Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje da je u krivičnom postupku podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Zbog utvrđene povrede, kao meru pravičnog zadovoljenja, Sud je odredio objavljivanje odluke u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-4003/2010
22.11.2012.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Milorada Kovačevića iz Aleksinca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 22. novembra 2012. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Milorada Kovačevića i utvrđuje da je u krivičnom postupku koji je vođen pred Okružnim sudom u Užicu u predmetu K. 18/96 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Odluku objaviti u “Službenom glasniku Republike Srbije“.

O b r a z l o ž e nj e

1. Milorad Kovačević iz Aleksinca, preko punomoćnika Dragane Obrenović, advokata iz Užica, podneo je Ustavnom sudu 3. septembra 201 0. godine ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u krivičnom postupku koji se vodio pred Okružnim sudom u Užicu u predmetu K. 18/96.

Podnosilac ustavne žalbe je naveo:

- da je presudom Vrhovnog suda Srbije Kž. 1777/96 od 5. novembra 1998. godine potvrđena presuda Okružnog suda u Užicu K. 18/96 od 2. jula 1996. godine u osuđujućem delu, dok je u oslobađajućem delu presuda ukinuta i vraćena na ponovni postupak i odlučivanje prvostepenom sudu ;

- da se podnosilac 5. novembra 1998. godine nalazio u zatvoru, tako da je drugostepeni sud bio dužan da predmet vrati prvostepenom sudu u roku od tri meseca od dana odlučivanja;

- da je sporni predmet vraćen 5. marta 2007. godine, odnosno nakon osam godina i četiri meseca;

- da je, postupajući po drugostepenoj presudi, Viši sud u Užicu 25. juna 2010. godine doneo presudu K. 5/10, odnosno nakon 11 godina i pet meseci;

- da je navedenim trajanjem osporenog postupka povređeno podnosiočevo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava.

Podnosilac je predložio utvrđenje povrede označenog prava i otklanjanje štetnih posledica usled povrede prava.


2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.


3. U sprovedenom postupku, iz navoda ustavne žalbe i izjašnjenja v.f. predsednika Višeg suda u Užicu, Ustavni sud je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Postupak protiv podnosioca ustavne žalbe i još 12 lica zbog krivičnog dela težak slučaj razbojništva iz člana 169. stav 1. u vezi člana 168. stav 1. K Z RS u vezi člana 22. KZJ, započeo je donošenjem rešenja o sprovođenju istrage istražno g sudij e Okružnog suda u Užicu Ki. 8/96 od 1. marta 1996. godine i Ki.8/96 od 29. marta 1996. godine.

Po okončanoj istrazi, Okružno javno tužilaštvo u Užicu
podiglo je 23. aprila 1996. godine optužnicu protiv navedenih lica Kt. 17/96.

Nakon održanog glavnog pretresa, Okružni sud u Užicu doneo je presudu K. 18/96 od 28. juna 1996. godine, koja je objavljena 2. jula 1996. godine, kojom sy u delu izreke pod I optuženi oglašeni krivim za krivična dela koja su im optužnicom stavljena na teret i osuđeni na zatvorske kazne . U delu izreke pod II optuženi Milorad Kovačević, M.M, D.K, Lj.K. i M.F su oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično del o teški slučajevi razbojništva u pokušaju iz člana 169. stav 1. u vezi člana 168. stav 1. KZ RS , dok su optuženi Milorad Kovačević, M.M. i S .B. oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično del o tešk a krađ a u pokušaju iz člana 166. stav 1. tačka 1. KZ RS , a optuženi Lj.K. oslobođen je od optužbe da je izvršio krivično delo teški slučaj evi razbojništva u pomaganju iz člana 169. stav 1. u vezi člana 168. stav 1. KZ RS. U delu izreke pod III ove presude prema optuženom R.F. odbijena je optužba da je izvršio krivično delo teške krađe iz člana 166. stav 2. u vezi stava 1. KZ RS. Protiv navedene presude Okružnog suda u Užicu žalbe su izjavili Okružno javno tužilaštvo u Užicu, optuženi i njihovi branioci.

Presudom Vrhovnog suda Srbije Kž. 1777/96 od 5. novembra 1998. godine u stavu prvom izreke potvrđena je presuda Okružnog suda u Užicu K. 18/96 od 28. juna 1996. godine, objavljena 2. jula 1996. godine, u delu izreke pod I, a žalbe optuženih i njihovih branilaca odbijene su kao neosnovane, u stavu drugom izreke preinačena je pobijana presuda u pogledu odluke o kazni u odnosu na označene optužene, a u stavu trećem prvostepena presuda je ukinuta u delu izreke pod III a), b) i v) i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Spisi predmeta vraćeni sy Okružnom sud u u Užicu 2. februara 1999. godine.

Presuda Vrhovnog suda Srbije Kž. 1777/96 od 5. novembra 1998. godine nije dostavljena okrivljenom Miloradu Kovačeviću.

Iz službenih beleški predsednika Okružnog suda u Užicu Su - 1/06-7 od 16. oktobra 2006. godine i Su 11/07 od 5. marta 2007. godine utvrđeno je da predmet, nakon vraćanja iz Vrhovnog suda Srbije, nije ponovo zaveden saglasno članu 244. Sudskog poslovnika, niti je u predmetu dalje postupano u smislu primedbi datih u ukidajućem delu presude Vrhovnog suda Srbije . S tim u vezi naloženo je da se predmet ponovo zavede u upisnik „K" Okružnog suda u Užicu u skladu sa Sudskim poslovnikom i predmet iznese u rad postupajućem sudiji kojem je naloženo hitno postupanje u predmetu, imajući u vidu težinu i vreme izvršenja krivičnog dela.

Navedeni predmet zaveden je u „K" upisnik 6. oktobra 2006. godine, kada je dobio novu oznaku K.123/06 i iznet je u rad postupajućem sudiji. U predmetu nije zakazivan glavni pretres.

Nakon uspostavljanja nove mreže sudova, nadležnost Okružnog suda u Užicu preuzeo je Viši sud u Užicu. Predmet Okružnog suda u Užicu K. 123/06 dobio je kao predmet Višeg suda u Užicu oznaku K. 5/10 i isti je dodeljen u rad postupajućem sudiji. Po održanom glavno m pretres u 22. juna 2010. godine, Viši sud u Užicu je 25. juna 2010. godine doneo presudu K. 5/10 od kojom su optuženi oglašeni krivim, i to optuženi M.M. i Milorad Kovačević zbog krivičnog dela razbojništvo u pokušaju i krivičnog dela teške krađe u pokušaju i osuđeni su na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine i dva meseca. Optuženi Lj.K, M.F. i D .K. zbog navedenih krivičnih dela osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine. Istom presudom optuženi Lj.K. oslobođen je od optužbe da je izvršio krivično delo teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 169. stav 1. u vezi člana 168. stav 1. KZ RS u vezi člana 22. KZ SRJ.

Presuda Višeg suda u Užicu K. 5/10 od 25. juna 2010. godine ekspedovana je okrivljenom Miloradu Kovačeviću 30. jula 2010. godine. Protiv označene presude okrivljeni Milorad Kovačević izjavio je žalbu Apelacionom sudu u Kragujevcu 18. avgusta 2010. godine.

Odlučujući u postupku po žalbi, Apelacioni sud u Kragujevcu doneo je presudu Kž. 4942/10 od 24. maja 2011. godine kojom je delimično preinačena presuda Višeg suda u Užicu K. 5/10 od 25. juna 2010. godine u odnosu na optuženog D.K. u pogledu odluke o kazni. U ostalom delu navedena presuda Višeg suda u Užicu je potvrđena, a žalbe okrivljenih i njihovih branilaca odbijene su kao neosnovane.

Donošenjem presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž. 4942/11 od 24. maja 2011. godine sudski postupak u predmetu Višeg suda u Užicu K. 5/10 pravnosnažno je okončan.



4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se poziva podnosilac ustavne žalbe, svakome je zajemčeno pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbom člana 14. Zakona o krivičnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 14/85, 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90 i „Službeni list SRJ“, br. 27/92, 24/94, 21/99, 44/99, 71/2000 i 13/01) bilo je propisano, a odredbom člana 16. stav 1. Zakon ika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08, 20/09, 72/09 i 76/10) je propisano da je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.


5. Razmatrajući navode i razloge ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku, a polazeći od utvrđenih činjenica i okolnosti koje se odnose na osporeni sudski postupak, Ustavni sud je utvrdio da podnosilac ustavne žalbe kao period u kome mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku označava period od 5. novembra 1998. godine kada je doneta presuda Vrhovnog suda Srbije Kž. 1777/96 pa do 25. juna 2010. godine, kada je Viši sud u Užicu, postupajući po presudi Vrhovnog suda Srbije, doneo presudu K. 5/10, odnosno period od skoro 12 godina .

Ocenjujući period u odnosu na koji je Ustavni sud nadležan da ispituje povredu prava na suđenje u razumnom roku, Sud konstatuje da je period u kome se građanima Srbije jemče prava i slobode utvrđene Ustavom i obezbeđuje ustavnosudska zaštita u postupku po ustavnoj žalbi počeo da teče 8. novembra 2006. godine, danom stupanja na snagu Ustava Republike Srbije. Međutim, polazeći od toga da sudski postupak po svojoj prirodi predstavlja jedinstvenu celinu koja započinje pokretanjem postupka, a završava se donošenjem odluke kojom se postupak okončava, Ustavni sud je ocenio da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja postupka mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine i da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi da se prilikom ocene da li se trajanje ovog krivičnog postupka može smatrati razumnim ili ne, uzme u obzir celokupan period počev od 5. novembra 1998. godine, kada je doneta presuda Vrhovnog suda Srbije Kž. 1777/96.

Polazeći od perioda označenog u ustavnoj žalbi, a imajući u vidu činjenice da su spisi predmeta vraćeni Okružnom sudu u Užicu 2. februara 1999. godine, da se u predmetu nije postupalo sve do oktobra 2006. godine, kada je predmet samo dobio novu upisničku oznaku, ali da se opet u predmetu nije postupalo sve do 22. juna 2010. godine kada je održan glavni pretres, da je p otom Viši sud u Užicu 25. juna 2010. godine doneo presudu K. 5/10, Ustavni sud konstatuje da u osporenom krivičnom postupku uopšte nije postupano od 2. februara 1999. godine pa sve do 22. juna 2010. godine, odnosno više od 11 godina.

Odlučujući u postupku po žalbama, Apelacioni sud u Kragujevcu je 24. maja 2011. godine doneo presudu Kž. 4942/10 kojom je postupak u predmetu Višeg suda u Užicu K. 5/10 pravnosnažno okončan, nakon preko 15 godina njegovog ukupnog trajanja

Pored toga što je pojam razumne dužine trajanja jednog sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca - složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova koji vode postupak i prirode zahteva, odnosno značaja prava o kome se u postupku raspravlja za podnosioca, činjenica da prvostepeni sud u predmetu nije postupao više od 11 godina, ne može se opravdati nijednim od prethodno navedenih činilaca. Pri tome, nedopustiva je okolnost da spis predmeta više od sedam godina nakon vraćanja iz Vrhovnog suda Srbije uopšte nije zaveden u krivični upisnik, kako bi odmah po zavođenju bio iznet sudiji radi postupanja. Stoga se , po oceni Ustavnog suda , odgovornost za dužinu trajanja predmetnog postupka nalazi isključivo na strani postupajućeg prvostepenog suda.

Iz navedenih razloga, Ustavni sud je utvrdio da je u postupku koji j e vođen pred Okružnim sudom u Užicu u predmetu K. 18/96 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavnu žalbu, odlučujući kao u tački 1. izreke ove odluke.


6. S obzirom na to da u ustavnoj žalbi nije istaknut zahtev za naknadu nematerijalne štete, a krećući se u granicama zahteva i u skladu sa usvojenim stavom o načinu otklanjanja štetnih posledica povrede prava zajemčenog Ustavom, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava, u konkretnom slučaju, ostvari objavljivanjem ove odluke u "Službenom glasniku Republike Srbije",


• Na vrh stranice 7. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.



PREDSEDNIK VEĆA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.