Povreda prava na imovinu zbog nenamirenog potraživanja u stečajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na imovinu. Zbog nemogućnosti naplate utvrđenog potraživanja iz radnog odnosa u stečajnom postupku protiv dužnika sa pretežnim državnim kapitalom, podnositeljki se dosuđuje naknada materijalne štete u visini potraživanja.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-39/2015
03.11.2016.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić , Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi S. H. – A. iz sela Mitrova, kod Tutina , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 3. novembra 2016. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba S. H. – A. i utvrđuje da u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13 podnosi teljki ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno članom 58. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljki ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenog u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. S. H. – A. iz sela Mitrova, kod Tutina izjavila je Ustavnom sudu, 11. februara 2014. godine, preko punomoćnika R. Ž. S , advokata iz Novog Pazara, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, prava i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13. Podnositeljka je istak la zahtev za naknadu nematerijalne štete, kao i materijalne štete u visini iznosa opredeljenih rešenjima o izvršenju . Po ustavnoj žalbi je formiran predmet Už-1179/2014.
Nakon početka primene odredaba člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), kojima je za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, predviđeno posebno, novo pravno sredstvo, prema kome o učinjenoj povredi prava, pre Ustavnog suda, odlučuje nadležni redovni sud, Ustavni sud je ustavnu žalbu ustupio na nadležnost redovnom sudu.
Rešenjem Privrednog apelacionog suda R4.St. 755 /14 od 29. oktobra 2014. godine utvrđeno je da je predlagaču, ovde podnosi teljki ustavne žalbe, u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, naloženo je Privrednom sudu u Kraljevu da preduzme sve mere kako bi se stečajni postupak što pre okončao, delimično je usvojen zahtev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dok je zahtev za naknadu materijalne štete odbačen.
S. H. – A. je Ustavnom sudu 3. januara 2015. godine podnela novu ustavnu žalbu kojom je tražila da Ustavni sud odluči o preostalom - neodlučenom delu zahteva, odnosno da utvrdi povredu prava podnositeljke na imovinu, dosudi joj naknadu materijalne štete, kao i nematerijalnu štetu, te troškove postupka na ime sastava ustavne žalbe. Po ovoj ustavnoj žalbi formiran je predmet Už-39/2015.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, na osnovu navoda ustavne žalbe, te uvidom u celokupnu dokumentaciju koja je uz nju priložena, kao i rešenje Privrednog apelacionog suda R4. St. 755/14 od 29. oktobra 2014. godine , utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnositeljka ustavne žalbe je vodila parnični i izvršni postupak protiv Privrednog društva "R." a.d, Novi Pazar, radi naplate potraživanja na ime zarade. Parnični postupak je pokrenula još tokom 2003. godine, a rešenje o izvršenju je doneto tokom 2004. godine, a isto nije sprovedeno niti je podnositeljka namirena u tom izvršnom postupku, kao ni u stečajnom postupku koji je otvoren nad stečajnim dužnikom "R." a.d, Novi Pazar, rešenjem Privrednog suda u Kraljevu St. 17/13 od 25. oktobra 2013. godine.
Rešenjem Privrednog apelacionog suda R4. St. 755/14 od 29. oktobra 2015. godine, u stavu prvom izreke, utvrđeno je da je podnositeljki ustavne žalbe u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava; stavu drugom izreke naloženo je Privrednom sudu u Kraljevu da preduzme sve neophodne mere kako bi se stečajni postupak u predmetu iz stava prvog i zreke sproveo u što kraćem roku; u stavu trećem iz reke utvrđeno je pravo predlagača na pravičnu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 50.000,00 dinara; u stavu čet vrtom izreke zahtev predlagača da joj se isplati iznos naknade preko dosuđenog je odbijen kao neosnovan; u stavu petom izreke odbačen je zahtev predlagača za naknadu materijalne štete, dok su stavom šestim izreke predlagaču dosuđeni troškovi postupka.
4. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
5. Analizirajući navode ustavne žalbe o delu zahteva kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. Ustava zbog nenamirena potraživanja u postupku stečaja koji se vodi pr ed Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud za ljudska prava, 29. januara 2013. godine, doneo odluku o dopuštenosti predstavke u predmetu Marinković protiv Srbije, u kojoj je podsetio na svoju ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se tužena država dosledno smatra odgovornom ratione personae za neizvršenje presuda donetih protiv preduzeća sa većinskim društvenim kapitalom, što podrazumeva da srpski organi mogu, a fortiori, biti odgovorni i u vezi sa onim preduzećima gde je kasnije došlo do promene akcijskog kapitala, što za posledicu ima pretežan državni i društveni kapital, te da se podnosiocima predstavki, kad god se utvrde povrede Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i/ili Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, dosuđuje naknada i materijalne i nematerijalne štete, pri čemu se od tužene države zahteva da iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravnosnažnim domaćim presudama. Evropski sud je u obrazloženju navedene odluke napomenuo da se ustavna žalba još ne može smatrati delotvornom u slučajevima koji uključuju odgovornost tužene države za neizvršenje presuda protiv društvenih preduzeća u postupku restrukturiranja i da u budućim slučajevima taj sud može ponovo razmotriti svoj stav, ako postoji jasan dokaz da je Ustavni sud naknadno uskladio u potpunosti svoj pristup sa relevantnom praksom Evropskog suda.
Evropski sud za ljudska prava je nakon toga u Odluci od 26. novembra 2013. godine, povodom predstavke broj 65713/13 koju je Vasvija Ferizović iz Novog Pazara podnela protiv Srbije, konstatovao da je Ustavni sud u potpunosti harmonizovao svoj pristup sa praksom Evropskog suda u pogledu neizvršenja presuda protiv preduzeća u društvenoj svojini koja su u postupku restrukturiranja, na način što je svojim odlukama pored utvrđene povrede „prava na suđenje u razumnom roku“ i povrede „prava na mirno uživanje imovine“, naložio državi da isplati naknadu nematerijalne štete i materijalne štete u visini iznosa opredeljenih u domaćim presudama.
Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust suda da namiri potraživanje podnosi teljke ustavne žalbe u stečajnom postupku, a protiv dužnika "R." a.d, Novi Pazar, koji ima pretežan državni kapital, u konkretnom slučaju predstavlja i povredu prava podnosi teljke na mirno uživanje imovine zajemčeno g odredbom člana 58. Ustava, koju čini potraživanje utvrđeno sudskom odlukom (sličan stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), pa je odlučio kao u tački 1. izreke.
Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog u stečajnom postupku, a koji im nije isplaćen (videti , pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-5551/2011 od 20. juna 2013. godine). Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenog u stečajnom postupku Privrednog suda u Kraljevu St. 17/13, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
Ustavni sud ukazuje da bi nedosuđivanje naknade materijalne štete podnositeljki ustavne žalbe bilo u direktnoj suprotnosti i sa odredbom člana 60. stav 4. Ustava, kojom je proklamovana neotuđivost prava iz radnog odnosa koju je podnositeljka pokuša la na prinudan način da ostvar i u predmetnom stečajnom postupku. Ustavni sud , takođe , ističe da je u predmetu Premović protiv Srbije (broj predstavke 61920/09) Evropski sud za ljudska prava izrazio stav da odgovorna država mora da obezbedi izvršenje pravnosnažnih domaćih presuda donetih u korist podnosioca predstavki, i to iz sopstvenih sredstava, iznosa dosuđenih navedenim presudama, umanjenih za eventualno već isplaćene iznose.
6. U pogledu zahteva podnositeljke za naknadu troškova za sastav ustavne žalbe, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi Ustavni sud se poziva na obrazloženje dato, pored drugih, i u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti na: www.ustavni.sud.rs).
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.
Slični dokumenti
- Už 3415/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja
- Už 2782/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u izvršnom i stečajnom postupku
- Už 4504/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku
- Už 8025/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku
- Už 3496/2016: Povreda prava na imovinu zbog nenamirenja potraživanja u stečajnom postupku