Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na imovinu zbog nenamirenja potraživanja u dugotrajnom stečajnom postupku protiv dužnika sa društvenim kapitalom. Podnosiocima se utvrđuje pravo na naknadu materijalne štete u visini neisplaćenih potraživanja.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-4285/2015
01.03.2018.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Tijana Šurlan, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi T. T . iz se la T. kod Leskovca, D . S . iz s ela V. kod Leskovca i J . R . iz sela S . kod Leskovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na se dnici Veća održanoj 1. marta 2018 . godine, doneo

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba T. T , D . S . i J . R . i utvrđuje da je u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 (ranije predmet Trgovinskog suda u Leskovcu St. 7/09) podnosioc ima ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu , zajemčeno članom 58. Ustava Republike Srbije .

2. Utvrđuje se pravo podnosilaca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku Privrednog suda u Leskovcu St. 11/10, umanjenih za eventualno već naplaćen e iznos e po tom osnovu. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu .

3. Odbacuje se ustavna žalba podnosilaca iz tačke 1. izjavljena protiv rešenja Privrednog apelacionog suda R4 St. 115/15 od 4. marta 2015. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rž gp. 94/15 od 9. aprila 2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. T. T . iz sela T . kod Leskovca, D . S . iz sela V . kod Leskovca i J . R . iz sela S . kod Leskovca podneli su Ustavnom sudu, 17, 22, 23, 28. i 29. aprila 2014. godine, preko punomoćnika T. S, advokata iz Leskovca, ustavn e žalb e zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. i prava na imovinu iz člana 58. Ustava Republike Srbije, u izvršnim postupcima koji su se vodili pred Opštinskim sudom u Leskovcu u predmetima I. 1414/08, I. 421/08, I. 2319/08, I. 398/07, I. 146/08 i I. 3897/07, kao i u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10 (ranije predmet Trgovinskog suda u Leskovcu St. 7/09). Ustavne žalb e su bile zavedene pod brojem Už-2506/2014 .

Nakon početka primene odredaba člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), kojima je za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, predviđeno posebno, novo pravno sredstvo, prema kome o učinjenoj povredi prava, pre Ustavnog suda, odlučuje nadležan redovni sud, Ustavni sud je ustavnu žalbu ustupio na nadležnost redovnom sudu.

Privredni apelacioni sud je po pravnosnažnom okončanju postupka po zahtevu predlagača za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, ovde podnosilaca ust avne žalbe, dopisom od 29. juna 2015. godine Ustavnom sudu ustupio predmet, radi odlučivanja o istaknutoj pov redi prava na imovinu podnosilaca ustavne žalbe, kao i o zahtevu za naknadu materijalne štete.

Podnosioci ustavne žalbe su 4. jula 2015. godine izjavili novu ustavnu žalbu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. i prava na imovinu iz člana 58. Ustava, proširujući zahtev i na rešenja Privrednog apelacionog suda R4 St. 115/15 od 4. marta 2015. godine i Vrhovnog kasacionog suda Rž gp . 94/15 od 9. aprila 2015. godine.

Po ustupanju predmeta i podnošenju ustavne žalbe od 4. jula 2015. godine , predmet je u Ustavnom sudu dobio novi broj Už-4285/2015.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, na osnovu navoda ustavne žalbe, te uvidom u celokupnu dokumentaciju koja je uz nju priložena, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Podnosioci us tavne žalbe, u svojstvu izvršnih poverilaca, vodili su pred Opštinskim sudom u Leskovcu izvršne postupke u predmetima I. 1414/08, I. 421/08, I. 2319/08, I. 398/07, I. 146/08 i I. 3897/07, protiv izvršnog dužnika T. „V .“ iz Vučja, a radi naplate potraživanja iz radnog odnosa.

Trgovinski sud (sada Privredni sud) u Leskovcu je rešenjem St. 7/09 od 22. aprila 2009. godine, otvorio stečajni postupak nad T. „V .“ iz Vučja. Podnosioci ustavne žalbe su prijavili svoje potraživanje u stečajnom postupku .

Osporenim rešenjem Privrednog apelacionog suda R4 St. 115/15 od 4. marta 2015. godine utvrđeno je da je predlagačima T. T, D . S . i J . R , ovde podnosiocima ustavne žalbe, u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, te je delimično usvojen zahtev predlagača za naknadu nematerijalne štete.

Vrhovni kasacioni sud je osporenim rešenjem Rž gp. 94/15 od 9. a prila 2015. godine odbio kao neosnovanu žalbu predlagača i potvrdio ožalbeno rešenje Privrednog apelacionog suda R4 St. 115/15 od 4. marta 2015. godine.

4. Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust suda da namiri potraživanja podnosilaca ustavne žalbe, utvrđena u stečajnom postupku, a protiv dužnika T. „V .“ iz Vučja, koji ima pretežan državni, odnosno društveni kapital, u konkretnom slučaju, preds tavlja i povredu prava podnosilaca na mirno uživanje imovine zajemčeno g odredbom člana 58. Ustava, (isti stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), pa je odlučio kao u tački 1. izreke.

Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud smatra da podnosioci ustavne žalbe imaju pravo na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog u stečajnom postupku, koji im nije isplaćen (videti , pored drugih, Odluku Ustavnog suda Už-5551/2011 od 20. juna 2013. godine). Imajuć i u vidu izneto, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u t ački 2. utvrdio pravo podnosilaca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenog u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 11/10, umanjenog za iznose koji su po tom osnovu eventualno isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).

5 . U pogledu navoda ustavne žalbe, kojom se osporavaju rešenja Privrednog apelacionog suda R4 St. 115/15 o d 4. marta 2015. godine i Vrhovnog kasacionog suda Rž gp . 94/15 od 9. aprila 2015. godine, Ustavni sud ukazuje da navedena rešenja sadrže obrazloženja zasnovana na ustavnopravno prihvatljivom tumačenj u merodavnog prava, te je, stoga , ocenio da se navodi podnosilaca ne mogu prihvatiti kao ustavnopravni razlozi za tvrdnje o povredi označenih prava, već se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao instancioni sud još jednom oceni zakonitost navedenih osporenih akta.

Takođe, Ustavni sud konstatuje da podnosioci ustavne žalbe svojim navodima ističu nezadovoljstvo iznosom koji im je osporenim rešenjima dosuđen na ime naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u ovom delu , jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vo đenje postupka, rešavajući kao u tački 3. izreke .

U pogledu zahteva podnosilaca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka po ustavnoj žalbi, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom (videti, pored mnogih drugih, Odluku Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine, na: www.ustavni.sud.rs).

6. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.