Povreda prava na imovinu zbog nesprovođenja izvršenja protiv preduzeća u restrukturiranju
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na imovinu jer izvršni sud nije sproveo izvršenje radi naplate potraživanja podnositeljke prema društvenom preduzeću u restrukturiranju. Sud je naložio isplatu materijalne štete u visini duga izvršnog dužnika.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-4357/2014
06.10.2016.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Sabahudin Tahirović, Katarina Manojlović Andrić i dr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Lj. P. iz Šapca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 6. oktobra 201 6. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Lj. P. i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Šapcu u predmetu I. 1733/12 podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno odredbom člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenih rešenjem o izvršenju Osnovnog suda u Šapcu I. 1773/12 od 16. avgusta 2012. godine. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Odbacuje se ustavna žalba Lj. P. izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Šapcu u predmetu I. 1773/12.
O b r a z l o ž e nj e
1. Lj. P. iz Šapca je, 14. maja 2014. godine, Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Šapcu u predmetu I. 1773/12. Navela je da joj je u predmetnom izvršnom postupku povređeno i pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U ustavnoj žalbi je navedeno: da je podnositeljka ustavne žalbe kao izvršni poverilac podnela predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika „Z.“, a.d, u restrukturiranju, radi naplate potraživanja na ime neisplaćenih zarada, i to prenosom novčanih sredstava sa računa izvršnog dužnika na račun izvršnog poverioca, a na osnovu izvršne isprave – poravnanja Osnovnog suda u Šapcu R3. 516/11 od 22. decembra 2011. godine; da je rešenjem o izvršenju Osnovnog suda u Šapcu I. 1773/12 od 16. avgusta 2012. godine određeno predloženo izvršenje; da je rešenjem Osnovnog suda u Šapcu I. 1773/12 od 7. maja 2013. godine zaključen izvršni postupak iako podnositeljka nije namirena u svom potraživanju, a u obrazloženju rešenja o zaključenju izvršnog postupka navedeno da je rešenje o izvršenju dostavljeno Narodnoj banci Srbije radi njegovog sprovođenja.
Predložila je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu navedenih ustavnih prava i naloži Osnovnom sudu u Šapcu i Narodnoj banci Srbije da sprovedu predmetno izvršenje. Zahtevala je naknadu nematerijalne i materijalne štete.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US , 40/15 – dr. zakon i 103/15) je po svojoj sadržini identična odredbi člana 170. Ustava.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Šapcu I. 1773/12, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnositeljka ustavne žalbe je kao izvršni poverilac 30. jula 2012. godine podnela Osnovnom sudu u Šapcu predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika „Z.“ a.d, Šabac, radi naplate neisplaćenih zarada, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, putem prenosa novčanih sredstava sa računa izvršnog dužnika na račun izvršnog poverioca, a na osnovu izvršne isprave – izvršnog poravnanja Osnovnog suda u Šapcu R3. 516/11 od 22. decembra 2011. godine. Rešenjem o izvršenju Osnovnog suda u Šapcu I. 1773/12 od 16. avgusta 2012. godine određeno je predloženo izvršenje i istog dana rešenje je dostavljeno Narodnoj banci Srbije – Odeljenju za prinudnu naplatu Kragujevac radi njegovog sprovođenja. Rešenjem Osnovnog suda u Šapcu IPV I. 360/12 od 6. decembra 2013. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršnog dužnika izjavljen protiv rešenja o izvršenju I. 1773/12 od 16. avgusta 2012. godine.
Zaključkom Osnovnog suda u Šapcu I. 1773/12 od 14. marta 2013. godine naloženo je izvršnom poveriocu, ovde podnositeljki ustavne žalbe, da se izjasni o daljem toku postupka, s obzirom na to da je Narodna banka Srbije – Odeljenje za prinudnu naplatu u Kragujevcu dana 18. oktobra 2012. godine obavestila sud da izvršenje nije sprovedeno jer je račun izvršnog dužnika u neprekidnoj blokadi. Postupajući po navedenom zaključku, podnositeljka je 3. aprila 2013. godine obavestila sud da zahteva da se izvršenje nastavi.
Rešenjem Osnovnog suda u Šapcu I. 1773/12 od 7. maja 2013. godine zaključen je predmetni izvršni postupak. U obrazloženju rešenja o zaključenju izvršnog postupka je navedeno da je rešenje o izvršenju dostavljeno Narodnoj banci Srbije radi njegovog sprovođenja.
U dopisu v.f. predsednika Osnovnog suda u Šapcu od 4. decembra 2013. godine upućenom izvršnom poveriocu navedeno je: da rešenjem o zaključenju izvršnog postupka I. 1773/12 od 7. maja 2013. godine postupak izvršenja nije obustavljen, niti je rešenje o izvršenju stavljeno van snage, te da Narodna banka Srbije i dalje ima nalog da po istom postupa; da kako izvršni poverilac nema novih predloga u postupku niti sud može da preduzme neku radnju u istom, pribeglo se ovakvom načinu rešavanja predmeta, dok bi u protivnom, ovakvi predmeti mogli trajati i po nekoliko godina, te je ovakav način rešavanja predmeta u kojima je račun izvršnog dužnika u blokadi, prihvaćen kao način postupanja da bi se izbegla povreda Ustavom garantovanih prava građana na pravično suđenje i na suđenje u razumnom roku.
Izvršni dužnik je 19. juna 2014. godine predložio zastoj izvršnog postupka i rešenjem Osnovnog suda u Šapcu I. 3080/14 od 24. septembra 2014. godine odbijen je kao neosnovan taj zahtev izvršnog dužnika, a rešenjem Osnovnog suda u Šapcu IPV I. 447/14 od 17. oktobra 2014. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršnog dužnika i potvrđeno je rešenje Osnovnog suda u Šapcu I. 3080/14 od 24. septembra 2014. godine.
Zaključkom Osnovnog suda u Šapcu I. 3080/14 od 3. oktobra 2014. godine ponovo je obavešten izvršni poverilac da je postupak izvršenja okončan donošenjem rešenja o zaključenju izvršnog postupka I. 1773/12 od 7. maja 2013. godine, a iz razloga što je sud dostavio rešenje o izvršenju I. 1773/12 od 16. avgusta 2012. godine Narodnoj banci Srbije – Odeljenje za prinudnu naplatu Kragujevac, čime je iscrpeo sve izvršne radnje vezane za sprovođenje izvršenja pred sudom, a plenidbu sa žiro-računa izvršnog dužnika treba da izvrši Narodna banka Srbije – Odeljenje za prinudnu naplatu Kragujevac. Takođe, ovim zaključkom je obavešten izvršni poverilac da ukoliko želi da se izvršenje sprovede na nekom drugom predmetu izvršenja, a ne na žiro-računu izvršnog dužnika, to mora pismenim putem predložiti sudu u roku od pet radnih dana od dana prijema ovog zaključka, a ukoliko izvršni poverilac ne promeni predmet izvršenja, odnosno ostane pri predlogu da se izvršenje sprovede na računu izvršnog dužnika u tom slučaju, rešenje o zaključenju izvršnog postupka sud neće stavljati van snage, a izvršni poverilac će se namiriti kada na računu izvršnog dužnika bude novčanih sredstava.
Kako je izvršni poverilac ostao pri predlogu da se izvršenje sprovede na računu izvršnog dužnika, odnosno nije postupio u ostavljenom roku po zaključku I. 3080/14 od 3. oktobra 2014. godine, dopisom izvršnog sudije od 5. februara 2015. godine dat je nalog izvršnoj pisarnici da se predmet I. 3080/14 razvede kao rešen.
3. Odredbama Ustava, na čiju se povredu poziva podnositeljka ustavne žalbe, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (član 58. stav 1.).
4. Analizirajući navode ustavne žalbe u delu kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava zbog nesprovođenja rešenja o izvršenju u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Šapcu u predmetu I. 1773/12, Ustavni sud smatra da arhiviranje predmeta u kome izvršni sud nije sproveo izvršenje u korist podnositeljke ustavne žalbe predstavlja povredu prava podnositeljke na mirno uživanje imovine stečene potraživanjem utvrđenim izvršnom ispravom, koje je zajemčeno članom 58. stav 1. Ustava. S obzirom na to da prilikom odlučivanja u postupku po ustavnoj žalbi Ustavni sud uvažava i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, treba istaći i stav Evropskog suda za ljudska prava po kome propust države da izvrši pravnosnažnu presudu ili drugu izvršnu ispravu izrečenu u korist podnosioca predstavke predstavlja mešanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine. Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud za ljudska prava, 29. januara 2013. godine, doneo odluku o dopuštenosti predstavke u predmetu Marinković protiv Srbije, u kojoj je podsetio na svoju ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se tužena država dosledno smatra odgovornom ratione personae za neizvršenje presuda donetih protiv preduzeća sa većinskim društvenim kapitalom, što podrazumeva da srpski organi mogu, a fortiori, biti odgovorni i u vezi sa onim preduzećima gde je kasnije došlo do promene akcijskog kapitala, što za posledicu ima pretežan državni i društveni kapital, te da se podnosiocima predstavki, kad god se utvrde povrede Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava osnovnih sloboda i/ili Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dosuđuje naknada i materijalne i nematerijalne štete, pri čemu se od tužene države zahteva da iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravnosnažnim domaćim presudama. Evropski sud je u obrazloženju navedene odluke napomenuo da se ustavna žalba još ne može smatrati delotvornom u slučajevima koji uključuju odgovornost tužene države za neizvršenje presuda protiv društvenih preduzeća u postupku restrukturiranja i da u budućim slučajevima taj sud može ponovo razmotriti svoj stav, ako postoji jasan dokaz da je Ustavni sud naknadno uskladio u potpunosti svoj pristup sa relevantnom praksom Evropskog suda.
Evropski sud za ljudska prava je nakon toga u Odluci od 26. novembra 2013. godine, povodom predstavke broj 65713/13 koju je Vasvija Ferizović iz Novog Pazara podnela protiv Srbije, konstatovao da je Ustavni sud u potpunosti harmonizovao svoj pristup sa praksom Evropskog suda u pogledu neizvršenja presuda protiv preduzeća u društvenoj svojini koja su u postupku restrukturiranja, na način što je svojim odlukama pored utvrđene povrede „prava na suđenje u razumnom roku“ i povrede „prava na mirno uživanje imovine“, naložio državi da isplati naknadu nematerijalne štete i materijalne štete u visini iznosa opredeljenih u domaćim presudama.
Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust suda da namiri potraživanje podnositeljke ustavne žalbe utvrđeno izvršnim poravnanjem Osnovnog suda u Šapcu R3. 516/11 od 22. decembra 2011. godine protiv izvršnog dužnika „Z.“ a.d, u restrukturiranju, iz Šapca, koji ima pretežan državni kapital, u konkretnom slučaju predstavlja povredu prava podnositeljke na mirno uživanje imovine zajemčenog odredbom člana 58. stav 1. Ustava, koju čini potraživanje utvrđeno sudskom odlukom (sličan stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu i odlučio kao u tački 1. izreke.
5. Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je na osnovu člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu u tački 2. izreke utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenih rešenjem Osnovnog suda u Šapcu I. 1773/12 od 16. avgusta 2012. godine, na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
Ustavni sud ukazuje da bi nedosuđivanje naknade materijalne štete podnositeljki ustavne žalbe bilo u direktnoj suprotnosti sa odredbom člana 60. stav 4. Ustava, kojom je proklamovana neotuđivost prava iz radnog odnosa koju je podnositeljka pokušavala na prinudan način da ostvari u predmetnom izvršnom postupku. Ustavni sud takođe ukazuje da je u predmetu Premović protiv Srbije (broj predstavke 61920/09), Evropski sud za ljudska prava izrazio stav da odgovorna država mora da obezbedi izvršenje pravnosnažnih domaćih presuda donetih u korist podnosioca predstavki, i to iz sopstvenih sredstava, u visini iznosa dosuđenih navedenim presudama, umanjenih za eventualno već isplaćene iznose.
6. Razmatrajući navode ustavne žalbe o povredi prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Šapcu u predmetu I. 1773/12, Ustavni sud je utvrdio da je izvršni postupak čije se trajanje osporava, započet podnošenjem predloga za izvršenje 30. jula 2012. godine, a okončan donošenjem zaključka Osnovnog suda u Šapcu I. 3080/14 od 3. oktobra 2014. godine, nakon čega je spis arhiviran, te je postupak formalno trajao oko dve godine. Ustavni sud je ocenio da se bez obzira na to što je razumna dužina trajanja postupka relativna kategorija koja zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja, trajanje postupka koji se osporava ustavnom žalbom objektivno ne može smatrati nerazumno dugim. Stoga se ni navodi ustavne žalbe ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima za tvrdnju o povredi prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava.
U vezi navoda podnositeljke o povredi prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavni sud ukazuje da se navedeno pravo sadržinski ne razlikuje od prava iz člana 32. stav 1. Ustava, te je postojanje povrede tog prava cenio u odnosu na ustavne odredbe.
Polazeći od izloženog, Sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u tački 3. izreke odbacio ustavnu žalbu u delu izjavljenom zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u predmetnom izvršnom postupku, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.