Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neblagovremene i nedozvoljene
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu. Deo koji se odnosi na osnovni parnični postupak je neblagovremen, jer je podnet nakon isteka roka od 30 dana. Deo koji se odnosi na postupak ponavljanja postupka je nedozvoljen, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: sudija dr Agneš Kartag Odri, koja vrši funkciju predsednika, i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Petra Martića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 26. januara 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
1. Odbacuje se ustavna žalba Petra Martića izjavljena protiv rešenja Petog opštinskog suda u Beogradu P. 745/07 od 10. oktobra 2007. godine, rešenja Okružnog suda u Beogradu Gž. 132/08 od 5. marta 2008. godine, rešenja Petog Opštinskog suda u Beogradu P. 745/06 od 18. maja 2009. godine i rešenja Višeg suda u Beogradu Gž. 7322/10 od 14. aprila 2010. godine.
2. Odbacuje se ustavna žalba Petra Martića izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije u parničnom postupku koji je vođen pred Petim Opštinskim sudom u Beogradu u predmetu P. 745/07, kao i u postupku po predlogu za ponavljanje parničnog postupka koji je vođen pred Petim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu P. 745/06.
O b r a z l o ž e nj e
1. Petar Martić iz Beograda, preko punomoćnika Čedomira Stojkovića, advokata iz Valjeva, podneo je Ustavnom sudu 23. septembra 2010. godine ustavnu žalbu protiv sudskih odluka navedenih u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava u parničnom postupku koji je vođen pred Petim Opštinskim sudom u Beogradu u predmetu P. 745/07 i u postupku po predlogu za ponavljanje parničnog postupka koji je vođen pred Petim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu P. 745/06.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava, dok je u stavu 2. navedenog člana Zakona propisano da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Prema odredbi člana 84. stav 1. istog zakona, ustavna žalba se može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe Ustavni sud je utvrdio da je protiv podnosioca ustavne žalbe kao tuženog vođen parnični postupak radi smetanja državine, u predmetu Petog opštinskog suda u Beogradu P. 745/07, koji je pravnosnažno okončan osporenim rešenjem Okružnog suda u Beogradu Gž. 132/08 od 5. marta 2008. godine. Navedenim rešenjem odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđeno osporeno rešenje Petog opštinskog suda u Beogradu P. 745/07 od 10. oktobra 2007. godine.
Podnosilac ustavne žalbe je kao tuženi podneo predlog od 16. maja 2008. godine za ponavljanje pravnosnažno okončanog parničnog postupka u predmetu Petog opštinskog suda u Beogradu P. 745/07.
Peti opštinski sud u Beogradu je osporenim rešenjem P. 745/06 od 18. maja 2009. godine odbio kao neosnovan predlog tuženog za ponavljanje pravnosnažno okonačnog postupka u predmetu tog suda P. 745/07.
Viši sud u Beogradu je osporenim rešenjem Gž. 7322/10 od 14. aprila 2010. godine odbio kao neosnovanu žalbu i potvrdio pobijano prvostepeno rešenje.
4. Iz navoda ustavne žalbe proizlazi da je podnosilac podneo ustavnu žalbu zbog povrede prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku u navedenim sudskim postupcima, smatrajući da oba postupka predstavljaju jedinstveni parnični postupak koji se može osporavati ustavnom žalbom.
Ustavni sud konstatuje da se pod jedinstvenim parničnim postupkom podrazumeva postupak koji se vodi pred prvostepenim sudom, drugostepenim sudom, kao i postupak po reviziji i zahtevu za zaštitu zakonitosti, pod uslovom da su ova vanredna pravna sredstva dozvoljena Zakonom o parničnom postupku i izjavljena na način i pod uslovima propisanim tim zakonom. Postupak koji se vodi po predlogu za ponavljanje parničnog postupka, koji se može podneti u roku od pet godina od pravnosnažnosti sudske odluke, po svojoj prirodi ne predstavlja sastavni deo, niti nastavak osporenog parničnog postupka, niti sa njim čini jedinstvenu celinu.
Ustavni sud je stoga parnični postupak koji je vođen u predmetu Petog opštinskog suda u Beogradu P. 745/07 i postupak po predlogu za ponavljanje parničnog postupka koji se vodio pred Petim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu P. 745/06 posmatrao kao odvojene postupke.
5. S obzirom na to da je punomoćnik podnosioca ustavne žalbe osporeno rešenje Okružnog suda u Beogradu Gž. 132/08 od 5. marta 2008. godine, kao poslednju sudsku odluku u parničnom postupku, primio pre 16. maja 2008. godine kada je podnet predlog za ponavljanje postupka, a da je ustavna žalba podneta 23. sptembra 2010. godine, dakle po isteku roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je odbacio kao neblagovremenu ustavnu žalbu podnetu protiv rešenja Petog opštinskog suda u Beogradu P. 745/07 od 10. oktobra 2007. godine i rešenja Okružnog suda u Beogradu Gž. 132/08 od 5. marta 2008. godine, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) navedenog Zakona.
Ustavni sud ističe da na drugačije rešenje u ovom predmetu ne utiče ni činjenica da se ustavnom žalbom poziva i na povredu prava na suđenje u razumnom roku u navedenom postupku. Naime, Zakon o Ustavnom sudu dopušta mogućnost da se ustavna žalba zbog povrede navedenog prava izjavi i pre nego što su iskorišćena sva pravna sredstva, dakle, dok postupak čije se trajanje osporava još nije okončan, ali kada je, kao u konkretnom slučaju, ustavna žalba izjavljena nakon što su iskorišćena sva pravna sredstva, tada se blagovremenost ustavne žalbe ceni u odnosu na dan prijema osporenog pojedinačnog akta kojim se iscrpljuju pravna sredstva za zaštitu povređenih prava, odnosno na isti način kao kada se u ustavnoj žalbi ističe povreda bilo kog drugog Ustavom zajemčenog prava. Stoga je ustavna žalba odbačena primenom odredbe člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu i u delu kojim je traženo da se utvrdi da je u parničnom postupku koji se vodio u predmetu Petog opštinskog suda u Beogradu P. 745/06 povređeno pravo podnosioca na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava.
6. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu u kome su osporena rešenja Petog Opštinskog suda u Beogradu P. 745/06 od 18. maja 2009. godine i Višeg suda u Beogradu Gž. 7322/10 od 14. aprila 2010. godine, Ustavni sud ocenjuje da osporenim rešenjima nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, već samo o tome da li su ispunjene procesne pretpostavke za ponavljanje pravnosnažno okončanog parničnog postupka. Dakle, osporena rešenja ne predstavljaju pojedinačne akte iz člana 170. Ustava, odnosno iz člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, protiv kojih je dozvoljeno izjavljivanje ustavne žalbe.
7. Ustavni sud ocenjuje da se razlozi navedeni u prilog tvrdnje o povredi prava na suđenje u razumnom roku, kao elementa prava na pravično suđenje, u postupku po predlogu za ponavljanje parničnog postupka koji se vodio pred Petim opštinskim sudom u Beogradu P. 745/06 ne mogu prihvati kao razlozi koji imaju ustavnopravni karakter. Ovakav stav Ustavni sud zasniva na činjenici da je navedeni postupak pokrenut predlogom podnetim 16. maja 2008. godine i da je pravnosnažno okonačan rešenjem Višeg suda u Beogradu od 14. aprila 2010. godine, dakle nakon dve godine od dana iniciranja postupka. Imajući u vidu navedeno, trajanje postupka po predlogu podnosioca ustavne žalbe, po oceni Ustavnog suda, očigledno nije dovelo do povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava. Stoga je ustavna žalba odbačena i u ovom delu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
8. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
VRŠI FUNKCIJU
PREDSEDNIKA USTAVNOG SUDA
sudija dr Agneš Kartag Odri