Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog nenamirenja potraživanja u stečajnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na imovinu, jer podnositeljki nije namireno utvrđeno potraživanje u stečajnom postupku nad dužnikom sa pretežnim državnim kapitalom. Utvrđuje se pravo na naknadu materijalne štete.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-3907/2014
30.06.2016.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupk u po ustavnoj žalbi M. T. iz Starih Banovaca , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike S rbije, na sednici Veća održanoj 30. juna 2016. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba M. T. i utvrđuje da je povređeno pravo podnosi oca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi u predmetu P. 866/10 (inicijalno predmet Opštinskog suda u Staroj Pazovi P. 364/06 ).

2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde i državne uprave, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

O b r a z l o ž e nj e

1. M. T. iz Starih Banovaca podneo je Ustavnom sudu, 30. aprila 2014. godine, preko punomoćnika D. V, advokata iz Stare Pazove, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi u predmetu P. 866/10 (inicijalno predmet Opštinskog suda u Staroj Pazovi P. 364/06 ).

U ustavnoj žalbi je, pored ostalog, navedeno da je parnični postupak pokrenut 17. jula 2006. godine, podnošenjem tužbe Opštinskom sudu u Staroj Pazovi protiv tuženog, ovde podnosioca ustavne žalbe, te da je okončan 1. aprila 2014. godine, kada je odlučeno o troškovima postupka, a iz čega proizlazi da je postupak trajao preko sedam i po godina.

Predloženo je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, da utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, pravo na naknadu nematerijalne štete, kao i troškove na ime sastava ustavne žalbe.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u spise predmeta Osnovnog suda u Staroj Pazovi P. 866/10 (inicijalno predmet Opštinskog suda u Staroj Pazovi P. 364/06) i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Preduzeće "L." iz Nove Pazove je 17. jula 2006. godine podnelo tužbu protiv tuženog M. T, ovde podnosioca ustavne žalbe, radi predaje pokretnih stvari. Tužba je u sudskom upisniku zavedena pod brojem P. 364/06. Nakon šest održanih ročišta, sud je rešenjem P. 364/06 od 24. marta 2008. godine odredio prekid postupka, do pribavljanja određenih sudskih spisa. Nastavak postupka je određen na ročištu održanom 7. novembra 2008. godine, posle pet meseci od kada je tužilac tražio da sud nastavi postupak. Postupak je nastavljen pred Opštinskim sudom u Staroj Pazovi u predmetu pod novim brojem P. 385/08, nakon 1. januara 2010. godine i reforme u pravosuđu, vođen je pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici - Sudska jedinica u Staroj Pazovi P. 2813/10, a nakon 1. januara 2014. godine i ustanovljavanja nove mreže sudova, pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi u predmetu P. 866/10. U periodu od 15. aprila 2009. do 9. jula 2012. godine nije održano nijedno ročište. Naime, sud je na predlog punomoćnika tuženog odložio dva uzastopna ročišta, koja su bila zakazana za 29. jun i 26. oktobar 2009. godine, ali nakon toga do 9. jula 2012. godine nije zakazivao ročišta. Ročište je održano 9. jula 2012. godine, zatim je sledeće bilo zakazano tek nakon godinu i po dana, za 11. februar 2014. godine. U sprovedenom postupku tuženi se izjasnio na navode iz tužbe i u pogledu preciziranog tužbenog zahteva, a sud je izvršio uvid u određene izvršne i krivične spise predmeta i dostavljenu dokumentaciju u pogledu pravnog statusa tužioca.

Rešenjem Osnovnog suda u Staroj Pazovi P. 866/10 od 11. februara 2014. godine utvrđeno je da je tužba u ovom sporu povučena, sa obrazloženjem da na ročište zakazano za 11. februar 2014. godine nisu pristupili uredno pozvani punomoćnici parničnih stranaka i zakonski zastupnik tužioca, a svoj izostanak nisu opravdali.

Parnične stranke nisu izjavile žalbe protiv rešenja o povlačenju tužbe.

Rešenjem Osnovnog suda u Staroj Pazovi P. 866/10 od 1. aprila 2014. godine odlučeno je o troškovima postupka, odnosno obavezan tužilac da tuženom naknadi parnične troškove u iznosu od 123.000,00 dinara sa pripadajućom kamatom.

Pismeni otpravak tog rešenja je 10. aprila 2014. godine dostavljen punomoćniku tuženog, ovde podnosioca ustavne žalbe.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se poziva podnosilac u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

5. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da je period za ocenu razumne dužine trajanja postupka, koji spada u nadležnost Ustavnog suda, počeo da teče od 8. novembra 2006. godine, kada je stupio na snagu Ustav Republike Srbije. Međutim, Ustavni sud je ocenio da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja postupka mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine i da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi da se prilikom ocene uzme u obzir celokupan period trajanja postupka.

Analizirajući dužinu trajanja postupka, Ustavni sud je konstatovao da je parnični postupak započeo 17. jula 2006 . godine, podnošenjem tužbe Opštinskom sudu u Staroj Pazovi i da je okončan donošenjem rešenja Osnovnog suda u Staroj Pazovi P. 866/10 od 1. aprila 2014. godine , iz čega proizlazi da je osporeni parnični postupak trajao više od sedam godina.

Navedeno trajanje parničnog postupka, samo po sebi, ukazuje da postupak nije okončan u okviru razumnog roka. Međutim, prilikom odlučivanja o tome da li je podnosiocu ustavne žalbe, u konkretnom slučaju, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je pošao od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a, pre svega, od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova i prirode zahteva, odnosno značaja prava o kojima se u postupku odlučuje za podnosioca.

Razmatrajući uticaj svakog od navedenih činilaca na trajanje osporenog postupka, Ustavni sud je ocenio da predmetni postupak nije bio naročito činjenično i pravno složen, imajući u vidu radnje koje je sud preduzeo tokom sprovedenog postupka, a u cilju utvrđivanja činjenica bitnih za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Analizirajući postupanje nadležnih sudova, Ustavni sud konstatuje da postupanje prvostepenog suda nije bilo efikasno i delotvorno. Naime, u sprovedenom postupku, prvostepeni sud nije doneo nijednu presudu, odnosno nije odlučio o tužbenom zahtevu u periodu od više od sedam godina od podnošenja tužbe, odnosno do donošenja rešenja o povlačenju tužbe, zbog neopravdanog izostanka punomoćnika stranaka sa zakazanog ročišta. Pri tome, u radu suda su bila prisutna dva perioda neaktivnosti u ukupnom trajanju preko četiri godine, u kojima sud nije zakazivao ročišta. Pored toga, nastavak postupka sud je odredio nakon pet meseci pošto je to tužilac tražio.

Ustavni sud konstatuje da ni podnosilac ustavne žalbe, kao tuženi, nakon što je njegov punomoćnik tražio odlaganje dva uzastopna ročišta nije tražio od suda da zakaže raspravu, odnosno da preduzme potrebne radnje u cilju okončanja postupka, u navedenim periodima nea ktivnosti prvostepenog suda, a izostao je i sa poslednjeg ročišta, čime je i sam u znatnoj meri doprineo dužini traj anja postupka.

Ustavnopravna ocena ukupno sprovedenog postupka u ovoj pravnoj stvari, nužno dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju parnica neopravdano dugo trajala i da nije zadovoljila standard suđenja u razumnom roku.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi u predmetu P. 866/10 (inicijalno predmet Opštinskog suda u Staroj Pazovi P. 364/06), povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava

6. Na osnovu odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 - dr. zakon i 103/15), Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, odlučujući kao u tački 1. izreke.

7. Na osnovu člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosiocu ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, ostvari dosuđivanjem naknade nematerijalne štete u iznosu od 300 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dos tavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopunama Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).

Prilikom odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je cenio sve okolnosti od značaja za njeno određivanje, posebno dužinu trajanja osporenog postupka, postupanje nadležnih sudova, kao i ponašanje, odnosno doprinos podnosioca ustavne žalbe dužini trajanja postupka. Ustavni sud smatra da dosuđeni novčani iznos predstavlja adekvatnu i pravičnu kompenzaciju podnosiocu za utvrđenu povredu Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku, učinjenu nedelotvornim postupanjem prvostepenog suda. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu kako sopstvenu, tako i praksu Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje.

U pogledu zahteva podnosioca za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na stanovište koje je izraženo, pored drugih, u Odluci Už–633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti na: www.ustavni.sud.rs).

8. S obzirom na izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.





PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.





Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.