Odbijanje ustavne žalbe protiv rešenja o produženju pritvora

Kratak pregled

Ustavni sud odbija kao neosnovanu ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja o produženju pritvora. Sud je utvrdio da su odluke o produženju pritvora zbog opasnosti od uticaja na saučesnika koji je u bekstvu zasnovane na relevantnim i dovoljnim razlozima predviđenim zakonom.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Milan Škulić, Gordana Ajnšpiler Popović, Miroslav Nikolić, dr Nataša Plavšić i dr Tijana Šurlan, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi M. S . iz Srpskog Krstura, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 9. novembra 20 23. godine, doneo je

O D L U K U

Odbija se kao neosnovana ustavna žalba M. S . izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kžr. 34/20 od 2. marta 2020. godine i rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2. 533/20 od 20. marta 2020. godine .

O b r a z l o ž e nj e

1. M. S . iz Srpskog Krstura podneo je Ustavnom sudu, 23. aprila 2020. godine, ustavnu žalbu, preko punomoćnika V. J . Đ, advokata iz Subotice, protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kžr. 34/20 od 2. marta 2020. godine i rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2. 533/20 od 20. marta 2020. godine, zbog povrede prava iz člana 27. stav 1. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava iz člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Kako se pravo garantovano označenom odredbom Evropske konvencije sadržinski ne razlikuje od prava zajemčenog Ustavom, to Ustavni sud postojanje eventualne povrede ceni u odnos u na odgovarajuću odredbu člana 31. stav 1. Ustava.

U ustavnoj žalbi je, pored ostalog , navedeno: da je 2. marta 2020. godine prema okrivljenom, ovde podnosiocu, pritvor produžen za jedan mesec, na osnovu člana 215. stav 2. ZKP u vezi člana 211. stav 1. tačka 2. ZKP; da je u predlogu za produženje pritvora Višeg javnog tužilaštva u Zrenjaninu ukazano da istraga još uvek nije završena jer nije postupljeno po zahtevu branilaca osumnjičenih da im se u digitalnom obliku, na CD – u, dostave snimci presretnutih telefonskih razgovora, koji materijal je pribavljen po naredbi sudije za prethodni postupka Višeg suda u Zrenjaninu; da je ukazano da do isteka vremena za koje je pritvor produžen nije mogu će postupiti po zahtevu branilaca i da postoji sumnja da je krivično delo izvršeno u saizvršilaštvu sa M.M. koji još nije pronađen, iako je 13. decembra 2019. godine naređeno izdavanje poternice, i da bi podnosilac ustavne žalbe, ako bi bio pušten na slobodu, lako mogao da stupi u kontakt sa njim; da u osporenom rešenju nije obrazloženo koji su to „važni razlozi“ za produženje pritvora, propisani odredbom člana 215. stav 2. ZKP; da je odugovlačenje dostavljanja CD – a protivno odredbi člana 210. stav 2. ZKP, te da se ne sme interpretirati da je to opravdanje za produženje pritvora; da je u obrazloženju osporenog drugostepenog rešenja ponovljena argumentacija prvostepenog rešenja; da nema obrazloženja zašto od 13. decembra 2019. godine, kada je pritvor određen i istraga započeta, do 2. marta 2020. godine nije postupljeno po zahtevu branilaca da im se dostavi CD sa snimcima presretnutih razgovora, koji materijal je pribavljen 21. novembra 2019. godine i zašto do isteka vrem ena za koje je pritvor produžen nije moguće postupiti o zahtevu branilaca; da dostavljanje CD – a braniocima nije istražna radnja, tako da nije relevantan razlog da se pritvor produži; da već duži niz vremena nije bilo napretka u istrazi, te je i pritvor neosnovan; da u osporenim rešenjima nije navedeno da „osobite okolnosti ukazuju da će podnosilac ometati postupak uticanjem na saučesnika“, već je samo navedeno da postoji mogućnost za to, da je mogućnost mnogo blaži kriterijum i da kao takav nije propisan ZKP; da podnosilac ističe da mu pritvor nije produžen na osnovu razloga propisanih zakonom, jer u osporenim rešenjima nije navedena „osobita okolnost“ koja ukazuje da će podnosilac ometati postupak; da je neosnovano zaključeno da je M.M. u bekstvu.

Predloženo je da Ustavni sud utvrdi povredu označenih ustavnih prava, poništi osporena rešenja, da dosudi podnosiocu naknadu štete zbog neosnovanog pritvaranja, troškove odbrane pred redovnim sudovima, kao i troškove zastupanja pred Ustavnim sudom. Takođe, podnosilac je zamolio da se hitno odluči o ustavnoj žalbi, jer je lišen slobode ili da se makar privremenom merom naloži da bude pušten na slobodu.

2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može podneti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u osporena rešenja, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovom ustavnosudskom predmetu:

Rešenjem sudije za prethodni postupak Višeg suda u Zrenjaninu Kpp. 272/19 od 13. decembra 2019. godine prema podnosiocu i osumnjičenima M.P. i M.M. je određen pritvor u krivičnom postupku koji se u trenutku podnošenja ustavne žalbe vodio protiv njih zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi sa stavom 2. K rivičnog zakonika.

Pritvor je prema podnosiocu određen iz razloga propisanih članom 211. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, koji je poslednji put produžen rešenjem sudije za prethodni postupak Višeg suda u Zrenjaninu Kpp. 16/20 od 7. februara 2020. godine i koji je po tom rešenju mogao trajati do 8. marta 2020. godine.

Osporenim rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kžr. 34/20 od 2. marta 2020. godine prema podnosiocu i osumnjičenom M.P, a na osnovu člana 215. stav 2. ZKP u vezi člana 211. stav 1. tačka 2. ZKP , produžen je pritvor za jedan mesec koji je po tom rešenju mogao trajati najduže do 8. aprila 2020. godine.

U obrazloženju osporenog rešenja je, između ostalog, navedeno: da je Više javno tužilaštvo u Zrenjaninu veću ovog suda podnelo pismeni predlog da se prema osumnjičenima produži pritvor za još jedan mesec, ukazujući da istraga u ovom krivičnom predmetu nije završena iz objektivnih razloga, budući da još nije postupljeno po zahtevu branilaca osumnjičenih da im se u digitalnom obliku, na CD – u, dostavi materijal – snimci presretnutih telefonskih razgovora, a koji materijal je pribavljen po naredbi sudije za prethodni postupak, kako bi se branioci eventualno izjasnili na njega, i u tom pravcu dali svoje primedbe; da je od strane VJT u Zrenjaninu u navedenom predlogu ukazano je da do isteka vremena za ko je je pritvor produžen, nije moguće postupiti o navedenom zahtevu branilaca; da u tom smislu, a kako u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je u izvršenju predmetnog krivičnog dela kao saizvršilac učestvovao osumnjičeni M.M. koji je u bekstvu, i prema kom je naredbom sudije za prethodni postupak naređeno izdavanje poternice, po kojoj on još uvek nije lišen slobode, te imajući u vidu da sva trojica osumnjičenih žive u Srpskom Krsturu koj i je malo mesto, gde se sva lica međusobno poznaju, ukazano je da postoji opasnost da ukoliko bi se osumnjičeni našli na slobodi, oni bi lako mogli doći u kontakt sa osumnjičenim M.M, pre nego što bi on bio saslušan, te bi tom komunikacijom ometali krivični postupak, zbog čega je predloženo produženje pritvora na osnovu člana 211. st. 1. tačka 2). ZKP; da je, ispitujući osnovanost produženja pritvora u smislu odredbe člana 211. stav 1. tačka 2) ZKP, veće suda utvrdilo da su ispunjeni uslovi da se prema osumnjičenima produži pritvor po ovom osnovu, imajući u vidu da bi oni puštanjem na slobodu mogli da stupe u kontakt sa osumnjičenim M.M, koji je takođe iz Srpskog Krstura, te bi na taj način mogli da utiču na osumnjičenog M.M, zbog čega je nužno i opravdano prema osumnjičenima produžiti pritvor po gore navedenom zakonskom osnovu; da je, sledstveno tome, ovaj sud ispitao da li se svrha zbog koje je pritvor određen i produžavan prema osumnjičenima može ostvariti drugim blažim merama čiji je cilj, između ostalog, i nesmetano odvijanje krivičnog postupka, ali tako nešto se u ovom trenutku ne nalazi za shodno, budući da te mere ne omogućavaju dovoljan stepen garancije u smislu otklanjanja opasnosti od uticaja na iskaz saizvršioca, koji je izuzetno visok, što bi u tom slučaju ugrozilo i nesmetano vođenje predmetnog krivičnog postupka.

Osporenim rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2. 533/20 od 20. marta 2020. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca osumnjičenih M. S . (ovde podnosioca ustavne žalbe) i M.P. i potvrđeno je prvostepeno rešenje.

4. Odredbama Ustava, na čije povrede se podnosilac poziva u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo na ličnu slobodu i bezbednost, a da je lišenje slobode dopušteno je samo iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom (član 27. stav 1.) , kao i da trajanje pritvora sud svodi na najkraće neophodno vreme, imajući u vidu razloge pritvora, da pritvor određen odlukom prvostepenog suda traje u istrazi najduže tri meseca, a viši sud ga može, u skladu sa zakonom, produžiti na još tri meseca i da ako do isteka ovog vremena ne bude podignuta optužnica, okrivljeni se pušta na slobodu (član 31. stav 1.).

Zakonikom o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13, 55/14 i 35/19 ) propisano je: da pre donošenja pravnosnažne odluke o izricanju krivične sankcije, okrivljenom mogu biti ograničene slobode i prava samo u meri neophodnoj za ostvarenje cilja postupka, pod uslovima propisanim ovim zakonikom (član 10. stav 1.); da se pritvor može odrediti samo pod uslovima predviđenim u ovom zakoniku i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom merom, da je dužnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da trajanje pritvora svedu na najkraće neophodno vreme i da postupaju sa naročitom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru i da će se u toku celog postupka pritvor ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je bio određen (član 210. st. 1. do 3.); da se pritvor može odrediti protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo ako postoje okolnosti koje ukazuju da će uništiti, sakriti, izmeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog dela ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati postupak uticanjem na svedoke, saučesnike ili prikrivače (član 211. stav 1. tač ka 2)); da se na osnovu rešenje sudije za prethodni postupak, okrivljeni može zadržati u pritvoru najviše tri meseca od dana lišenja slobode, da je sudija za prethodni postupak dužan da i bez predloga stranaka i branioca, po isteku svakih 30 dana ispita da li još postoje razlozi za pritvor i da donese rešenje o produženju ili ukidanju pritvora, da veće neposredno višeg suda (član 21. stav 4.) može, na obrazloženi predlog javnog tužioca, iz važnih razloga produžiti pritvor najviše za još tri meseca i da je protiv ovog rešenja dozvoljena žalba k oja ne zadržava izvršenje rešenja, da ako se do isteka roka iz st. 1. i 2. ovog člana ne podigne optužnica, okrivljeni će se pustiti na slobodu (član 215. st. 1. do 3.) ; da se rešenje o određivanju, produženju ili ukidanju pritvora donosi po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka i branioca, da je veće dužno da i bez predloga stranaka i branioca ispita da li još postoje razlozi za pritvor i da donese rešenje o produženju ili ukidanju pritvora, po isteku svakih 30 dana do potvrđivanja optužnice, a po isteku svakih 60 dana nakon potvrđivanja optužnice pa do donošenja prvostepene presude (član 216. st . 2. i 3.).

5. Ustavni sud konstatuje da se suština navoda podnosioca ustavne žalbe o povredi prava iz člana 27. stav 1. i člana 31. stav 1. Ustava u odnosu na osporena rešenja zasniva na sledećim tvrdnjama: da u osporenom rešenju nije obrazloženo koji su to „važni razlozi“ za produženje pritvora, propisani odredbom člana 215. stav 2. ZKP; da je odugovlačenje u dostavljanju CD – a protivno odredbi člana 210. stav 2. ZKP, te da se ne sme interpretirati da je to opravdanje za produženje pritvora; da u osporenim rešenjima nije navedeno da „osobite okolnosti ukazuju da će podnosilac ometati postupak uticanjem na saučesnika“, već da je samo navedeno da postoji mogućnost za to, da je mogućnost mnogo blaži kriterijum i da kao takav nije propisan ZKP; da pritvor nije produžen na osnovu razloga propisanih zakonom, jer u osporenim rešenjima nije navedena „osobita okolnost“ koja ukazuje da će podnosilac ometati postupak.

Ustavni sud i u ovom ustavnosudskom postupku ukazuje da je Ustavom utvrđeno da svako ima pravo na ličnu slobodu i bezbednost i da je lišenje slobode dopušteno samo iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom, iz čega proizlazi da je neophodno kumulativno postojanje dva uslova da bi lišenje slobode bilo zakonito. Prvi, da lišenje slobode mora biti zasnovano na razlozima predviđenim zakonom, i drugi, da se lice lišava slobode u skladu sa zakonom propisanim postupkom. Saglasno odredbama člana 30. stav 1. Ustava i člana 211. stav 1. ZKP, pritvor se prema nekom licu može odrediti samo odlukom suda ukoliko su kumulativno ispunjena da uslova: da postoji osnovana sumnja da je lice učinilo krivično delo i da je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka. Razlozi koji pritvaranje mogu činiti neophodnim radi vođenja krivičnog postupka, propisani su u tač. 1) do 4) člana 211. stav 1. ZKP.

Iz navedenog, po oceni Ustavnog suda, nedvosmisleno proizlazi da sud može odrediti (i produžiti) pritvor prema nekom licu samo ukoliko istovremeno oceni da postoji osnovana sumnja da je ono izvršilo krivično delo i da je njegovo pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka, te da potom, u rešenju o određivanju (i produženju) pritvora, detaljno obrazloži koji su to razlozi koji pritvaranje čine neophodnim radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka. Upravo na taj način, navođenjem razloga za određivanje pritvora, nadležni sud obrazlaže zašto je pritvor neophodan radi vođenja krivičnog postupka.

Takođe, Ustavni sud ukazuje da je u više svojih odluka zauzeo stanovište da dužina trajanja pritvora koja neće dovesti do povrede Ustavom zajemčenog prava iz člana 31. podrazumeva da nadležni sudovi u svojim odlukama navode relevantne i dovoljne razloge kojima opravdavaju trajanje mere pritvora i pokazuju posebnu hitnost u vođenju postupka.

Ustavni sud je utvrdio da je pritvor prema podnosiocu ustavne žalbe osporenim rešenj ima produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. KZ, a na osnovu odredbe člana 211. stav 1. tačka 2) ZKP. Podnosilac je u pritvoru bio nepuna četiri i po meseca , računajući od trenutka određivanja pritvora 1 3. decembra 2019. godine, pa do 23. aprila 2020. godine, kada je izjavio ustavnu žalbu.

U obrazloženju osporenih rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu je u odnosu na pritvorski razlog iz člana 211. stav 1. tačka 2) ZKP navedeno: da se protiv osumnjičenih vodi krivični postupak zbog postojanja osnovane sumnje da su izvršili krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stav 2. KZ; da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je u izvršenju predmetnog krivičnog dela kao saizvršilac učestvovao osumnjičeni M.M, koji je u bekstvu i prema kome je naredbom sudije za prethodni postupak naređeno izdavanje poternice, po kojoj on još uvek nije lišen slobode; da su ispunjeni uslovi da se prema osumnjičenom M . S . i M.P. produži pritvor po ovom osnovu, imajući u vidu da bi oni puštanjem na slobodu mogli da stupe u kontakt sa osumnjičenim M.M, s obzirom da su iz istog mesta, na koji način bi mogli da utiču na njega u pogledu davanja iskaza koji bi pogodovao njihov oj odbrani u postupku.

U odnosu na navode podnosioca ustavne žalbe koji se odnose na odugovlačenje istrage nedostavljanjem snimaka komunikacije, a što je, po shvatanju podnosioca dovelo do odugovlačenja pritvora, Ustavni sud ukazuje da je pritvor prema podnosiocu produžen zbog postojanja okolnosti koje ukazuju da će ometati postupak uticajem na osumnjičenog M.M, koji se nalazi u bekstvu i koji živi u istom mestu kao i podnosilac, a ne zbog nedostavljanja snimaka braniocu podnosioca .

Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je ocenio da su osporena rešenja o produženju pritvora doneta iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom, kao i da su u njima navedeni relevantni i dovoljni razlozi zbog kojih je nadležni sud smatrao da je mera pritvora neophodna radi vođenja krivičnog postupka, koji se, do tada, vodio sa primerenom hitnošću.

Sledom svega navedenog, Ustavni sud je našao da osporenim rešenjima nisu povređena zajemčena prava podnosioca iz člana 27. stav 1. i člana 31. stav 1. Ustava, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu.

6. U pogledu zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato , pored mnogih drugih, u Odluci Už -633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).

7. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.