Odluka Ustavnog suda o odlaganju izvršenja pravnosnažne presude o iseljenju iz stana
Kratak pregled
Ustavni sud je odložio izvršenje pravnosnažne presude o iseljenju podnositeljke ustavne žalbe iz stana do donošenja konačne odluke. Sud je ocenio da bi izvršenje, s obzirom na egzistencijalni značaj stana i dužinu trajanja spora, prouzrokovalo nenadoknadivu štetu podnositeljki.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Drage Simonović iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odlaže se izvršenje presude Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 1633/08-93 od 14. jula 2009. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž. 1769/11 od 22. juna 2011. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda po ustavnoj žalbi Drage Simonović.
O b r a z l o ž e nj e
1. Draga Simonović iz Beograda je 27. septembra 2011. godine, preko punomoćnika Radmile Matović, advokata iz Beograda podnela Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž. 1769/11 od 22. juna 2011. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1, člana 36. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije. Podnositeljka se istovremeno poziva i na povredu prava iz člana 6. stav 1, člana 8. i člana 13. Evropske konvencije ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
Među iznetim zahtevima o kojima Ustavni sud treba da odluči, podnositeljka ustavne žalbe posebno traži da Ustavni sud odloži izvršenje osporene presude Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 1633/08-93 od 14. jula 2009. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž. 1769/11 od 22. juna 2011. godine.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 86. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) propisano je da na predlog podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud može odložiti izvršenje pojedinačnog akta ili radnje iz stava 1. ovog člana, ako bi izvršenje prouzrokovalo nenadoknadivu štetu podnosiocu, a odlaganje nije suprotno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanela veća šteta trećem licu.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, kao i u spis predmeta Prvog osnovnog suda u Beogradu P. 3923/2010 i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Po tužbi Nadežde Đoković iz Beograda, od 1992. godine protiv podnositeljke ustavne žalbe vođen je parnični postupak, radi utvrđenja da je ništav ugovor o korišćenju predmetnog stana zaključen između Stambene uprave - Pete stambene jedinice opštine Stari grad i sada pokojnog Milovana Simonovića, kao korisnika tog stana, inače muža podnositeljke ustavne žalbe, kao i radi iseljenja iz stana u Beogradu, u ulici Majke Jevrosime broj 20, na drugom spratu, stan broj 4.
Prvi opštinski sud u Beogradu je doneo presudu P. 1633/08-93 od 14. jula 2009. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtev tužilje i utvrdio da je ništav ugovor o korišćenju predmetnog stana zaključenog između Stambene uprave - Pete stambene jedinice opštine Stari grad i Milovana Simonovića, broj 24012/129 od 9. aprila 1957. godine, pa je podnositeljka ustavne žalbe obavezana da se iseli iz predmetnog stana i isti stan ispražnjen od svih lica i stvari preda na nesmetano korišćenje i upravljanje tužilji, kao vlasniku, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Apelacioni sud u Beogradu je osporenom presudom Gž. 1769/11 od 22. juna 2011. godine potvrdio navedenu prvostepenu presudu.
Podnositeljka ustavne žalbe i gradska opština Stari grad su Vrhovnom kasacionom sudu izjavili reviziju protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž. 1769/11 od 22. juna 2011. godine, o kojoj nije odlučeno.
4. Ustavom je utvrđeno: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o otpužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, kao i da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (član 58. stav 1.).
Odredbama Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je utvrđeno: da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona (član 6. stav 1.); da svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske (član 8. stav 1.); da svako kome su povređena prava i slobode predviđene u ovoj Konvenciji ima pravo na delotvoran pravni lek pred nacionalnim vlastima, bez obzira jesu li povredu izvršila lica koje su postupala u službenom svojstvu (član 13.).
Odredbom člana 25. Uredbe o izmenama i dopunama Uredbe o upravljanju stambenim zgradama („Službeni list FNRJ“, broj 29/54), koji je važio u vreme zaključenja predmetnog ugovora o korišćenju stana, bilo je propisano da narodni odbor grada može propisati uslove pod kojim će stambena uprava, odnosno kućni savet moći zaključivati ugovore o korišćenju stana, kao i postupak za utvrđivanje ovih uslova, pri čemu narodni odbor može propisati da pojedini ugovori o korišćenju stana stupaju na snagu tek pošto ih odobri savet narodnog odbora nadležan za komunalno – stambene odnose.
Odredbom člana 183. Zakona o stambenim odnosima („Službeni list FNRJ“, broj 16/59) je bilo propisano da postojeći ugovori o korišćenju stana zaključeni pre stupanja na snagu ovog zakona, a u skladu s onda važećim propisima, kao i postojeći podstanarski odnosi punovažno zasnovani pre tog dana, ostaju na snazi, ali će se na prava i obaveze koji proističu iz tih ugovora i odnosa primenjivati odredbe ovog zakona.
Odredbom člana 397. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04 i 111/09) je propisano da podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravnosnažne presude protiv koje je izjavljena.
5. Ustavni sud je ocenio da bi izvršenje pravnosnažne i izvršne presude Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 1633/08-93 od 14. jula 2009. godine, a što znači iseljenje iz stana podnositeljke ustavne žalbe, i to u roku od 15 dana od dana prijema presude, podnositeljki prouzrokovalo nenadoknadivu štetu. Ovo posebno iz razloga što je navedena obaveza, koja je za podnosioca nesumnjivo od egzistencijalnog značaja, nastala nakon spora koji je vođen gotovo 19 godina. Prilikom navedene ocene, Sud je imao u vidu i da praksa Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na primenu prava na dom, garantovanog članom 8. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, upućuje da se u cilju zaštite ovog prava svakom licu, bez obzira na postojanje pravno valjanog osnova po kome živi u stanu, mora omogućiti primeren rok da se iz stana iseli, ako je iseljenje posledica odluke nadležnog organa vlasti. Sa druge strane, imajući u vidu upravo navedene razloge, Ustavni sud je ocenio da odlaganje izvršenja osporenog akta do odluke Ustavnog suda po podnetoj ustavnoj žalbi nije suprotno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanela veća šteta tužilji, u čiju korist je presuda doneta.
Na osnovu navedenog, Ustavni sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 86. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu da se prihvati predlog podnositeljke ustavne žalbe i odloži izvršenje pravnosnažne i izvršne presude Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 1633/08-93 od 14. jula 2009. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda po ustavnoj žalbi podnositeljke.
6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 3) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 914/2016: Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi povodom spora o ugovoru o korišćenju stana
- Už 4371/2011: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u sporu o ništavosti ugovora o korišćenju stana
- Už 1642/2009: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 2177/2011: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku i pravično suđenje u stambenom sporu
- Už 4123/2010: Odbijanje ustavne žalbe protiv presuda o iseljenju iz stana zbog nepostojanja povrede prava