Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u postupku eksproprijacije
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na imovinu. Nižestepeni sudovi su pogrešno primenili Zakon o eksproprijaciji, smatrajući da su vezani isključivo procenom poreske uprave prilikom određivanja naknade, što je ustavnopravno neprihvatljivo. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Bojana Mitića iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 18. septembra 2013. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Bojana Mitića i utvrđuje da je rešenjem Osnovnog suda u Nišu 1R. 142/2010 (1R. 402/2009) od 22. februara 2010. godine i rešenjem Višeg suda u Nišu Gž. 2 040/10 od 13. jula 2010. godine povređe no pravo podnosioca ustavne žalbe na imovinu, zajemčeno članom 58. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Višeg suda u Nišu Gž. 2040/10 od 13. jula 2010. godine i određuje da Viši sud u Nišu donese novu odluku po žalbi podnosi oca ustavne žalbe izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu 1R. 142/2010 (1R. 402/2009) od 22. februara 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Bojan Mitić iz Niša je 15. septembra 2010. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u 1R. 142/2010 (1R. 402/2009) od 22. februara 2010. godine i rešenja Višeg suda u Nišu Gž. 2040/10 od 13. jula 2010. godine, zbog povrede prava na imovinu iz člana 58. stav 2. ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je navedeno: da je osporenim rešenjem Višeg suda u Nišu potvrđeno osporeno prvostepeno rešenje Osnovnog suda u Nišu, doneto u vanparničnom postupku za utvrđivanje naknade za izuzeto zemljište, koji je podnosilac ustavne žalbe, kao suvlasnik katastarske parcele broj 7705/1, KO Kamenica u Nišu, pokrenuo protiv grada Niša, kao protivnika predlagača; da su osporenim rešenjima sudovi povredili pravo podnosioca na imovinu jer je utvrđena naknada od 3.450 dinara po m2 znatno niža od tržišne, koja se kreće i do 4.804 dinara za zemljiše na predmetnoj lokaciji; da je do povrede prava na imovinu došlo zbog pogrešnog tumačenja Zakona o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji, kada je sud stao na stanovište da procenu tržišne vrednosti izuzetog zemljišta i u upravnom i u vanparničnom posutpku vrši Poreska uprava; da tržišna cena „nije ona koju određuje Poreska uprava, već ona po kojoj se u trenutku procene, predmetna parcela može prodati na slobodnom tržištu nekretnina, a koju objektivno može odrediti samo veštak odgovarajuće struke“. Predlaže se da Ustavni sud utvrdi povredu ustavnog prava podnosioca i poništi osporena rešenja.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br. 109/07, 99/11 i 18/13 – Odluka US) je po svojoj sadržini istovetna sa odredbom člana 170. Ustava.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku iz sadržine ustavne žalbe i dostavljene dokumentacije, utvrdio sledeće:
Osnovni sud u Nišu je osporenim rešenjem 1R. 142/2010 (1R. 402/2009) od 22. februara 2010. godine odredio naknadu za izuzeto zemljište – suvlasnički udeo predlagača – ovde podnosioca ustavne žalbe na kat. parceli broj 7705/1, KO Kamenica u Nišu, u površini od 1587m2 u iznosu od 3.450 dinara po jednom metru kvadratnom, što iznosi 5.475.150 dinara, dok je zahtev za iznos veći od određenog do 4.655 dinara po jednom metru kvadratnom odbio.
U obrazloženju osporenog prvostepenog rešenja se, pored ostalog, navodi: da je protivnik predlagača predložio naknadu prema podatku Poreske uprave – Filijale Niš o tržišnoj vrednosti predmetne parcele od 3.450 dinara po m2; da je sud na predlog predlagača izveo dokaz veštačenjem od strane veštaka građevinske struke, koji je dostavio nalaz i mišljenje 3. decembra 2009. godine sa procenom od 3.539,06 dinara po m2; da je predlagač prigovorio mišljenju veštaka, smatrajući da je vrednost predmetne nepokretnosti prenisko procenjena i ukazujući na procene koje su vršene u drugim sudskim postupcima povodom izuzimanja nekretnina na sličnoj lokaciji, predložio da sud odredi naknadu u iznosu od 4.655 dinara po m2, da je na zahtev suda Poreska uprava – Filijala Niš 1. feburara 2010. godine dostavila obaveštenje da tržišna vrednost predmetne parcele iznosi 3.450 dina/m2, a ista je utvrđena prema zoni i lokaciji na kojoj se zemljište nalazi, a parcela se nalazi u trećoj zoni, i ista se primenjuje u postupku utvrđivanja poreza na prenos apsolutnih prava; da svaki promet nepokretnosti podleže plaćanju poreza na prenos apsolutnih prava na nepokretnosti, a visina poreza se utvrđuje od strane nadležnog poreskog organa; da u postupku određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost nadležni poreski organ, u smislu člana 15. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji, vrši procenu tržišne cene zemljišta prema već obavljenim prometima zemljišta i naplaćenom porezu; da kako je članom 41. stav 2. Zakona o eksproprijaciji propisano da se visina naknade u novcu za eksproprisane nepokretnosti određuje po tržišnoj ceni, prema okolnostima u momentu zaključenja sporazuma o visini naknade, a ako sporazum nije postignut, prema okolnostima u mometnu donošenja prvostepene odluke o naknadi, a članom 15. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik RS“, broj 20/09) je propisano koji organ vrši procenu tržišne vrednosti eksproprisanog zemljišta, to je sud našao da naknadu za predmetnu parcelu treba odrediti prema podatku Poreske uprave, te je odredio naknadu kao u izreci rešenja.
Viši sud u Nišu je osporenim rešenjem Gž. 2040/10 od 13. jula 2010. godine odbio žalbu podnosioca i potvrdio rešenje Osnovnog suda u Nišu 1R. 142/2010 (1R. 402/2009) od 22. februara 2010. godine, pošto je našao da pobijano rešenje nije zahvaćeno povredama postupka na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, a da je prvostepeni sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio materijalno pravo iz člana 42. Zakona o eksproprijaciji i člana 15. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji, dajući za to dovoljne, jasne i neprotivurečne razloge koje u svemu prihvata i drugostepeni sud.
4. Odredbama člana 58. Ustava se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (stav 1.) i utvrđuje da p ravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne (stav 2.).
Zakonom o eksproprijaciji ("Službeni glasnik RS", br. 53/95 i 20/09), koji je važio u vreme donošenja osporenih rešenja, članom 41. stav 2. je propisano da se visina naknade u novcu za eksproprisane nepokretnosti određuje po tržišnoj ceni, prema okolnostima u momentu zaključenja sporazuma o visini naknade, a ako sporazum nije postignut, prema okolnostima u momentu donošenja prvostepene odluke o naknadi, a članom 42. st. 1. i 2. da se naknada za eksproprisano poljoprivredno zemljište i građevinsko zemljište određuje u novcu prema tržišnoj ceni takvog zemljišta, ako zakonom nije drukčije propisano, te da procenu tržišne cene iz stava 1. ovog člana vrši organ nadležan za utvrđivanje poreza na prenos apsolutnih prava na nepokretnostima.
Odredbama Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“, br. 25/82 i 48/88 i „Službeni glasnik RS“, br. 46/95, 18/05 i 85/12) propisano je: da u postupku određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud određuje naknadu za eksproprisanu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji sopstvenik pred nadležnim opštinskim organom uprave nisu zaključili punovažan sporazum o naknadi za eksproprisanu nepokretnost (član 132.); da će sud na ročištu izvesti i druge dokaze koje učesnici predlože, ako nađe da su od značaja za određivanje naknade, a po potrebi odrediće i veštačenje (član 136. stav 2.).
Za odlučivanje Ustavnog suda u konkretnom slučaju od značaja su i stavovi Ustavnog suda izneti u Odluci Už-5686/2011 od 28. februara 2013. godine.
5. Ocenjujući osnovanost ustavne žalbe u pogledu povrede prava na imovinu, Ustavni sud najpre konstatuje da se suština navoda o povredi označenog p rava odnosi na tvrdnju podnosioca da su nadležni sudovi pogrešno primenili odredbe člana 42. Zakona o eksproprijaciji, te da su utvrdili nižu vrednost oduzet e parcel e od njene tržišne vrednosti.
Ustavni sud ukazuje da je u Odluci Už–5686/11 od 28. februara 2011. godine povodom ustavne žalbe kojom je osporena primena člana 42. Zakona o eksproprijaciji u odlukama sudova donetim u bitno sličnoj pravnoj stvari kao u konkretnom slučaju, konstatovao da iz člana 42. Zakona o eksproprijaciji, na čiju pogrešnu primenu u ustavnoj žalbi ukazuje i podnosilac, proizlazi da organ nadležan za utvrđivanje poreza na prenos apso lutnih prava na nepokretnosti (poreska uprava) vrši procenu tržišne cene za eksproprijaciju konkretne nepokretnosti, što ujedno predstavlja i najniži iznos naknade za eksproprisanu nepokretnost (videti: Rešenje Ustavnog suda IUz-81/2009 od 22. decembra 2009. godine). Po oceni Ustavnog suda, zadatak poreske uprave nije da određuje tržišnu cenu eksproprisane nepokretnosti, već da vrši njenu procenu, pri čemu je, u slučaju da se ne postigne sporazum o naknadi, jedino sud nadležan da odredi naknadu za eksproprisanu nepokretnost.
U konkretnom slučaju, Ustavni sud je utvrdio da je prvostepeni sud prilikom određivanja visine naknade za oduzeto zemljište izveo dokaz veštačenjem od strane veštaka građevinske struke, kao i da je pribavio obaveštenje Poreske uprave – Filijale Niš o tržišnoj vrednosti predmetnih parcela, ali da je našao da, s obzirom na odredbe člana 41. stav 2. i člana 42. st. 1. i 2. Zakona o eksproprijaciji, naknadu za predmetne parcele treba odrediti prema podatku Poreske uprave. Viši sud u Nišu je, takođe, polazeći od odredbi člana 42. Zakona o eksproprijaciji zaključio da se visina naknade, odnosno tržišna cena predmetnih parcela određuje isključivo na osnovu procene koju vrši Poreska uprava.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da stanovište i dati razlozi u osporenim rešenjima nisu ust avnopravno prihvatljivi. Naime, zaključak Višeg suda u Nišu da odredba člana 42. stav 2. Zakona o eksproprijaciji uskraćuje mogućnost da se naknada i tržišna cena eksproprisanih nepokretnosti određuje i procenjuje na neki drugi način, osim na osnovu procene koju vrši poreska uprava, ukazuje da u konkretnom slučaju postupak utvrđivanja naknade za oduzeto zemljište nije sproveden u skladu sa zakonom. Naime, tržišna cena koju je pro cenila nadležna poreska uprava u svom izveštaju predstavljala je najniži iznos naknade za eksproprisanu nepokretnost koju je sud u konkretnom slučaju i odredio, ali po oceni Ustavnog suda, time nije bila isključena mogućnost da sud, u cilju utvrđivanja tržišne cene eksproprisane nepokretnosti, sprovede i uzme u obzir obrazloženo v eštačenje, budući da nije isključivo i jedino vezan procenom poreske uprave . Upravo je nadležnost sudova i bila da odredi visinu naknade za eksproprisanu parcelu i to, kako na osnovu procene poreske uprave, tako i drugih dokaznih sredstava, ukoliko su smatrali da je to u konkretnom slučaju bilo potrebno i opravdano.
Stoga je Ustavni sud ocenio da postupak utvrđivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti nije sproveden u skladu sa zakonom, te da je osporenim rešenjima povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na imovinu garantovano članom 58. stav 2. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavnu žalbu i odlučio kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice učinjene povrede prava mogu ukloniti poništajem osporenog drugostepen og rešenja, kako bi Viši sud u Nišu ponovo odlučio o žalbi podnosioca koja je izjavljena pro tiv rešenja Osnovnog suda u Nišu, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona, odlučio kao u tački 2. izreke.
S tim u vezi, Sud ukazuje da nije nadležan da utvrđuje ili ocenjuje visinu „dosuđene“ novčane naknade, te da ovom odlukom ne prejudicira odluku suda da li je procenjena vrednost eksproprisanih nepokretnosti koju je dala nadležna poreska uprava zaista i tržišna vrednost, pod uslovom da sud takvu vrednost odredi i utvrdi u postupku koji je u skladu sa zakonom.
6. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević