala mesna nadležnost opštinskog suda u Novom Pazaru. Na toj činjenici, a shodno odredbi člana 55. ZPP-a, temeljila se i odluka Opštinskog suda u Novom Pazaru o njegovoj mesnoj nenadležnosti za dalje postupanje u sporu po tužbi podnosioca ustavne žalbe. Opštinski sud u Novom Pazaru se oglasio mesno nenadležnim iz razloga što je odredbom člana 55. ZPP-a propisano da je u sporovima protiv države Srbije iz odnosa sa vojnim jedinicama, odnosno ustanovama, isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sedište komande vojne jedinice, odnosno ustanove. Istina to rešenje se nije moglo doneti po proteku rokova propisanih članom 20. stav 2. ZPP-a. Međutim, punomoćnik žalioca se saglasio sa takvim rešenjem, jer protiv istog nije izjavio žalbu. Zbog neizjavljivanja žalbe na to rešenje od strane punomoćnika žalioca nastupile su pravna dejstva rešenja o oglašavanju mesno nenadležnim Opštinskog suda u Novom Pazaru.
Odugovlačenju postupka nisu doprinele ni druge procesne radnje preduzete od strane Opštinskog suda u Novom Pazaru u meri da bi bile od uticaja na povredu prava žalioca na suđenje u razumnom roku. Zakazano ročište za 14. septembar 2004. godine je održano i na njemu je doneto rešenje o izvođenju dokaza veštačenjem. Istina, dokazivanje veštačenjem nije izvedeno, ali se taj propust ne može pripisati Sudu već pasivnom držanju žalioca. U spisu nema dokaza da je žalilac shodno odredbi člana 148. stav 1. ZPP-a predujmio troškove veštačenja. Žalilac nije postavio ni zahtev da ga Sud na temelju odredbe člana 148. st. 1. i 2. ZPP-a oslobodi plaćanja veštačenja. Sudu, osim dokazivanja veštačenjem, nije stavljen drugi dokazni predlog za utvrđenje visine žaliočevog potraživanja. To ukazuje da je nepostupanje Opštinskog suda u Novom Pazaru u periodu od donošenja rešenja o veštačenju do donošenja žalbom pobijanog rešenja o oglašavanju mesno nenadležnim tog suda izazvano procesnom neaktivnošću samog žalioca.
Novi dokazni predlozi nisu stavljeni ni na ročištu održanom pred Opštinskim sudom u Raškoj dana 24. decembra 2007. godine. Žalilac nije podnosio urgencije Sudu da se ročište za glavnu raspravu zakaže pre tog datuma. Međutim, i pored opisane procesne neaktivnosti žalioca postupak po njegovoj tužbi je pravnosnažno okončan u roku od tri godine i osam meseci. Stoga je Ustavni sud stanovišta da procesnim postupanjem redovnih sudova žaliocu nije povređeno Ustavom zajemčeno pravo na suđenje u razumnom roku.
6. Prema tome, citiranim sudskim odlukama je u razumnom roku odlučeno o žaliočevom pravu. Ustavnom žalbom pobijane odluke su donete od strane zakonom ustanovljenih sudova koji su u javnoj raspravi nepristrasno utvrdili činjenično stanje i odlučili o žaliočevom pravu primenom odredbi Zakona o obligacionim odnosima. To je učinjeno tako što je žaliočev tužbeni zahtev odbijen. Međutim, ta okolnost ne ukazuje na tačnost žaliočeve tvrdnje o učinjenoj povredi njegovog prava na pravično suđenje. Primenjene materijalnopravne odredbe na utvrđeno činjenično stanje, na osnovu Sudu prezentovanih dokaza od strane samog žalioca, predstavljaju validno pravno utemeljenje za donošenje ustavnom žalbom pobijanih odluka. Stoga je suprotna žaliočeva tvrdnja izraz njegove subjektivne ocene o pogrešnoj primeni materijalnog prava, a ne i dokaz o učinjenoj povredi prava na pravično suđenje.
7. Dosledno rečenom, Ustavni sud je stanovišta da ni presudom Opštinskog suda u Raški P. 655/07 od 24. decembra 2007. godine, a ni presudom Okružnog suda u Kraljevu Gž. 653/08 od 4. marta 2008. godine žaliocu nije povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. Ustava. Stoga je na temelju odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ustavna žalba I.N. iz N.P. odbijena kao neosnovana.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić, s. r.