Usvajanje ustavne žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u upravnom postupku i sporu koji traju preko deset godina. Podnosiocu je utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne štete i naloženo je hitno okončanje postupka.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Nikole Kovića iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 4. novembra 2010. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Nikole Kovića i utvrđuje da je u upravnom postupku koji se vodio pred Upravom za planiranje i izgradnju grada Niša pod brojem 353-500/2000-06 i Ministarstvom životne sredine i prostornog planiranja pod brojem 220-35-00029/2006 i upravnom sporu koji se vodio pred Vrhovnim sudom Srbije u predmetu broj U. 9809/07 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbija.
2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete, koju može ostvariti na način predviđen odredbama člana 90. Zakona o Ustavnom sudu.
3. Nalaže se Upravnom sudu da preduzme sve neophodne mere kako bi se postupak po tužbi podnosioca ustavne žalbe okončao u najkraćem mogućem roku.
O b r a z l o ž e nj e
1. Nikola Ković iz Niša je 18. marta 2009. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava i prava na imovinu iz člana 58. Ustava, u postupku koji se vodi pred Upravom za planiranje i izgradnju grada Niša u predmetu broj 353-500/2000-06.
U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno: da je podnosilac ustavne žalbe 2. marta 2000. godine podneo Sekretarijatu za urbanizam i komunalne delatnosti zahtev za izdavanje saglasnosti za nadziđivanje zgrade u kojoj živi u Nišu, te da je Sekretarijat po ovom zahtevu izdao urbanističku dozvolu broj 353-500/2000-06 od 23. avgusta 2000. godine; da je 31. maja 2001. godine Sekretarijat "protivno Zakonu o opštem upravnom postupku" doneo novu urbanističku dozvolu broj 353-500/2001, kojom je zamenio urbanističku dozvolu od 23. avgusta 2000. godine; da je podnosilac ustavne žalbe izjavio prigovor protiv nove urbanističke dozvole, koji je odbijen rešenjem Sekretarijata od 24. septembra 2001. godine, a potom i žalbu protiv ovog rešenja, koja je odbijena kao neosnovana rešenjem drugostepenog organa od 14. novembra 2001. godine; da je podnosilac ustavne žalbe protiv rešenja drugostepenog organa tužbom pokrenuo upravni spor, te da je Vrhovni sud Srbije doneo presudu U. 1680/2002 od 21. marta 2003. godine kojom je tužba uvažena i predmet vraćen na ponovni postupak; da je do podnošenja ustavne žalbe Vrhovni sud Srbije još dva puta poništavao rešenja drugostepenog organa i predmet vraćao na ponovni postupak i odlučivanje, te da je 24. novembra 2007. godine podnosilac ustavne žalbe pokrenuo četvrti po redu upravni spor u ovoj pravnoj stvari, ali da do podnošenja ustavne žalbe nadležni sud nije doneo odluku po njegovoj tužbi.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Članom 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spis predmeta Upravnog suda, Odeljenje u Novom Sadu, broj U. 1916/10 i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Podnosilac ustavne žalbe je 2. marta 2000. godine podneo Sekretarijatu za urbanizam i komunalne delatnosti Gradske uprave grada Niša zahtev za nadziđivanje stambene zgrade u Ulici svetog cara Konstantina broj 25 u Nišu, po kome je ovaj organ izdao urbanističku dozvolu broj 353-500/2000-06 od 23. avgusta 2000. godine. Urbanistička dozvola je izdata za nadgradnju petog sprata i potkrovlja i izgradnju kosog krova na objektu kolektivnog stanovanja u Ulici sveti car Konstantin broj 25, na katastarskim parcelama 1537/1 i 1537/11 katastarske opštine Niš – Pantelej.
Gradska uprava grada Niša – Sekretarijat za urbanizam i komunalne delatnosti je 31. maja 2001. godine izdala urbanističku dozvolu broj 353-500/2001-06, kojom je zamenjena urbanistička dozvola broj 353-500/2000-06 od 23. avgusta 2000. godine. Urbanistička dozvola je izdata za izgradnju potkrovlja i kosog krova na objektu kolektivnog stanovanja u Ulici sveti car Konstantin broj 25, na katastarskima parcelama 1537/1 i 1537/11 katastarske opštine Niš – Pantelej.
Podnosilac ustavne žalbe je 9. jula 2001. godine izjavio prigovor protiv navedenog akta, koji je rešenjem Gradske uprava grada Niša – Sekretarijat za urbanizam i komunalne delatnosti Up. 353-500/2001-06 od 24. septembra 2001. godine odbijen kao neosnovan.
Protiv navedenog rešenja podnosilac ustavne žalbe je 31. oktobra 2001. godine izjavio žalbu, koja je rešenjem Ministarstva urbanizma i građevina – Nišavski okrug broj 360-353-00048/2001-05 od 14. novembra 2001. godine odbijena kao neosnovana.
Protiv navedenog konačnog upravnog akta, podnosilac ustavne žalbe je pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe nadležnom sudu. Vrhovni sud Srbije je presudom U. 1680/2002 od 21. marta 2003. godine tužbu uvažio i poništio rešenje drugostepenog upravnog organa.
Ministarstvo urbanizma i građevina – Nišavski okrug je 14. avgusta 2003. godine, postupajući po naloženom iz presude Vrhovnog suda Srbije, donelo rešenje 360-353-00048/2001-05 kojim je poništeno rešenje Gradske uprave Grada Niša – Sekretarijat za urbanizam i komunalne delatnosti Up. 353-500/2001-06 od 24. septembra 2001. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na dopunu i ponovno odlučivanje.
U ponovnom postupku, prvostepeni organ je doneo rešenje Up. 353-500/2001-06 od 23. februara 2004. godine, kojim je odbijen prigovor kao neosnovan.
Podnosilac ustavne žalbe je 25. marta 2004. godine izjavio žalbu protiv navedenog rešenja prvostepenog organa, koja je rešenjem Ministarstva za kapitalne investicije – Nišavski okrug 360-353-00048/2004-05 od 22. aprila 2004. godine odbijena kao neosnovana.
Protiv navedenog konačnog upravnog akta, podnosilac ustavne žalbe je pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe nadležnom sudu. Vrhovni sud Srbije je presudom U. 2268/04 od 11. maja 2005. godine tužbu uvažio i poništio rešenje drugostepenog upravnog organa.
Ministarstvo za kapitalne investicije – Nišavski upravni okrug je 14. decembra 2005. godine donelo rešenje kojim je poništeno rešenje prvostepenog organa od 23. februara 2004. godine i predmet je vraćen tom organu na dopunu postupka i odlučivanje.
U ponovnom postupku, prvostepeni organ, Grad Niš – Uprava za planiranje i izgradnju, je doneo rešenje UP. 353-500/2000-06 od 1. marta 2006. godine, kojim je oglašena ništavom urbanistička dozvola broj 353-500/2000-06 od 23. avgusta 2000. godine za nadgradnju petog sprata i potkrovlja i izgradnju kosog krova na objektu kolektivnog stanovanja u Ulici sveti car Konstantin broj 25, na katastarskim parcelama 1537/1 i 1537/11 katastarske opštine Niš – Pantelej i oglašena ništavom urbanistička saglasnost izdata na tehničku dokumentaciju (glavni projekat) od 22. januara 2001. godine.
Protiv navedenog rešenja podnosilac ustavne žalbe je 15. marta 2006. godine izjavio žalbu, te je Ministarstvo za kapitalne investicije – Nišavski okrug svojim rešenjem 360-353-00048/2001-05 od 7. aprila 2006. godine poništilo rešenje prvostepenog organa protiv koga je žalba bila izjavljena. Prvostepeni organ je, postupajući po rešenju 360-353-00048/2001-05 od 7. aprila 2006. godine, doneo rešenje UP. 353-500/2000-06 od 8. maja 2006. godine, kojim su oglašene ništavim urbanističke dozvole br. 353-500/2001-06 od 31. maja 2001. godine i 353-500/2000-06 od 23. avgusta 2000. godine, oglašena ništavom urbanistička saglasnost izdata na tehničku dokumentaciju (glavni projekat) od 22. januara 2001. godine i odbijen zahtev podnosioca ustavne žalbe za izdavanje urbanističke dozvole (akta o urbanističkim uslovima) za nadgradnju petog sprata i potkrovlja i izgradnju kosog krova na objektu kolektivnog stanovanja u Ulici sveti car Konstantin broj 25, na katastarskim parcelama 1537/1 i 1537/11 katastarske opštine Niš – Pantelej.
Podnosilac ustavne žalbe je 2. juna 2006. godine izjavio žalbu protiv rešenja UP. 353-500/2000-06 od 8. maja 2006. godine, pa je drugostepeni organ 29. juna 2006. godine doneo rešenje 220-35-00029/2006-04 kojim je žalba odbijena kao neosnovana i naloženo je prvostepenom organu uprave da, po važećim zakonskim propisima i važećoj planskoj dokumentaciji, izda akt o urbanističkim uslovima (ili izvod iz urbanističkog plana) za nadgradnju stambene zgrade kolektivnog stanovanja u Nišu u Ulici sveti car Konstantin broj 25, na katastarskim parcelama 1537/1 i 1537/11 katastarske opštine Niš – Pantelej, i isti dostavi podnosiocu ustavne žalbe da bi imenovani, ukoliko želi, na osnovu napred navedenog akta o urbanističkim uslovima, nastavio dalje vođenje postupka i preduzimanje daljih mera na dobijanju odobrenja za izgradnju (u konkretnom slučaju nadgradnju), te da će troškove oko izdavanja navedenog akta snositi sam organ uprave, dok će dalji postupak po podnetom zahtevu za dobijanje odobrenja pasti na teret podnosioca zahteva.
Protiv navedenog konačnog upravnog akta, podnosilac ustavne žalbe je pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe nadležnom sudu. Vrhovni sud Srbije je presudom U. 4440/06 od 4. aprila 2007. godine tužbu uvažio i poništio rešenje drugostepenog upravnog organa.
Ministarstvo za infrastrukturu – Nišavski upravni okrug je 6. avgusta 2007. godine donelo rešenje 220-35-00029/2006-04 kojim je poništeno rešenje UP. 353-500/2000-06 od 8. maja 2006. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na dopunu postupka i ponovno odlučivanje.
U ponovnom postupku, Grad Niš – Uprava za planiranje i izgradnju je doneo rešenje UP. 353-500/2000-06 od 14. septembra 2007. godine kojim su oglašene ništavim urbanističke dozvole br. 353-500/2001-06 od 31. maja 2001. godine i 353-500/2000-06 od 23. avgusta 2000. godine, oglašena ništavom urbanistička saglasnost izdata na tehničku dokumentaciju (glavni projekat) od 22. januara 2001. godine i odbijen zahtev podnosioca ustavne žalbe za izdavanje urbanističke dozvole (akta o urbanističkim uslovima) za nadgradnju petog sprata i potkrovlja i izgradnju kosog krova na objektu kolektivnog stanovanja u Ulici sveti car Konstantin broj 25, na katastarskim parcelama 1537/1 i 1537/11 katastarske opštine Niš – Pantelej.
Podnosilac ustavne žalbe je 15. oktobra 2007. godine izjavio žalbu protiv rešenja UP. 353-500/2000-06 od 14. septembra 2007. godine, koja je rešenjem Ministarstva za infrastrukturu – Nišavski upravni okrug 220-35-00029/2006-04 od 23. oktobra 2007. godine, odbijena kao neosnovana.
Protiv navedenog konačnog upravnog akta, podnosilac ustavne žalbe je 26. novembra 2007. godine pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu Srbije i predmet je zaveden pod brojem U. 9809/07. Vrhovni sud Srbije je primljenu tužbu dostavio 3. aprila 2008. godine donosiocu osporenog rešenja na odgovor i naložio da se dostave kompletni spisi predmeta, a odgovor tuženog organa je primljen u tom sudu 8. maja 2008. godine.
Predmet je trenutno zaveden u Upravnom sudu, Odeljenje u Novom Sadu pod brojem U. 1916/10.
4. Odredbama Ustava na čiju povredu se podnosilac poziva u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije (član 21. st. 1. i 2.); da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (član 58. stav 1.).
Odredbama Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni list SRJ", br. 33/97 i 31/01) propisano je: da kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), da je organ dužan da donese rešenje i dostavi ga stranci što pre, a najdocnije u roku od jednog meseca od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim zakonom nije određen kraći rok, kao i da u ostalim slučajevima, kada se postupak pokreće po zahtevu stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, organ je dužan da donese rešenje i dostavi ga stranci najdocnije u roku od dva meseca, ako posebnim zakonom nije određen kraći rok (član 208. stav 1.); da kad drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku odlučne činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja su od uticaja na rešenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rešenja nejasan ili je u protivrečnosti sa obrazloženjem, on će dopuniti postupak i otkloniti navedene nedostatke sam ili preko prvostepenog organa ili zamoljenog organa; da ako drugostepeni organ nađe da se na osnovu činjenica utvrđenih u dopunjenom postupku upravna stvar mora rešiti drukčije nego što je rešena prvostepenim rešenjem, on će svojim rešenjem poništiti prvostepeno rešenje i sam rešiti upravnu stvar (član 232. stav 1.); da se rešenje po žalbi mora doneti i dostaviti stranci što pre, a nadocnije u roku od dva meseca od dana predaje žalbe, ako posebnim zakonom nije određen kraći rok (član 237. stav 1.); da ako je pravnosnažnim rešenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je doneo to rešenje smatra da je u tom rešenju nepravilno primenjen materijalni zakon, može rešenje ukinuti ili izmeniti radi njegovog usklađivanja sa zakonom samo ako stranka koja je, na osnovu tog rešenja, stekla pravo pristane na to i ako se time ne vređa pravo trećeg lica, kao i da je pristanak stranke obavezan i za izmenu na štetu stranke pravnosnažnog rešenja kojim je stranci određena obaveza (član 255. stav 1.).
5. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da je period za ocenu razumne dužine trajanja postupka, koji spada u nadležnost Ustavnog suda, počeo da teče od 8. novembra 2006. godine, kada je stupio na snagu Ustav Republike Srbije. Međutim, Ustavni sud je ocenio da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja postupka mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine i da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi da se prilikom ocene uzme u obzir celokupan period trajanja postupka.
Analizirajući dužinu trajanja postupka, Ustavni sud je utvrdio da je osporeni postupak otpočeo 2. marta 2000. godine i da još uvek nije okončan. Prilikom odlučivanja o tome da li je podnosiocu ustavne žalbe povređeno Ustavom zajemčeno pravo iz člana 32. stav 1. Ustava, treba ukazati na sledeće činjenice i okolnosti:
Podnosilac ustavne žalbe je 2. marta 2000. godine podneo zahtev Sekretarijatu za urbanizam i komunalne delatnosti Gradske uprave grada Niša za nadziđivanje stambene zgrade u Ulici svetog cara Konstantina broj 25 u Nišu, te je obaveza prvostepenog organa bila da utvrdi da li su za to ispunjeni propisani uslovi. Prvostepeni organ je najpre izdao podnosiocu urbanističku dozvolu broj 353-500/2000-06 od 23. avgusta 2000. godine, ali je 31. maja 2001. godine doneo novu urbanističku dozvolu broj 353-500/2001-06 kojom je zamenjena prethodno izdata urbanistička dozvola, bez prethodne saglasnosti podnosioca, a što nije bilo u skladu sa navedenom odredbom člana 255. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku. Imajući u vidu da ni drugostepeni organ uprave nije u postupku po žalbi otklonio propuste prvostepenog organa, Vrhovni sud Srbije je najpre presudom U. 1680/2002 od 21. marta 2003. godine uvažio tužbu i poništio rešenje drugostepenog upravnog organa, a potom i presudom U. 2268/04 od 11. maja 2005. godine, iz istih onih razloga zbog kojih je to učinjeno presudom od 21. marta 2003. godine. Nakon ponovno sprovedenog upravnog postupka, Vrhovni sud Srbije je, postupajući po tužbi podnosioca, doneo treću po redu presudu kojom je tužba uvažena i poništeno rešenje drugostepenog upravnog organa, sa obrazloženjem da je rešenje doneto uz bitnu povredu pravila upravnog postupka i uz pogrešnu primenu materijalnog prava, iz razloga što ni prvostepeni ni drugostepeni organ nisu dali dovoljne razloge za oglašavanje rešenja ništavim u smislu člana 257. Zakona o opštem upravnom postupku. Nakon ponovo sprovedenog upravnog postupka, podnosilac ustavne žalbe je opet pokrenuo upravni spor, podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu Srbije 26. novembra 2007. godine, ali o ovoj tužbi još uvek nije odlučeno.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da je u postupku koji se vodio pred Upravom za planiranje i izgradnju grada Niša pod brojem 353-500/2000-06 i Ministarstvom životne sredine i prostornog planiranja pod brojem 220-35-00029/2006, povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Naime, drugostepeni organ je, saglasno članu 232. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku, mogao sam dopuniti postupak i otkloniti nedostatke postupka koji je vođen pred prvostepenim organom, te sam rešiti predmetnu upravnu stvar, imajući u vidu da prvostepeni organ uprave nije postupio u skladu sa primedbama i stavovima iz presude suda. Takođe, imajući u vidu da je poslednja tužba podneta 26. novembra 2007. godine, te da o istoj Vrhovni sud Srbije nije odlučio, Ustavni sud je ocenio da je i u upravnom sporu koji se vodio pred Vrhovnim sudom Srbije u predmetu broj U. 9809/07 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava.
Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, saglasno članu 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07), ustavnu žalbu u ovom delu usvojio.
S obzirom na to da postupak povodom koga je podneta ustavna žalba nije okončan i da je zato podnosilac ustavne žalbe postavio zahtev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odredio da se štetne posledice utvrđene povrede Ustavom zajemčenog prava otklone utvrđivanjem prava na naknadu nematerijalne štete i nalaganjem Upravnom sudu da preduzme sve neophodne mere kako bi se postupak po tužbi podnosioca ustavne žalbe okončao u najkraćem mogućem roku.
Imajući u vidu da upravni postupak po zahtevu podnosioca ustavne žalbe još uvek nije pravnosnažno okončan, Ustavni sud smatra da je zahtev podnosioca ustavne žalbe za utvrđivanje povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. st. 1. i 2. Ustava i prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava preuranjen, te je u odnosu na isticanje povrede ovog načela i prava ustavnu žalbu odbio.
6. Na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 1466/2013: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 7945/2017: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 2769/2010: Povreda prava na suđenje u razumnom roku i mirno uživanje imovine
- Už 3912/2010: Povreda prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku
- Už 1256/2008: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje zbog formalizma
- Už 412/2011: Povreda prava na suđenje u razumnom roku i imovinu
- Už 46/2008: Odluka Ustavnog suda o odbijanju ustavne žalbe zbog povrede više ustavnih prava