Povreda prava na pravično suđenje uskraćivanjem zatezne kamate na troškove postupka

Kratak pregled

Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, utvrdio povredu prava na pravično suđenje i poništio rešenje Višeg suda. Odbijanje zahteva za zateznu kamatu na dosuđene troškove postupka, suprotno pravnom shvatanju Vrhovnog kasacionog suda, predstavlja arbitrerno postupanje.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi privrednog društva „A. P .“ a.d. Beograd, sa sedištem u Novom Beogradu, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 22. juna 2017. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba privrednog društva „A. P .“ a.d. Beograd i utvrđuje da je rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž1. 146/15 od 8. aprila 2015. godine povređeno pravo podnosi oca ustavne žalbe na pravično suđenje , zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Poništava se rešenje Višeg suda u Beogradu Gž1. 146/15 od 8. aprila 2015. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalb i podnosioca ustavne žalbe izjav ljenoj protiv rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu P1. 874/11 od 16. januara 2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Privredno „A. P .“ a.d. Beograd, sa sedištem u Novom Beogradu, je 18. februara 2014. godine, preko punomoćnika M. K , advokata iz Beograda, Ustavnom sudu podnelo ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1. 146/15 od 8. aprila 2015. godine, zbog povrede prava na jednaku zaštitu prava i z člana 36. stav 1. Ustava.

U ustavnoj žalbi se, pored ostalog navodi: da je osporenim rešenjem Višeg suda u Beogradu prihvaćen stav prvostepenog suda da se kod odlučivanja o troškovima postupka ne primenjuje Zakon o obligacionim odnosima; da je Zakonom o izvršnom postup ku, koji je prestao da važi 17. maja 2011. g odine, bilo propisano pravo izvršnog poverioca da u izvršnom postupku potražuje zateznu kamatu na dosuđene troškove; da je stupanj em na snagu Zakona o izvršenju i obezbeđenju strankama onemogućeno da u postupku izvršenja ostvare pravo na isplatu zatezne kamate na dosuđene troškove; da je to razlog zbog kojeg stranke od počet ka primene Zakona o izvršenju i obezbeđenju u zahtevu za naknadu parničnih troškova traže i plaćanje zatezne kamate od dana donošenja odluke; da okolnost da Zakon o parničnom postupku ne sadrži odredbu o zateznoj kamati ne znači da zbog toga ne postoji obaveza plaćanja zatezne kamate, saglasno član u 277 . stav 1. Zakona o obligacionim odnosima; da takvim zahtevom stranka poziva svog protivnika da ispuni zakonsku obavezu naknade parničnih troškova i na taj način, u smislu člana 324. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, stvara uslove za nastupanje dužničke docnje; da zbog toga obaveza naknade parničnih troškova dospeva danom donošenja odluke, od kada teče obaveza plaćanja zatezne kamate na iznos parničnih troškova koji je tom odlukom dosuđen; da je stav izražen u osporenom rešenju u suprotnosti sa pravnim shvatanjem Apelacionog suda u Beogradu od 24. decembra 2012. godine i pravnim shvatanjem Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 4. marta 2015. godine, iz čega proizlazi da je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava , s obzirom na to da se u identičnim činjeničnim i pravnim situacijama dosuđuje zatezna kamata na troškove parničnog postupka.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, na osnovu izvršenog uvida u osporeni akt i dokumentaciju koja je priložena uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari :

Osporenim rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž1. 146/15 od 8. aprila 2015. godine je odbijena žalba tuženog privrednog društva „A. P .“ a.d. Beograd, ovde podnosioca ustavne žalbe, te je potvrđeno ožalbeno rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu P1. 874/11 od 16. januara 2015. godine, kojim je odbijen kao neosnovan zahtev tuženog da se tužilja M. I . obaveže da na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka, u visini od 139.500,00 dinara, plati i zateznu kamatu počev od 14. maja 2013. godine do isplate .

U obrazloženju osporenog drugostepenog rešenja je, pored ostalog, navedeno: da je presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 . 874/11 od 14. maja 2013. godine odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je pretrpela zlostavljanje na radu, da se zabrani dalje vršenje zlostavljanja, da se uklone posledice zlostavljanja, kao da joj tuženi naknadi nematerijalnu štetu za pretrpljeni duševni bol; da je istom presudom tužilja obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka sa pripadajućom kamatom; da je presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 4787/13 od 4. marta 2014. godine odbijena žalba tužilje i odluka prvostepenog suda potvrđena , osim u pogledu kamat e na troškove parničnog postupka , u kom delu je ista ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak ; da je prilikom p onovnog odluč ivanja o preostalom delu zahteva za naknadu troškova parničnog postupka , prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio zahtev tuženog da mu se na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka dosudi i zatezna kamata, za koju odluku je dao jasne i dovoljne razloge koje u svemu prihvata i drugostepeni sud ; da su neosnovani žalbeni navodi da iako Zakon o parničnom postupku ne sadrži odredbu o zateznoj kamati ne znači da ne postoji obaveza plaćanja zatezne kamate predviđena čl anom 277 . Zakona o obligacionim odnosima; da je obaveza plaćanja troškova procesnopravne, a ne materijalnopravne prirode, zbog čega se ne mogu primenjivati pravila o kamati propisana Zakonom o obligacionim odnosima ; da je pravo na naknadu troškova parničnog postupka regulisano procesnim zakonom, kojim nije predviđeno plaćanje zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka.

4. Odredbom člana 36. stav 1. Ustava, na čiju povredu se ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da se svakom jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave.

Po mišljenju Ustavnog suda, u ovoj ustavnosudskoj stvari od značaja je i odredba člana 32. stav 1. Ustava, kojom je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

5. Ocenjujući navode ustavne žalbe kojima se ističe povreda prava na jednaku zaštitu prava iz člana 3 6. stav 1. Ustava, Ustavni sud je konstatovao da podnosilac ustavne žalbe, zapravo, svojim navodima osporava stav parničnih sudova o pravu na zateznu kamatu na troškove dosuđene u predmetnom parničnom postupku , uz detaljnu argumentaciju zašto smatra da prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka ima mesta primeni odgovarajućih odredaba Zakona o obligacionim odnosima. Stoga je Ustavni sud ocenio da podnosilac ustavne žalbe, u suštini, ukazuje da mu je osporenim rešenjem povređeno i pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, zbog čega je navode ustavne žalbe razmatrao sa aspekta tog prava.

Ustavni sud je, na sednici održanoj 19. novembra 201 5. godine, doneo Odluku Už-9130/2013, kojom je usvojio ustavnu žalbu S. P . iz Beograda, utvrdio da je rešenjem Privrednog apelacionog suda Pž. 7565/13 od 26. septembra 2013. godine navedenoj podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, poništio rešenje Privrednog apelacionog suda Pž. 7565/13 od 26. septembra 2013. godine i odredio da isti sud donese novu odluku o žalbi tuženog izjavljenoj protiv dopunskog rešenja Privrednog suda u Beogradu P. 1268/13 od 22. jula 2013. godine.

U obrazloženju ove odluke je citirano obrazloženje pravnog shvatanja Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 4. marta 2014. godine i navedeno, pored ostalog, da imajući u vidu obrazloženje pomenutog pravnog shvatanja , a posmatrano sa stanovišta zaštite prava na pravično suđenje , da je u potpunosti prihvatljiv stav da stranka u parničnom postupku ima pravo na zateznu kamatu na dosuđene troškove postupka počev od donošenja odluke pred parničnim sudom, tako da u tom delu Ustavni sud ne nalazi potrebu za dodatnim obrazlaganjem, već konstatuje da osporeno rešenje Privrednog apelacionog suda Pž. 7565/13 od 26. septembra 2013. godine predstavlja izraz arbitrernog presuđenja.

S obzirom na to da je, u konkretnom slučaju, identično sporno ustavnopravno pitanje (pravo podnosi oca ustavne žalbe na zateznu kamatu na dosuđene troškove parničnog postupka ), Ustavni sud zaključuje da je arbitrerna ocena Višeg suda u Beogradu o isključenju primene Zakona o obligacionim odnosima kod odlučivanja o zahtevu za naknadu troškova parničnog postupka, što je posledično dovelo do povrede prava podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.

6. Na osnovu izloženog i odredaba člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 -Odluka US, 40/15-dr.zakon i 103/15), Ustavni sud je u tački 1. izreke usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, a u tački 2. izreke, kao način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede Ustavom zajemčenog prava, poništio rešenje Višeg suda u Beogradu Gž1. 146/15 od 8. aprila 2015. godine i odredio da isti sud donese novu odluku o žalbi podnosioca ustavne žalbe izjavljenoj protiv rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu P1. 874/11 od 16. januara 2015. godine.

Ustavni sud nije razmatrao tvrdnju o povredi prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava , imajući u vidu da je utvrdio povredu prava na pravično suđenje i odredio način otklanjanja štetnih posledica povrede prava .

7. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1 . tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.