Odbacivanje ustavne žalbe protiv rešenja o odbijanju prava na novčanu naknadu

Kratak pregled

Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv akata Nacionalne službe za zapošljavanje kojima je odbijen zahtev za novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti. Podnosilac nije naveo ustavnopravne razloge, već je tražio preispitivanje zakonitosti kao instancioni organ.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-4061/2010
14.04.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Zorana Ilića iz Bora, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 14. aprila 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Zorana Ilića izjavljena protiv rešenja Nacionale službe za zapošljavanje, Filijala Bor UP. I 0600-10411-959-1/2009 od 9. oktobra 2009. godine, rešenja Nacionalne službe za zapošljavanje broj 0031-10412-1915/2009 od 18. novembra 2009. godine i presude Upravnog suda U. 13727/10 od 15. jula 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Zoran Ilić iz Bora izjavio je 8. septembra 2010. godine ustavnu žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata navedenih u izreci zbog povrede prava na rad, prava na zdravstvenu zaštitu, prava na socijalanu zaštitu, prava na penzijsko osiguranje i prava na naknadu štete, zajemčenih odredbama čl. 60, 68, 69, 70. i 35. stav 2. Ustava Republike Srbije i povrede načela zabrane diskriminacije utvrđene odredbom člana 21. Ustava.

U ustavnoj žalbi je navedeno da je podnosiocu radni odnos prestao 31. oktobra 2006. godine. Podosilac je u ustavnoj žalbi naveo i razloge zbog kojih zahtev za novčanu naknadu za vreme nezaposlenost nije podneo pre 21. jula 2009. godine i detaljno opisao tok postupka koji je prethodio izjavljivanju ustavne žalbe.

Ustavnom žalbom je predloženo da Ustavni sud poništi rešenje Nacionale službe za zapošljavanje, Filijala Bor UP. I 0600-10411-959-1/2009 od 9. oktobra 2009. godine, kao i da "poništi sve posledice i upravne akte nastale ovim rešenjem."

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična navedenoj odredbi člana 170. Ustava.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u toku postupka odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo.

3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio: da je podnosilac ustavne žalbe 21. jula 2009. godine Nacionalnoj službi za zapošljavanje, Filijala Bor podneo zahtev za novčanu naknadu za vreme privremene nezaposlenosti; da je osporenim rešenjem tog organa odbijen predmetni zahtev; da je protiv osporenog rešenja Nacionalne službe za zapošljavanje, Filijala Bor podnosilac izjavio žalbu; da je osporenim rešenjem Nacionalne službe za zapošljavanje odbijena žalba podnosioca protiv osporenog prvostepenog rešenja; da je podnosilac tužbom u upravnom sporu pobijao predmetno drugostepeno rešenje; da je osporenom presudom Upravnog suda odbijena tužba podnosioca ustavne žalbe podneta protiv osporenog drugostepenog rešenja; da je privremenim rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Broj broj 002785 od 12. decembra 2008. godine podnosiocu određena invalidska penzija počev od 1. novembra 2008. godine.

4. Odredbom člana 69. stav 3. Ustava utvrđeno je da zaposleni ima pravo na naknadu u slučaju privremene nezaposlenosti, u skladu sa zakonom.

Odredbom člana 2. stav 1. Zakonom o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti ("Službeni glasnik RS", br. 36/09 i 88/10) propisano je: da je nezaposleni, u smislu tog zakona, lice od 15 godina života do ispunjavanja uslova za penziju, sposobno i odmah spremno da radi koje nije zasnovalo radni odnos ili na drugi način ostvarilo pravo na rad, dok je odredbom člana 31. stav 1. tačka 6) istog zakona propisano da nezaposleni, u skladu sa odredbama tog zakona, ima pravo da ostvari novčanu naknadu za vreme nezaposlenosti.

5. Ustavni sud smatra da podnosilac u ustavnoj žalbi ne navodi ustavnopravne razloge koji bi ukazivali da mu je osporenim pojedinačnim aktima povređeno neko od označenih ustavnih prava, već da izražava svoje subjektivno nezadovoljstvo zbog toga što je njegov zahtev pravnosnažno odbijen i da traži od Ustavnog suda da, kao instancioni organ, preispita zakonitost osporenih akata.

Navodi podnosioca ustavne žalbe ne mogu se ni na koji način dovesti u vezu sa povredom prava na naknadu štete, prava na rad, prava na zdravstvenu zaštitu i prava na penzijsko osiguranje, na čiju se povredu u ustavnoj žalbi poziva, zbog toga što se u postupku koji je prethodio izjavljivanju ustavne žalbe nije odlučivalo ni o jednom od tih prava.

Ustavni sud je na osnovu navoda ustavne žalbe i na osnovu okolnosti da se u postupku koji je prethodio izjavljivanju ustavne žalbe odlučivalo o novčanoj naknadi za vreme nezaposlenosti, ocenio da je ustavna žalba izjavljena zbog povrede prava na naknadu zarade za vreme privremene nezaposlenosti utvrđenog odredbom člana 69. stav 3. Ustava, iako se podnosilac nije izričito pozvao na tu odredbu.

Podnosilac, međutim, u ustavnoj žalbi nije izneo ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu ovog prava. Naime, podnosilac je u ustavnoj žalbi, kao razlog na kome se ustavna žalba zasniva, opisao postupak koji je prethodio izjavljivanju ustavne žalbe.

Ustavni sud je ocenio da su osporena rešenja doneli nadležni organi, uz primenu merodavnih odredaba materijalnog prava. Zakonitost osporenog drugostepenog upravnog akta je bila predmet preispitivanja u upravnom sporu pred zakonom ustanovljenim sudom. Osporene odluke zasnovane su na jasnim odredbama člana 2. i člana 31. stav 1. tačka 6) Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti za čiju su primenu dati ustavnopravno prihvatljivi razlozi.

U pogledu navoda podnosioca ustavne žalbe da je povređena zabrana diskriminacije Ustavni sud konstatuje da nema osnova za tvrdnje da je podnosilac na bilo koji način diskriminisan zbog nekog svog ličnog svojstva, niti su pruženi bilo kakvi dokazi u tom smislu, a što je neophodna pretpostavka da bi se mogla utvrditi povreda zabrane diskriminacije.

Imajući u vidu da se u podnetoj ustavnoj žalbi ne navode razlozi koji se mogu dovesti u vezu sa povredom ili uskraćivanjem nekog Ustavom zajemčenog prava, već da podnosilac od Ustavnog suda traži da, ocenjujući zakonitost osporenih akata postupa kao instancioni organ, Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom predviđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

6. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.