Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nenavođenja ustavnopravnih razloga

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu privrednog društva „Marina“ d.o.o. izjavljenu protiv presude Privrednog apelacionog suda. Sud je utvrdio da žalba ne sadrži ustavnopravne razloge, već osporava utvrđeno činjenično stanje, što nije u nadležnosti Ustavnog suda.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-4347/2010
25.11.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednica dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi „Marina“ do.o.o. iz Požarevca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 25. novembra 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba privrednog društva „Marina“ d.o.o. iz Požarevca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda u Beogradu Pž. 1941/10 od 20. avgusta 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Privredno društvo „Marina“ d.o.o. iz Požarevca, podnelo je 7. oktobra 2010. godine, preko punomoćnika, advokata Ružice Aleksić iz Požarevca, Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Privrednog apelacionog suda u Beogradu Pž. 1941/10 od 20. avgusta 2010. godine, zbog povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije.

Podnosilac ustavne žalbe navodi da su postupajući sudovi presude zasnovali na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporenu presudu.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna članu 170. Ustava.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, iz sadržine ustavne žalbe i uvidom u osporeni akt, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Privrednog apelacionog suda u Beogradu Pž. 1941/10 od 20. avgusta 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba tuženog, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrđena presuda Trgovinskog suda u Požarevcu P. 621/08 od 7. aprila 2009. godine, kojom se tuženi, ovde podnosilac ustavne žalbe obavezuje da isplati 393.422,93 dinara uz pripadajuće kamate, na ime naknade za cenu isporučene robe, te da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu do 122.536,00 dinara.

Iz sadržine ustavne žalbe proizlazi da su u ustavnoj žalbi isključivo navedeni razlozi koji bi se mogli odnositi na povredu prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, kojom je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

4. Po oceni Ustavnog suda, u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je osporenom presudom podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. Ustava.

Uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da su navodi podnosioca ustavne žalbe koji se odnose na nepravilno utvrđeno činjenično stanje već detaljno ocenjeni, a ocena suda obrazložena u osporenoj presudi na način koji ukazuje da su razmotrena sva pitanja koja su u konkretnom slučaju bila relevantna za odlučivanje (u tom smislu videti odluke Evropskog suda za ljudska prava: u predmetima: Van de Hurk protiv Holandije od 19. aprila 1994. godine, paragraf 61; Hiro Balani protiv Španije od 9. decembra 1994. godine, paragraf 27; Helle protiv Finske od 19. decembra 1997. godine, paragraf 60.). Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka organa nadležnih u redovnom postupku, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je njihovo zaključivanje u osporenim odlukama bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve razloge. Po pravilu, Ustavni sud se ne upušta u pitanje jesu li redovni sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja zavisi ocena o eventualnoj povredi Ustavom zajemčenog prava čija se zaštita traži u postupku po ustavnoj žalbi.

S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da izneti navodi ne predstavljaju ustavnopravne razloge na kojima se mogu zasnivati tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

5. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.