Odbacivanje ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava u upravnom sporu
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu. Razlog za odbacivanje je što podnositeljka pre podnošenja ustavne žalbe nije iskoristila raspoloživo pravno sredstvo – zahtev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Srbije.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-4004/2013
08.10.2015.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, Predrag Ćetković, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković , članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Radovina Đurakića, Velibora Đurakića, Milice Purić, Zorana Purića i Dragomira Purića, svih iz Čačka i Dobrile Đurakić iz Vujetinaca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 8. oktobra 2015. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Radovina Đurakića, Velibora Đurakića, Milice Purić, Zorana Purića, Dragomira Purića i Dobrile Đurakić i utvrđuje da je u vanparničnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu R1. 198/10, povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije , dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Utvrđuje se pravo podnosilaca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete svakoj u iznosu od po 600 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde.
O b r a z l o ž e nj e
1. Radovin Đurakić, Velibor Đurakić, Milica Purić, Zoran Purić i Dragomir Purić, svi iz Čačka i Dobrila Đurakić iz Vujetinaca izjavili su, 2 1. maja 2013. godine, preko punomoćnika Vladimira Stanojčića, advokata iz Čačka, Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Čačku R1. 198/10 od 13. septembra 2012. godine i rešenja Višeg suda u Čačku Gž. 84/13 od 3. aprila 2013. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u vanparničnom postupku u kojem su doneta osporena rešenja .
Podnosioci u ustavnoj žalbi istič u da je osporeni vanparnični postupak započet još „davne 1996. godine“, kada je Opština Čačak zaključkom od 30. oktobra 1996. godine dostavila spise predmeta Opštinskom sudu u Čačku radi određivanja naknade za oduzetu nepokretnost. Podnosioci ističu da je postupak u ovoj pravnoj stvari trajao 17 godina isključivo krivicom suda, jer se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja bi zahtevala naročito obiman i dugotrajan sudski postupak, te da odgovornost za ovoliko trajanje postupka prevashodno pada na teret prvostepenog suda koji je bio spor i nedelotvoran, a da oni svojim ponašanjem nisu doprineli dužini trajanja postupka.
Podnosioci takođe ističu da im je osporenim rešenjima povređeno pravo na pravično suđenje jer je prvostepeno rešenje doneto na osnovu rešenja protivnika predlagača koja nemaju pravno dejstvo, a tokom postupka nije utvrđeno niti ima dokaza da su ta rešenja postala pravnosnažna, a odluka suda se ne može zasnivati na nepravnosnažnim rešenjima. Takođe, podnosioci ustavne žalbe ističu i da jedno od tih nepravnosnažnih rešenja ima i još jedan bitan nedostatak, takav da u izreci rešenja nije naveden broj katastarske parcele, već stoji samo njena površina, a sudovi su i pored tako bitnog nedostatka zaključili da se radi o „očiglednoj omašci“.
Podnosioci od Ustavnog suda traž e da ustavnu žalbu usvoji, utvrdi da im je u osporenom postupku povređeno pravo na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku, te da im utvrdi pravo na naknadu nematerijalne štete.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, iz sadržine ustavne žalbe i priložene dokumentacije , te uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Čačku R1. 198/10, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Na osnovu zaključka Opštine Čačak broj 465-101/91 od 30. oktobra 1996. godine, spisi predmeta stranaka Radovina Đurakića i Velibora Đurakića, ovde dvojice od podnosilaca ustavne žalbe, a koji se odnose na određivanje pravične naknade za eksproprisanu nepokretnost, prosleđeni su na dalju nadležnost Opštinskom sudu u Čačku.
U spisima predmeta nema podatka o tome kada je Opštinski sud u Čačku navedene spise predmeta primio, te je prvi podatak o predmetu zapravo prvo zakazano i održano ročište, 17. januara 1997. godine. Vanparnični postupak se vodio po predlogu podnosilaca ustavne žalbe, a protiv Grada Čačka, ranije Opštine Čačak, radi određivanja naknade za izuzeto nacionalizovano građevinsko zemljište.
Do donošenja prvog prvostepenog rešenja sud je zakazao 27 ročišta, od kojih osam nije održano (tri puta zbog sprečenosti postupajućeg sudije, jednom jer na ročište nisu pristupili uredno pozvani svedok i protivnik predlagača, jednom na predlog punomoćnika predlagača, jednom jer nije bilo dokaza da je jedna od stranaka bila uredno pozvana, jednom kako bi se predlagačima ostavila mogućnost da se izjasne na podnesak protivnika predlagača). U ovom delu postupka sud je sproveo građevinsko veštačenje, više puta nalagao dopune građevinskog veštačenja, saslušavao sudskog veštaka građevinske struke, saslušao više svedoka, te saslušavao predlagače u svojstvu stranaka, kao i izvršio uvid u dokumetaciju Registra o isplati zemljišta bivšim vlasnicima.
Na ročištu održanom 4. aprila 1997. godine sud je prihvatio subjektivno proširenje na strani predlagača i na Slavoljuba Purića, pravnog prethodnika Milice Purić, Zorana Purića i Dragomira Purića, ovde takođe podnosilaca ustavne žalbe (smatrajući da stranke kao jedinstveni vanparničari imaju isti interes za odlučivanje po predlogu), dok je na ročištu održanom 25. juna 1998. godine prihvatio subjektivno proširenje na strani predlagača i na Dobrilu Đurakić (bivšu suprugu Predraga Đurakića, tj. majku Velibora Đurakića i maćehu Radovina Đurakića), te nakon što je obavešten da je Slavoljub Purić preminuo, a da su njegovi zakonski naslednici Milica Purić, Zoran Purić i Dragomir Purić, odredio da ih je potrebno pozvati na sledeću raspravu na strani predlagača.
Na ročištu održanom 22. februara 2001. godine sud je doneo prvo prvostepeno rešenje R1. 357/96, kojim je odbačen predlog predlagača da se Opština Čačak, kao protivnik predlagača, obaveže da predlagačima isplati naknadu za nacionalizovano građevinsko zemljište.
Postupajući po žalbi predlagača od 17. jula 2001. godine, Okružni sud u Čačku je doneo rešenje Gž. 1105/01 od 18. oktobra 2001. godine, kojim je ukinuo prvostepeno rešenje i predmet vratio na ponovni postupak jer činjenično stanje nije bilo potpuno utvrđeno.
U ponovnom postupku sud je zakazao 25 ročišta, od kojih pet nije održano –jedno jer je konstatovano da veštak nije preuzeo spis predmeta i četiri na teret predlagača (sem Dobrile Đurakić koja je jedina postupila po nalogu suda, jer nisu izvršili uplatu za veštačenje). U daljem toku postupka sud je pribavio podatke od Istorijskog arhiva Čačak i Arhiva SO Čačak, Službe za katastar nepokretnosti, sproveo građevinsko veštačenje, te nalagao dopune građevinskog veštačenja, saslušao svedoke, saslušao sudskog veštaka, pa je na ročištu održanom 13. septembra 2007. godine doneo drugo prvostepeno rešenje R1. 427/01, kojim je odredio naknadu za građevinsko zemljište u ukupnom iznosu od 498.888,00 dinara i obavezao protivnika predlagača da taj iznos predlagačima nadnadi.
Postupajući po žalbi protivnika predlagača od 10. decembra 2007. godine, Okružni sud u Čačku je doneo rešenje Gž. 161/08 od 17. juna 2009. godine, kojim je ukinuo prvostepeno rešenje i predmet vratio na ponovni postupak.
U ponovnom postupku sud je zakazao 23 ročišta, od kojih četiri nije održano (jedno jer nisu postojale procesne pretpostavke za održavanje ročišta, jedno jer su predlagači tražili vreme da se izjasne na nalaz veštaka, jedno zbog promene postupajućeg sudije i jedno jer Istorijski arhiv nije dostavio originalna dokumenta na uvid). U daljem toku postupka sud je sproveo novo građevinsko veštačenje, kao i nalagao dopune tog veštačenja, a više puta je saslušao veštaka, te je na ročištu održanom 13. septembra 2012. godine doneo osporeno prvostepeno rešenje R1. 198/10, kojim je odbi o zahtev predlagača kojim su tražili da se protivnik predlagača (Grad Čačak) obaveže da im za oduzeto građevinsko zemljište (k.p. 2427/2) isplati ukupan iznos od 1.166.164,70 dinara i rešio da svaka strana snosi svoje troškove.
U toku prvostepenog postupka utvrđeno je sledeće: da je r ešenjem CO Čačak br. 17635/1 od 30. aprila 1965 . godine i rešenjem broj 10123/1 od 18. juna 1965 . godine nacionalizovano neizgrađeno zemljište označeno kao k.p. br. 2427/2, KO Čačak (u daljem tekstu: k.p. 2427/2) oduzeto iz poseda ranijih vlasnika Predraga Đurakića (pravnog prethodnika Dobrile Đurakić , Radovin a Đurakića i Velibor a Đurakić a) u delu od 240 m2 i Slavoljuba Purića (pravnog prethodnika Milice Purić, Zoran a Purić a i Dragomir a Purić a) u delu od 228 m2 , te je predato u posed i na korišćenje Ž.M. radi izgradnje porodične stambene zgrade i predviđeno da će se naknada za nacionalizovanu nepokretnost odrediti posebnim rešenjem, a bliža prava i obaveze korisnika zemljišta regulisati ugovorom sa Opštinom Čačak; da je rešenjem Sekretarijata za finansije CO Čačak br oj 13081/1 od 17. avgusta 1966 . godine određena naknada za neizgrađeno nacionalizovano zemljište označeno kao k.p. br. 2427/5 površine 130 m2, k. p. br. 2427/4 površine 154 m2, k.p. br. 2427/1 površine 212 m2 i katastarsku parcelu (broj parcele je izostavljen) površine 228 m2, KO Čačak, ranije vlasništvo Slavoljuba Purića iz Čačka, u iznosu od 1.086 novih dinara, stavom dva izreke određena i naknada za zasade, a u stavu tri naznačeno da će se isplata naknade izvršiti odjednom u gotovom novcu ranijem sopstveniku Slavoljubu Puriću; da je rešenjem Sekretarijata za finansije CO Čačak broj 13269/1 od 20. avgusta 1966. godine određena naknada za neizgrađeno nacionalizovano zemljište označeno kao k.p. br. 2427/1 površine 212 m2 i k. p. 2427/2 površine 240 m2, ranije vlasništvo Predraga Đurakića, u iznosu od 678 novih dinara, u stavu dva izreke ovog rešenja utvrđeno je da je ranijem sopstveniku Predragu Đurakiću preplaćen iznos naknade za nacionalizovano zemljište u visini od 1.716 novih dinara, te je po prebijanju iznosa naknade iz tačke jedan dispozitiva obavezan da vrati iznos od 1.038 novih dinara; da je na osnovu uvida u Registar o isplati zemljišta bivšim vlasnicima utvrđeno da je pod rednim brojem 26 upisano ime Predraga Đurakića, u prvoj narednoj rubrici datum 20. avgust 1966. godine i br oj 13269/1, zatim parcele 2427/1 u površini od 212 m2 i 2427/2 u površini od 240 m2, sa konstatacijom „i povraćaj“, a u poslednjoj rubrici stoji novih 678 dinara, da se ime Predraga Đurakića nalazi i pod rednim brojem 20 gde je upisan datum 19. oktobar 1965 . godine, b roj 19707/1, parcele br. 2429/3, 2427/5, 2427/4 i 2427/1 i novčani iznos od 171.600,00 dinara; da je pod rednim brojem 129 upisano ime Slavoljuba Purić a, datum 17. avgust 1966 . godine, broj 13081/1, parcele broj 2427/5 površine 130 m2, k.p. br. 2427/4 površine 154 m2, k.p. br. 2427/1 površine 212 m2 i kp. 2427/2 površine 228 m2 i iznos od 1.086 novih dinara, a za zasad 700 novih dinara.
Na osnovu utvrđenih činjenica prvostepeni sud je ocenio da je nadležni organ Opštine Čačak, po tada važećim propisima, doneo pravnosnažna rešenja kojima se utvrđuje pravo pravnim prethodnicima predlagača za izuzetu k.p. 2427/2 i to Predragu Đurakiću za površinu od 240 m2, a Slavoljubu Puriću za površinu od 228 m2 i da je po istim rešenjima izvršena i isplata naknade u utvrđenim iznosima. Prvostepeni sud je pošao od toga da je rešenj em Sekretarijata za finansije CO Čačak broj 13269/1 od 20. avgusta 1966 . godine Predragu Đurakiću utvrđena naknada za navedenu parcelu u iznosu od 678 novih dinara, te utvrđeno da mu je preplaćen iznos naknade za drugo nacionalizovano zemljište, zbog čega je izvršeno prebijanje utvrđenih iznosa, što upućuje na zaključak da mu je već ranije isplaćena naknada za pomenutu parcelu, u prilog čega ide i činjenica da nikada n ije ni ospor avao da mu je dva puta isplaćena naknada za isto zemljište, te da je pristao da se izvrši prebijanje, što znači da je učestvujući u postupku dao svoju saglasnost, a ovo proizilazi i iz činjenice da se za života nije obraćao sudu sa predlogom za utvrđivanje i isplatu naknade. Prvostepeni sud je dalje pošao od toga da je rešenjem CO Čačak br oj 13081/1 od 17. avgusta 1966 . godine Slavoljubu Purić u određe na naknada na osnovu pravnosnažnih rešenja CO Čačak broj 10123/1 od 18. juna 1965 . godine i 17635/1 od 30. aprila 1965 . godine, kao i da je očiglednom omaškom izostavljen broj parcele u ovom rešenju, ali da je naznačena površina koja se poklapa sa površinom iste parcele u pomenutim rešenjima o izuzimanju zemljišta, te da u prilog tome ide i sadržina izvoda iz registra o isplaćenim naknadama gde je u rubrici pod rednim brojem 129 kod broja i datuma donošenja rešenja upisan i novčani iznos od 1.086 novih dinara i 700 dinara, a što se odnosi na pomenutu površinu, te iz navedenih razloga i na spornu k.p. 2427/2.
Postupajući po žalbi predlagača od 24. decembra 2012. godine, Viši sud u Čačku doneo je osporeno drugostepeno rešenje Gž. 84/13 od 3. aprila 2013. godine, kojim je žalbe stranaka odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rešenje. Drugostepeni sud je na šao da je prvostepeni sud pravilno našao da je pravnim prethodnicima predlagača izvršena isplata naknade utvrđena pravnosnažnim rešenjima, te istakao da za ovaj vanparnični postupak radi određivanja naknade za izuzeto nacionalizovano građevinsko zemljište nije odlučujuće pitanje da li je izvršena isplata, već samo da li je doneto pravnosnažno rešenje nadležnog upravnog organa kojim je utvrđena naknada. Drugostepeni sud je našao da n isu osnovani ni navodi predlagača da rešenja (isprave) na kojima prvostepeni sud zasniva svoju odluku , nisu postala pravnosnažn a, jer pravni prethodnici predlagača nikada nisu primili ova rešenja i o tome ne postoje nikakvi dokazi, te se ističe da nisu osnovani ni navodi predlagača da prvostepeni sud nije izvršio uvid u originalne primerke navedenih rešenja. Viši sud u Čačku je ocenio da je prvostepeni sud pravilno našao da zbog proteka vremena postoji mogućnost da su dokazi o uručenju un išteni, posebno ako se ima u vidu činj enica da je prilikom dostavljanja spisa od Istorijskog arhiva stavljena napomena da su rešenja koja se dostavljaju jedina dokumenta kojima arhiv raspolaže, dok je uvidom u spise predmeta utvrđeno da nisu potpisana ni rešenja kojima se reguliše predaja drugih nespornih parcela, što sve govori u prilog činjenici da su pravni prethodnici predlagača primili sporna rešenja i da im je naknada isplaćena, a da spisi nisu mogli biti arhivirani dok ne bude okončan postupak određivanja naknade i pravilnog uručenja rešenja strankama u postupku. Pored toga, prema tadašnjim propisima pravni prethodnici predlagača nisu imali pravo žalbe na ta rešenja, što stoji u pouci o pravnom leku, već samo pravo da podnesu prigovor Opštinskom sudu u Čačku, te kako predlagači ne ukazuju na postojanje takvog prigovora ili pokretanja postupka pred sudom, to se prema raspoloživim podacima ne može osporiti zaključak o nastupanju pravnosnažnosti pomenutih rešenja. Drugostepeni sud je našao da nepostojanje dokumentacije na koju se ukazuje žalbom ne znači da pomenuta rešenja nisu uručena i da nije nastupila pravnosnažnost, posebno iz razloga što ostale činjenice i okolnosti koje su navedene u obrazloženju ožalbenog rešenja upućuju na zaključak da je takvo rešenje zaista doneto, da su pravni prethodnici predlagača rešenja primili i da je nastupila pravnosnažnost. Takođe, drugostepeni sud nalazi da u kazivanje u žalbi na neophodnost uvida u originalne primerke rešenja ne predstavlja bitnu povredu postupka, posebno iz razloga što je punomoćnik predlagača izvršio uvid u originalne primerke koji se nalaze u Istorijskom arhivu, a nakon toga nije ukazao na eventualnu protivrečnost priložene fotokopije sa originalom, a pored toga, ukoliko Istorijski arhiv sudu dostavlja fotokopiju originalnih dokumenata koji se tamo nalaze, to na izvestan način garantuje da je kopija u potpunosti verna originalu. Takođe, n avodi iz žalbe kojima se osporava pravilnost zaključka prvostepenog suda da je u odnosu na Slavoljuba Purića određena naknada za deo sporne parcele u površini od 228 m2 nisu osnovani , jer činjenica da je u izreci rešenja o određivanju naknade izostavljen broj parcele, ali je naznačena površina od 228 m2, ne isključuje mogućnost da sud na osnovu ostalih dokaza izvede zaključak o tome na koju parcelu se rešenje o određivanju naknade odnosi .
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Zakonom o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“, br. 25/82 i 48/88 i „Službeni glasnik RS“, br. 46/95, 18/05 i 85/12 ) je propisano da se u vanparničnom postupku shodno primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno (član 30. stav 2.) .
Odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 72/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i „Službeni list SRJ“, br. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 i 3/02 ), koji je bio na snazi u vreme pokretanja vanparničnog postupka, bilo je propisano: da je s ud dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku (član 10.).
Zakonom o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 125/04 , 111/09, 36/11 i 72/11) bilo je propisano da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku (član 10 .).
5. Ocenjujući period u odnosu na koji je Ustavni sud nadležan da ispituje istaknutu povredu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud konstatuje da je period za ocenu razumne dužine trajanja postupka, koji spada u nadležnost Ustavnog suda, počeo da teče 8. novembra 2006. godine, kada je stupio na snagu Ustav Republike Srbije. Međutim, Ustavni sud je ocenio da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja postupka mora uzeti u obzir stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine, jer sudski postupak, od dana njegovog pokretanja do dana okončanja, predstavlja jedinstvenu celinu, te da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi da se prilikom ocene razumnosti roka uzme u obzir celokupan period trajanja postupka.
Kada je reč o dužini trajanja osporenog vanparničnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je postupak započet 17. januara 1997. godine pred Opštinskim sudom u Čačku i da je pravnosnažno okončan 3. aprila 201 3. godine pred Višim sudom u Čačku, odnosno da je ukupno trajao 16 godina i dva meseca. Napred navedeno, samo po sebi, može da ukaže na to da postupak nije okončan u okviru standarda razumnog trajanja sudskog postupka koji su prihvaćeni u praksi Ustavnog suda, kao i Evropskog suda za ljudska prava. Međutim, polazeći od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a pre svega od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova i prirode zahteva, odnosno značaja prava o kome se raspravlja za podnosioca, Ustavni sud je ispitivao da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na dužinu trajanja postupka.
Polazeći od ovih kriterijuma, Ustavni sud je utvrdio da je osporeni vanparnični postupak vođen po predlogu podnosilaca ustavne žalbe radi određivanja naknade za izuzeto nacionalizovano građevinsko zemljište. Ustavni sud je dalje utvrdio da je vanparnični sud u dokaznom postupku više puta saslušavao svedoke, predlagače u svojstvu stranaka, veštake, te više puta sprovodio građevinsko veštačenje i dopune veštačenja, kao i pribavljao podatke o nepokretnostima oduzetim još 1965. godine od Istorijskog arhiva Grada Čačka, Poreske uprave Grada Čačka, Arhiva Grada Čačak, što ukazuje da je u konkretnom slučaju predmet predloga bio veoma činjenično i pravno složen, što u jednom delu i opravdava dužinu trajanja postupka.
Ustavni sud dalje ocenjuje da je na strani podnosilaca ustavne žalbe nesumnjivo postojao značajan interes da se sporna pitanja rasprave u što kraćem roku, dok je ocenjujući njihovo ponašanje utvrdio da su svojim ponašanjem delimično uticali na duže trajanje postupka, prevashodno imajući u vidu činjenicu da pet ročišta nije održano na teret podnosilaca ustavne žalbe, jedno na zahtev njihovog punomoćnika i četiri, u periodu od 15. decembra 2006. do 13. septembra 2007. godine, jer i pored naloga nisu uplatili predujam za veštačenje, a što je u direktnoj vezi sa dužim trajanjem postupka.
Ocenjujući postupanje nadležnih sudova, Ustavni sud ukazuje da je osnovni razlog dugom trajanju vanparničnog postupka postupanje prvostepenog suda koji nije preduzima o sve zakonom predviđene procesne mere koje su m u stajale na raspolaganju da se postupak efikasno okonča i da se o predlogu odluči bez nepotrebnog odugovlačenja. U prilog tome, g ovore dva perioda neaktivnosti suda (period od 25. aprila 2002. do 6. marta 2003. godine i period od 29. aprila 2003. do 13. februara 2004. godine), kada sud nije zakazao nijedno ročište, te činjenica da su tokom ovog postupka donet a čak tri prvostepen a re šenja od kojih su dv a bil a ukinut a i predmet vrać an prvostepenom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud napominje da svako vraćanje predmeta na prvu instancu po pravilu doprinosi odugovlačenju postupka (videti npr. Odluku Ustavnog suda Už-118/2010 od 21. oktobra 2010. godine). S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda izražen u presudi od 6. septembra 2005. godine u predmetu Pavlyulynets protiv Ukrajine ( broj aplikacije 70767/01, stav 51.) u kome je konstatovano da ponovno razmatranje jednog predmeta posle vraćanja na nižu instancu može, samo po sebi, otkriti ozbiljan nedostatak u pravnom sistemu tužene države.
Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je ocenio da je u vanparničnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Čačku u predmetu R1. 198/10, povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13 – Odluka US), ustavnu žalbu usvojio i odlučio kao u prvom delu tačk e 1. izreke.
6. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosilaca ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete svakom u iznosu od po 600 evra u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstvo pravde.
Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete koju su podnosi oci ustavne žalbe pretrpe li zbog utvrđene povrede prava, Ustavni sud je cenio sve okolnosti značajne u ovom ustavnosudskom sporu, a posebno imao u vidu složenost predmeta, te činjenicu da su podnosioci delimično doprineli trajanju vanparničnog postupka, ali i dužinu trajanja osporenog postupka. Po oceni Suda, navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu pravičnu naknadu za povredu prava koju su podnosi oci pretrpe li. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu postojeću praksu ovoga suda, praksu Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje.
7. Ispitujući istaknutu povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud je pošao od svog stava da je u postupku po ustavnoj žalbi nadležan jedino da ispituje postojanje povreda ili uskraćivanja Ustavom zajemčenih prava i sloboda, te se stoga i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine označenog prava ili slobode, potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi ili uskraćivanju. To istovremeno znači da Ustavni sud nije nadležan da, postupajući po ustavnoj žalbi, kao instancioni (viši) sud još jednom ispituje zakonitost osporenih akata ili radnji, pa iz tih razloga formalno pozivanje na povredu ustavnih prava i sloboda, samo po sebi, ustavnu žalbu ne čini dopuštenom.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu sadržinu ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da se navodi podnosilaca ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima kojima se argumentuju tvrdnje o povredi označenog prava na pravično suđenje, već se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao revizijski sud još jednom oceni zakonitost osporenih akata. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu odbacio jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, pa je rešio kao u drugom delu tačke 1. izreke.
8. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 8 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda ( „Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić