Odbacivanje ustavne žalbe kao neblagovremene zbog proteka roka od 30 dana
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv pravnosnažne krivične presude. Žalba je podneta znatno nakon isteka zakonskog roka od 30 dana od dana dostavljanja osporenog akta, te je ocenjena kao neblagovremena, uključujući i deo o povredi prava na suđenje u razumnom roku.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Slavice Zečević iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 14. aprila 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Slavice Zečević izjavljena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Kž. 3724/08 od 25. decembra 2008. godine, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu K. 213/00.
O b r a z l o ž e nj e
1. Slavica Zečević iz Beograda, podnela je 22. septembra 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Kž. 3724/08 od 25. decembra 2008. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i „prava na postupanje sudova u skladu sa zakonom“, zajemčenih odredbama člana 32. i „drugim članovima“ Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je navedeno da je usled prolongiranja i nezakonitog postupanja krivični postupak, u kome je podnositeljka ustavne žalbe imala svojstvo oštećene kao tužilje, obustavljen zbog zastarelosti. Podnositeljka ustavne žalbe je predložila da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, „ukine pobijane odluke i omogući da oštećenoj Slavici Zečević dosudi na ime naknade štete“ opredeljen novčani iznos.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. istog Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio: da je prvostepenom presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu K. 213/00 od 4. aprila 2008. godine, u krivičnom postupku vođenom po optužnici oštećene kao tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, okrivljeni D.Z. oglašen krivim za izvršenje krivičnog dela teške telesne povrede iz člana 53. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije („Službeni glasnik SRS“, br. 26/77, 28/77, 43/77, 20/79, 24/84, 39/86, 51/87, 6/89, 42/89 i 21/90 i „Službeni glasnik RS“, br. 16/90, 26/91, 75/91, 9/92, 49/92, 51/92, 23/93, 67/93, 47/94, 17/95, 44/98, 10/02, 11/02, 80/02, 39/03 i 67/03) i izrečena mu je uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet meseci i istovremeno je određeno da se ovako utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme proveravanja u trajanju od dve godine ne izvrši novo krivično delo, a oštećena je, radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahteva upućena na građansku parnicu; da je osporenom drugostepenom presudom Okružnog suda u Beogradu Kž. 3724/08 od 25. decembra 2008. godine, uvažavanjem žalbi okrivljenog i njegovog branioca i po službenoj dužnosti, preinačena navedena prvostepena presuda tako što se prema okrivljenom odbija optužba da je izvršio krivično delo za koje je bio optužen; da je osporena drugostepena presuda oštećenoj kao tužilji dostavljena 24. februara 2009. godine.
4. Ustavni sud je utvrdio da se podnositeljka ustavne žalbe ovom sudu obraća u svojstvu oštećene kao tužilje u krivičnom postupku koji je po njenom optužnom aktu vođen protiv okrivljenog D.Z, a koji je pravnosnažno okončan 25. decembra 2008. godine, donošenjem drugostepene presude Okružnog suda u Beogradu Kž. 3724/08, koja je podnositeljki dostavljena 24. februara 2009. godine.
Ustavni sud ukazuje na to da će se, prema pravnom stavu Suda, u krivičnom postupku, donošenjem odluke po žalbi protiv prvostepene, odnosno drugostepene odluke krivičnog suda smatrati da je iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe, kao i na to da je početak roka za izjavljivanje ustavne žalbe protiv pojedinačnog akta određen danom dostavljanja akta donetog po poslednjem iscrpljenom pravnom sredstvu. U konkretnom slučaju, dostavljanjem osporene drugostepene presude Okružnog suda u Beogradu Kž. 3724/08 od 25. decembra 2008. godine podnositeljki ustavne žalbe, počinje da teče prekluzivni rok od 30 dana za izjavljivanje ustavne žalbe, propisan odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Polazeći od toga da je osporena drugostepena presuda Okružnog suda u Beogradu Kž. 3724/08 od 25. decembra 2008. godine podnositeljki ustavne žalbe dostavljena 24. februara 2009. godine, a imajući u vidu to da je ustavna žalba izjavljena 22. septembra 2010. godine, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) istog Zakona, jer je podneta po isteku roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu.
Ustavni sud ukazuje da na drugačije rešenje u ovom predmetu nije moglo da utiče ni isticanje povrede prava na suđenje u razumnom roku. Ovo iz razloga što Zakon o Ustavnom sudu dopušta mogućnost da se ustavna žalba zbog povrede označenog prava može izjaviti i pre nego što su iskorišćena sva pravna sredstva, dakle dok postupak čija se razumnost trajanja osporava još uvek nije okončan, ali ne dopušta mogućnost da se ustavna žalba može izjaviti nakon što je predmetni postupak pravnosnažno okončan odnosno po isteku prekluzivnog roka za podnošenje ustavne žalbe. Kada je, kao u konkretnom slučaju, ustavna žalba izjavljena nakon što su iskorišćena sva pravna sredstva i postupak pravnosnažno okončan, blagovremenost ustavne žalbe podnete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku se ceni na isti način kao i kada je istaknuta povreda bilo kog drugog Ustavom zajemčenog prava, te je Ustavni sud ustavnu žalbu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu i u odnosu na istaknutu povredu prava na suđenje u razumnom roku.
5. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević