Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu zbog prestanka stranačke sposobnosti privrednog subjekta
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja kojima je odbačen predlog za izvršenje, jer je podnosilac, kao privredni subjekt, brisan iz registra. Brisanom subjektu prestaje pravna i poslovna sposobnost, a time i stranačka sposobnost za vođenje postupka.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-4062/2010
16.12.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi „MERKUR TRADE ENG“ d.o.o. iz Subotice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 16. decembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba „MERKUR TRADE ENG“ d.o.o. izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Subotici I. 2540/10 (2008) od 12. maja 2010. godine i rešenja Višeg suda u Subotici Gž. 662/10 od 20. jula 2010. godine, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u izvršnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Subotici I1. 234/08.
O b r a z l o ž e nj e
1. „MERKUR TRADE ENG“ d.o.o. iz Subotice, preko punomoćnika Dušana I. Kliske, advokata iz Subotice, podnelo je Ustavnom sudu 9. septembra 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Subotici I. 2540/10 (2008) od 12. maja 2010. godine i rešenja Višeg suda u Subotici Gž. 662/10 od 20. jula 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na jednaku zaštitu prava pred sudovima i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava.
U ustavnoj žalbi je navedeno da je pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Subotici odbačen predlog za izvršenje podnosioca ustavne žalbe, jer se radi o privrednom subjektu koji je brisan iz Registra privrednih subjekata, te mu je prestala stranačka sposobnost za vođenja izvršnog postupka. Podnosilac ustavne žalbe je naveo da je njegovim brisanjem iz navednog registra prestala poslovna sposobnost, ali ne i pravna sposobnost, te izvršni sud nije mogao da odbije predlog za izvršenje. Ističe da je izvršni sud odbacio predlog za izvršenje pre nego što je doneta odluka suda u parničnom postupku na koji je upućeno treće lice – Republika Srbija radi proglašenja nedopuštenosti izvršenja u konkretnom predmetu.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava. dok je u stavu 2. navedenog člana propisano da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
3. Iz navoda ustavne žalbe i dokumentacije priložene uz nju proizlazi da je po predlogu za izvršenje podnosioca ustavne žalbe od 11. decembra 2008. godine vođen izvršni postupak u predmetu Opštinskog suda u Subotici I1. 234/08.
Opštinski sud u Subotici je rešenjem I1. 234/08 od 8. juna 2009. godine usvojio predlog za izvršenje „MERKUR TRADE ENG“ d.o.o, ovde podnosioca ustavne žalbe, pa je određeno izvršenje na označenoj nepokretnosti sa pravom korišćenja izvršnog dužnika, radi namirenja novačnog potraživanja.
Republika Srbija je kao treće lice izjavila prigovor protiv prvostepenog rešenja, koje je usvojeno rešenjem Okružnog suda u Subotici Gž. 797/09 od 23. jula 2009. godine. Navedenim drugostepenim rešenjem Republika Srbija je upućena na parnični postupak radi proglašenja izvršenja nedopuštenim.
Osnovni sud u Subotici je osporenim rešenjem I. 2540/10 (2008) od 12. maja 2010. godine odbacio predlog za izvršenje izvršnog poverioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, jer nema stranačku sposobnost za vođenje izvršnog postupka.
Viši sud u Subotici je osporenim rešenjem Gž. 662/10 od 20. jula 2010. godine, u stavu prvom izreke odbio kao neosnovanu žalbu izvršnog poverioca i potvrdio prvostepeno rešenje, dok je u stavu drugom izreke odbio zahtev izvršnog poverioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. Ustava, na čiju se povredu poziva podnosilac ustavne žalbe, jemči se svakom pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka o optužbama protiv njega, pravo na jednaku zaštitu prava pred sudovima, kao i pravo na pravno sredstvo.
5. Imajući u vidu sadržinu navedenih prava i razloge ustavne žalbe na kojima se tvrdnje o povredi ovih prava zasnivaju, Ustavni sud posebno ukazuje na to da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova, odnosno drugih nadležnih državnih organa. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do njihove povrede ili uskraćivanja. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je da ispita da li je izvršni postupak koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe u celini bio pravičan na način utvrđen članom 32. stav 1. Ustava, kao i to da li je osporenom rešenjima podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava. Formalno pozivanje na povredu ustavom zajemčenih prava ne čini samo po sebi ustavnu žalbu dopuštenom.
Po oceni Ustavnog suda, navodima ustavne žalbe nije dovedena u sumnju pravičnost rešenja Osnovnog suda u Subotici I. 2540/10 (2008) od 12. maja 2010. godine i rešenja Višeg suda u Subotici Gž. 662/10 od 20. jula 2010. godine, niti je ukazano na arbitrernost i proizvoljnost u njihovom donošenju. U odsustvu očigledne proizvoljnosti prilikom odlučivanja, ne mogu se dovesti u pitanje zaključci izvršnog suda, niti njegovo tumačenje zakona.
Odredbom člana 2. Uredbe o postupanju državnih organa, organizacija i pravnih lica prema neaktivnim privrednim subjektima, brisanim iz Registra privrednih subjekata („Službeni glasnik RS“, broj 49/06) propisano je da neaktivnim privrednim subjektima koji se u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija privrednih subjekata brišu iz Registra (u daljem tekstu: brisani subjekt), prestaje pravna i poslovna sposobnost danom brisanja. S obzirom na to da je podnosilaca ustavne žalbe brisan iz registra privrednih subjekata, što navodima ustavne žalbe nije osporio, to je njemu prestala stranačka sposobnost, a ne samo parnična sposobnost, što je predstavljalo procesni nedostatak za postupanje suda u konkretnom izvršnom postupku.
U vezi navoda podnosioca ustavne žalbe da je Osnovni sud u Subotici doneo osporeno rešenje pre nego što je doneta odluka u parničnom postupku na koji je upućena Republika Srbija kao treće lice radi proglašenja izvršenja nedopuštenim, Ustavni sud ukazuje da je ovaj razlog istican i u žalbi protiv prvostepenog rešenja i cenjen u drugostepenom rešenju, te se ponovnim navođenjem ovog razloga u ustavnoj žalbi ne dovodi u sumnju pravičnost osporenih rešenja. Usvajanje prigovora trećeg lica protiv rešenja o izvršenju i njegovo upućivanje na parnični postupak ne predstavlja imperativni razlog za odlaganje izvršenja do donošenja pravnosnažne odluke parničnog suda.
Ustavni sud ocenjuje da se razlozi navedeni u prilog tvrdnje o povredi prava na suđenje u razumnom roku, kao elementa prava na pravično suđenje, u konkretnom izvršnom postupku ne mogu prihvati kao razlozi koji imaju ustavnopravni karakter. Ovakav stav Ustavni sud zasniva na činjenici da je izvršni postupak pokrenut podnošenjem predloga za izvršenje od 11. decembra 2008. godine, a da je pravnosnažno okončan donošenjem osporenog rešenja Višeg suda u Subotici Gž. 662/10 od 20. jula 2010. godine, dakle nakon godinu dana i sedam meseci, pri čemu je Ustavni sud imao u vidu da se nakon donošenja rešenja Okružnog suda u Subotici Gž. 797/09 od 23. jula 2009. godine odlučivalo isključivo o ispunjenosti procesne pretpostavke – stranačke sposobnosti podnosioca nužne za vođenje izvršnog postupka, a ne o pravima i obavezama vezanim za namirenje novčanog potraživanja podnosioca. Imajući u vidu navedeno, trajanje izvršnog postupka po predlogu za izvršenje podnosioca ustavne žalbe, po oceni Ustavnog suda, očigledno nije dovelo do povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava.
Podnosilac ustavne žalbe takođe nije pružio dokaze da su Osnovni sud i Viši sud u Subotici, u istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji odlučili na drugačiji način, što je pretpostavka za utvrđivanje povrede prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava.
U vezi istaknute povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava koji garantuje dvostepenost u odlučivanju, Ustavni sud ukazuje da je podnosilac ustavne žalbe izjavio žalbu protiv osporenog prvostepenog rešenja, saglasno odredbi člana 13. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 124/05), na šta je poučen poukom o pravnom leku koju sadrži osporeno prvostepeno rešenje i da je Viši sud u Subotici osporenim rešenjem odlučio o njegovoj žalbi. Navedeno ukazuje da je podnosilac iskoristio pravo na pravno sredstvo, pri čemu označeno ustavno pravo ne garantuje povoljan ishod žalbenog postupka, ako za traženu instancionu zaštitu nije bilo pravnog osnova.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka po ovoj ustavnoj žalbi.
6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 4734/2010: Odbačena ustavna žalba protiv rešenja o odbačaju zahteva za zaštitu zakonitosti
- Už 5039/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju žalbe u izvršnom postupku
- Už 820/2008: Odluka o odbijanju žalbe protiv rešenja o zahtevu za zaštitu zakonitosti
- Už 2224/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neosnovane i neblagovremene
- Už 78/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u izvršnom postupku
- Už 1303/2009: Odbacivanje ustavne žalbe koja ne sadrži ustavnopravne razloge protiv osporenog akta
- Už 4601/2010: Odbacivanje neblagovremene ustavne žalbe u izvršnom postupku