Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na pravično suđenje u postupku rušenja objekta. Upravni organi i Upravni sud nisu ocenili ključne navode tužbe o nadležnosti inspekcije i izvršenju ranijeg rešenja, što čini njihove odluke proizvoljnim.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-4448/2010
13.11.2013.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Dragana Todosijevića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 13. novembra 201 3. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Dragana Todosijevića i utvrđuje da je rešenjem Odeljenja za inspekcijske poslove gradske opštine Zvezdara u Beogradu broj 355-278/2009 od 29. aprila 2009. godine i presudom Upravnog suda U. 14736/10 od 14. septembra 2010. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se presuda Upravnog suda U. 14736/10 od 14. septembra 2010. godine i određuje da Upravni sud donese novu odluku po tužbi podnosioca izjavljenoj protiv rešenja Gradske uprave grada Beograda – Sekretarijata za inspekcijske poslove X-10 broj 355.4-158/09 od 31. avgusta 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dragan Todosijević iz Beograda je 14. oktobra 2010. godine i 27. decembra 2010. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv rešenja Odeljenja za inspekcijske poslove gradske opštine Zvezdara u Beogradu broj 355-278/2009 od 29. aprila 2009. godine i presude Upravnog suda U. 14736/10 od 14. septembra 2010. godine, zbog povrede načela i prava iz člana 21. Ustava Republike Srbije, kao i prava na pravično suđenje i na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. Ustava.
U ustavnoj žalbi i dopuni ustavne žalbe od 27. decembra 2010. godine je navedeno: da je „nasilan“ akt rušenja podnosiočevog bespravno podignutog objekta po rešenju o izvršenju broj 356-665/2000 od 15. decembra 2000. godine, koji je preduzet 5. marta 2007. godine“, jer je rušenje objekta na osnovu navedenog rešenja izvršeno u potpunosti 6. aprila 2001. godine; da je 5. marta 2007. godine podnosiocu srušen „objekat od betona površine 99 m2“, iako za navedeno rušenje nije bilo nikakvog pravnog osnova, jer komunalna inspekcija ne može odlučivati o rušenju objekta od betona. Podnosilac ustavne žalbe dalje navodi da je organ nadležan za donošenje takvog rešenja građevinska inspekcija, koja nikako nije mogla doneti rešenje o rušenju objekta pre nego što nadležni organ odluči o njegovom zahtevu za legalizaciju podnetom 13. novembra 2003. godine , te da je zbog nezakonitog rušenja onemogućen da „učestvuje u legalizaciji“ kao drugi građani.
U ustavnoj žalbi se ističe da je predmetni objekat rušen od 5. do 8. marta (prizemlje), a podrum 15. i 16. marta 2007. godine, dakle, tri i po godine pre pravnosnažnosti rešenja kojim je naloženo rušenje objekta, kao i da je prema osporenom „rešenju o rušenju“ predmetni objekat imao površinu 16 m2, a prema računima za izvedene radove „99m2 plus 99 m2“.
Ustavnom žalbom se predlaže da Ustavni sud utvrdi povredu označenih prava, poništi osporene akte, naloži povraćaj u pređašnje stanje i utvrdi podnosiocu pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporene akte i priloženu dokumentaciju, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjem komunalnog inspektora Odeljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 355-78/0 7 od 8. februara 200 7. godine, u stavu 1. dispozitiva, naloženo je STR „Bonita“ i Draganu Todosijeviću iz Beograda (ovde podnosiocu ustavne žalbe), da u roku od dva dana od dana prijema ovog rešenja ukloni privremeni montažni objekat, „plus ograđeni deo pod nadstrešnicom, površine 10 m2 + 70 m2“, postavljen bez odobrenja nadležnog državnog organa na javnoj površini u ulici Ustanička broj 170ž, u Beogradu, a u s tavu 2. dispozitiva rešenja je određeno da žalba protiv tog rešenja ne odlaže njegovo izvršenje. Sekretarijat za inspekcijske poslove Grada Beograda – Sektor za komunalni i inspekcijski nadzor je rešenjem X -04 broj 355-1850/07 od 24. aprila 2007. godine odbi o žalbu podnosioca ustavne žalbe izjavljenu protiv navedenog prvostepenog rešenja.
Zaključkom Opštinske uprave Zvezdara – Odeljenje za inspekcijske poslove broj 355-78/2007 od 16. februara 2007. godine utvrđeno je da je rešenje komunaln og inspektora O deljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 355-78/07 od 8. februara 200 7. godine postalo izvršno 16. februara 2007. godine, te je dozvoljeno njegovo izvršenje, a ž alba podnosioca izjavljena protiv navedenog zaključka je odbijena kao neosnovana rešenjem Sekretarijata za inspekcijske poslove Grada Beograda – Sektor za komunalni i inspekcijski nadzor X -04 broj 355-1850/07 od 24. aprila 2007. godine. Presudom Okružnog suda u Beogradu U. 1224/07 od 10. marta 2008. godine uvažena je tužba podnosioca ustavne žalbe i poništeno navedeno konačno rešenje, jer prema nalaženju tog suda u postupku nije pouzdano utvrđeno da li se radi o montažnom ili zidanom objektu, što u konkretnom slučaju predstavlja odlučnu činjenicu od koje zavisi nadležnost tuženog organa za uklanjanje objekta.
U izvršenju navedene sudske presude poništeno je rešenje komunalnog inspektora Odeljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 355-78/07 od 8. februara 200 7. godine, a u ponovnom postupku prvostepeni organ je doneo rešenje broj 355-78/0 7 od 26. septembra 200 8. godine, kojim je naloženo podnosiocu ustavne žalbe da ukloni privremeni montažni objekat “koji se sastoji od prostora pod nadstrešnicom, površine 70 m2“, p ostavljen bez odobrenja nadležnog državnog organa na javnoj površini u ulici Ustanička broj 170ž, u Beogradu. Sekretarijat za inspekcijske poslove Grada Beograda – Sektor za komunalni inspekcijski nadzor je rešenjem X -04 broj 355-7131/08 od 18. februara 2009. godine usvojio žalbu podnosioca i poništio navedeno prvostepeno rešenje. U obrazloženju navedenog drugostepenog rešenja je konstatovano da je podnosilac u žalbi naveo: da se u konkretnom slučaju radi o zidanom, a ne montažnom objektu; da su netačni navodi prvostepenog organa da se nalog za rušenje odnosi samo na montažni deo objekta, jer je iz fotografija koje se nalaze u spisima predmeta vidljivo da je srušen ceo objekat; da je nejasno kako je moguće da postoji samo prostor pod nadstrešnicom, a da se ne navede od kakvog materijala je sačinjen objekat; da je krajem 2000. godine na istom mestu započeo zidanje objekta bez građevinske dozvole, koji je na osnovu rešenja građevinske inspekcije od 11. decembra 2000. godine porušen 6. aprila 2001. godine od strane preduzeća Alkaves-inženjering“, što se vidi iz zaključka od 17. maja 2001. godine; da je nakon toga sazidao novi objekat u toku iste godine, sa podrumom i da je 13. novembra 2003. godine podneo zahtev za legalizaciju tog objekta, o kome još nije odlučeno. Drugostepeni organ je ocenio da podnosiocu nije data mogućnost da se upozna sa činjeničnim stanjem utvrđenim zapisnikom sačinjenim 23. avgusta 2008. godine i da je dispozitiv pobijanog rešenja protivrečan, jer se nalaže uklanjanje privremenog montažnog objekta koji se sastoji od prostora pod nadstrešnicom, a sam prostor ne može predstavljati privremeni objekat formiran od gotovih tipskim elemenata u smislu odredaba Odluke o uslovima i načinu postavljanja privremenih objekata na javnim površinama u Beogradu.
Postupajući po primedbama drugostepenog organa, komunalni inspektor Odeljenja za inspekcijske poslove gradske opštine Zvezdara u Beogradu doneo je osporeno rešenje broj 355-278/2009 od 29. aprila 2009. godine, kojim je naloženo podnosiocu ustavne žalbe da ukloni privremeni montažni objekat, površine 16 m2, postavljen bez odobrenja nadležnog državnog organa na javnoj površini u ulici Ustanička broj 170ž, u Beogradu. U obrazloženju osporenog rešenja je, između ostalog, navedeno: da je komunalni inspektor 1. aprila 2009. godine izvršio ponovni pregled raspoložive dokumentacije i utvrdio da je „inspekcijskim pregledom od 22. septembra 2006. godine konstatovano da je podnosilac p ostavio privremeni montažni objekat, delimično zidan, delimično montažni, bez odobrenja nadležnog organa i da je tom prilikom izjavio da će rešenje na osnovu koga je izvršeno zauzeće javne površine doneti naknadno, da kako isto nije ostavio ni do trenutka sačinjavanja zapisnika 1. aprila 2009. godine, dat mu je novi rok od tri dana za dostavu rešenja i konstatovano da će se u protivnom smatrati da isto ne poseduje“. Prvostepeni organ je dalje naveo da je uvidom u dokumentaciju utvrđeno: da je rešenjem građevinske inspekcije broj 356-665/2000 od 11. decembra 2000. godine naloženo rušenje zidanog dela objekta, i to zidova prizemlja, horizontalnih i vertikalnih serklaža, ploče i nadzitka potkrovlja (dimenzije prizemlja 10,8 m +9,0 m + 10,8 m); da je na izbetoniranoj ploči postavljen montažni objekat – kiosk, površine oko 10 m2 i taj objekat predstavlja predmet ovog postupka koji se vodi pred komunalnom inspekcijom ovog odeljenja; da je nakon toga podnosilac „oko kioska izgradio prostor pod nadstrešnicom, a ivicom betonske ploče dimenzija 10,8 m +9,0 m + 10,8 m je podignut zid, a preko čitave površine je izveden metalni pokrivač, što je sve predmet postupka građevinske inspekcije“. U osporenom rešenju je, takođe, navedeno da se „nakon rušenja zidova i metalne konstrukcije, koji su predmet naloga iz rešenja građevinskog inspektora broj 356-665/2000, pristupilo uklanjanju montažnog objekta, koji je predmet postupka komunalnog inspektora, a nakon uklanjanja istog, nastavilo se sa izvršenjem rešenja građevinskog inspektora i zidani objekat je porušen u celosti“. Prvostepeni organ je istakao da je „zbog činjenice da je predmetni objekat uklonjen, odlučio da prihvati navode podnosioca da je na izlivenoj betonskoj ploči postojao montažni objekat površine 16 m2, a da je oko njega bio naknadno ozidan objekat od čvrstog materijala i na osnovu navedene izjave i ostalih dokaza u spisima predmeta, utvrdio da je predmet ovog postupka navedeni montažni objekat, po izjavi stranke, ukupne površine 16 m2“. Donosilac osporenog akta je, polazeći od toga da podnosilac nije dostavio dokaz da je navedeni objekat postavio po odobrenju nadležnog organa , a u dokumentaciji te opštine ne postoji rešenje kojim je podnosiocu odobreno zauzeće javne površine radi postavljanja privremenog montažnog objekta, ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 12. stav 1. alineja prva Odluke o uslovima i načinu postavljanja privremenih objekata na javnim površinama u Beogradu. Takođe je navedeno da novi plan postavljanja privremenih objekata na javnim površinama u Beogradu – područje opštine Zvezdara ne predviđa postavljanje privremenog montažnog objekta na predmetnoj lokaciji, što takođe predstavlja osnov uklanjanja ovog objekta propisan članom 12. stav 1. alineja treća navedene odluke. Prvostepeni organ je naveo da navodi podnosioca da je za zidani objekat podneo zahtev za legalizaciju, „nisu uzeti u obzir u ovom predmetu, jer se postupak za legalizaciju odnosi na zidani deo objekta, koji je predmet postupka građevinskog inspektora“.
Podnosilac ustavne žalbe je u žalbi protiv osporenog rešenja od 29. aprila 2009. godine, pored ostalog, istakao: da je predmetni objekat rušen od 5. do 7. marta i 15. i 16. marta 2007. godine, pri čemu za rušenje podruma od 77,50 m2 nije ni postojalo rešenje, niti se isti pominje u rešenju broj 355-78/07 od 8. februara 2007. godine; da je u podrumu uništena dokumentacija vezana za predmetni objekat; da se na navedenoj katastarskoj parceli nalazi pet objekata, od kojih je još samo jedan ucrtan u geodetsku kartu; da su legalizovani objekti koji su „u nizu“ do njegovog objekta.
Rešenjem Sekretarijata za inspekcijske poslove Grada Beograda – Sektor za normativne i upravno-nadzorne poslove X-10 broj 355-1.4-158/09 od 31. avgusta 2009. godine odbijena je žalba podnosioca ustavne žalbe izjavljena protiv osporenog prvostepenog rešenja, kao neosnovana, iz istih razloga koje je za svoju odluku dao prvostepeni organ. Podnosilac ustavne žalbe je protiv navedenog konačnog rešenja podneo tužbu Okružnom sudu u Beogradu, u kojoj je naveo: da je u ponovnom postupku prvostepeni organ „prepisao“ prethodna rešenja, menjajući samo površinu objekta, t e je po rešenju od 8. februara 200 7. godine površina objekta iznosila 80 m2, po rešenju od 26. septembra 2008. godine 70 m2, a po rešenju od 29. aprila 2009. godine 16 m2; da je u zaključku „o rušenju“ objekta i računu pravnog lica koje je sprovelo prinudno izvršenje navedeno da je objekat imao površinu 99 m2; da se ne radi o montažnom, nego o zidanom objektu i da su netačni navodi prvostepenog organa da se nalog za rušenje odnosi samo na montažni deo objekta ; da se predmetni objekat ne nalazi na javnoj površini, već na k.p. 13603/3, u vlasništvu D.M . i da je ucrtan u katastarski plan po gabaritima 11 m x9,1 m; da je prema urbanističkom plan u za katastarsku parcelu 13603/3, KO Zvezdara , zemljište obuhvaćeno navedenom katastarskom p arcelom namenjeno za nov e objekt e male privrede uz Ustaničku ulicu; da je predmetni objekat sagradio krajem 2001. godine i da je zahtev za njegovu legalizaciju podneo 13. novembra 2003. godine.
O tužbi podnosioca ustavne žalbe izjavljenoj protiv navedenog drugostepenog rešenja odlučio je Upravni sud presudom U. 14736/10 od 14. septembra 2010. godine, koja se osporava ovom ustavnom žalbom. Upravni sud je odbio tužbu kao neosnovanu, a u obrazloženju osporene presude je naveo da iz spisa predmeta proizlazi: da je „rešenjem građevinske inspekcije od 11. decembra 2000. godine i zaključkom od 15. decembra 2000. godine“ podnosiocu naloženo uklanjanje zi danog dela i zidova prizemlja, nadzidaka i potkrovlja; da je privremeni montažni objekat – kiosk , površine oko 10 m2, postavljen na izbetoniranoj ploči, bez odobrenja nadležnog organa; da je naknadno oko njega ozidan objekat od čvrstog materijala i „da se rušenjem zidova i metalne
konstrukcije nastavilo sa izvrše njem rešenja građevinske inspekcije, te je zidani objeka t porušen u c elini“. Upravni sud je, polazeći od navedenog , ocenio da je pravilno postupio tuženi organ kada je odbio, kao neosnovanu, žalbu podnosioca, primenom odred aba čl . 7. i 8 , člana 12. stav 1. tač . 1 ) i 3 ) i čl. 14. i 15. Odluke o uslovima i načinu postavljanja privremenih objekata na javnim površinama u Beogradu ("Službeni list Grada Beograda, br. 31/02 i 29/07) i Plana postavljanja privremenih objekata na javnim površinama u Beogradu - područje opštine Zvezdara ("Službeni list Grada Beograda, broj 24/06). Upravni sud je ocenio da se ne mogu prihvatiti navodi podnosioca koji se odnose na podneti zahtev za legalizaciju predmetnog objekta, s obzirom na to da je odredbama čl. 160. i 161. Zakona o planiranju i izgradnji ("Službeni glasnik PC", br. 47/03, 34/06 i 31/09) propisano da se mogu legalizovati samo objekti izgrađeni, odnosno rekonstruisani bez građevinske dozvole , a da je članom 2. stav 1. tačka 22) istog z akona određena definicija pojm a objeka t, iz koje se zaključuje da privremeni montažni objekat ne pripada kategoriji navedenih objekata za koje se podnosi navedeni zahtev. Taj s ud je naveo da je cenio i sve druge navode tužbe, ali je našao da oni ne dovode u sumnju zakonitost pobijanog rešenja, zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu presude.
Ustavni sud je, takođe, utvrdio da je rešenjem građevinskog inspektora Odeljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 356-665/2000 od 11. decembra 2000. godine naloženo podnosiocu ustavne žalbe da poruši tri zida od betonskih blokova u dužini 3,80 m , 9,10 m i 3,80 m, visine 1,60 m sa 8 stubova veličine 20/20 do visine 1,60 m , u Ustaničkoj ulici 170ž u Beogradu . S obzirom na to da podnosilac ustavne žalbe nije obustavio izvođenje radova, isti organ je rešenjem od 12. januara 2001. godine naložio podnosiocu ustavne žalbe da ukloni TLM ploču i nadzitke potkrovlja visine 1,60 m i dvovodni krov, čime je izgrađeno potkrovlje osnove 10,80 x 9 m, u Ustaničkoj ulici 170ž u Beogradu .
Ustavni sud je, takođe, utvrdio da je zaključkom Opštinske uprave – Odeljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 356-665/2000 od 17. maja 2001. godine naloženo podnosiocu ustavne žalbe da uplati iznos od 71.394,00 dinara na ime troškova prinudnog izvršenja rešenja ovog odeljenja od 15. decembra 2000. godine. U obrazloženju zaključka je navedeno: da je rešenjem tog odeljenja broj 356-665/2000 od 15. decembra 2000. godine naloženo rušenje zidova prizemlja u dužini 10,80+9+10,80m, kao i horizontalnih i vertikalnih serklaža sa zidovima od giter blokova visine 3m, u Ustaničkoj ulici 170ž u Beogradu; da je 18. decembra 2000. godine donet zaključak o dozvoli izvršenja tog rešenja; da je rešenjem tog odeljenja broj 356-665/2000 od 12. januara 2001. godine naloženo podnosiocu da poruši naknadno izgrađene delove objekta i da je 16. januara 2001. godine donet zaključak o dozvoli izvršenja tog rešenja; da podnosilac u ostavljenom roku nije postupio po nalogu iz navedenih rešenja, te je 6. aprila 2001. godine preko preduzeća „Alkaves-inženjering“ d.o.o. iz Beograda sprovedeno prinudno izvršenje rešenja rušenjem predmetnog objekta.
Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove je 26. februara 2007. godine, na zahtev podnosioca ustavne žalbe, izdao Uvid u urbanistički plan za katastarsku parcelu 13603/3, K O Zvezdara, prema kome se zemljište obuhvaćeno navedenom katastarskom parcelom nalazi u površinama kolektivnog stanovanja sa postojećim blokovskim zelenilom i malim delom je namenjeno za novi objekat male privrede, a delom za saobraćajnicu – Ustaničke ulice.
Preduzeće „Gradnja rekord“ d.o.o. iz Beograda je 1. aprila 2007. godine izdalo račun broj 83 na iznos od 122.731,80 dinara, na ime troškova uklanjanja bespravno podignutog montažnog objekta sa nadstrešnicom, površine 99 m2, po „rešenju o izvršenju“ broj 355-78/07 od 8. februara 200 7. godine. Navedeno preduzeće je istog dana i zdalo račun broj 84 na iznos od 304.121.40 dinara, na ime troškova uklanjanja bespravno podignutog objekta od betona, površine 99 m2, po „rešenju o izvršenju“ broj 356-665/2000 od 15. decembra 2000. godine.
Sekretarijat za inspekcijske poslove Grada Beograda – Sektor za normativne i upravno-nadzorne poslove je rešenjem X-10 broj 355-1.4-158/09 od 1. septembra 2009. godine usvojio žalbu podnosioca ustavne žalbe i poništio zaključak Odeljenj a za inspekcijske poslove – Odsek za izvršenje gradske opštine Zvezdara u Beogradu III broj 355-78/07 od 5. j una 2007. godine. U obrazloženju drugostepenog rešenja je konstatovano: da je pobijanim zaključkom naloženo podnosiocu ustavne žalbe da uplati iznos od 122. 731,80 dinara na ime troškova prinudnog izvršenja rešenja komunalnog inspek tora O deljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 355-78/07 od 8. februara 200 7. godine; da je podnosilac u žalbi istakao da je isti organ 25. aprila 2007. godine doneo zaključak broj 356-665/00, kojim je za potpuno isto izvršenje naložio podnosiocu da uplati iznos od 304.121,40 dinara i da je isto preduzeće sprovelo radove na prinudnom izvršenju istog dana 5. marta 2007. godine, te da oba računa nose datum 1. april 2007. godine. Drugostepeni organ je, dajući razloge za svoju odluku, naveo da je Okružni sud u Beogradu poništio rešenje Sekretarijata za inspekcijske poslove Grada Beograda – Sektor za komunalni i inspekcijski nadzor X -04 broj 355-1850/07 od 24. aprila 2007. godine i da je u izvršenju navedene sudske presude poništeno rešenje komunalnog inspek tora O deljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 355-78/07 od 8. februara 200 7. godine, te se moraju poništiti i pravne posledice koje je proizvelo poništeno rešenje.
4. Odredbama Ustava, na čiju povredu podnosilac ukazuje , u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki, da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21. st. 1. do 3.); da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona, da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne, da se zakonom može ograničiti način korišćenja imovine i da je oduzimanje ili ograničenje imovine radi naplate poreza i drugih dažbina ili kazni, dozvoljeno samo u skladu sa zakonom (član 58.).
5. Podnosilac ustavne žalbe smatra da je 5. marta 2007. godine nezakonito srušen objekat koji je sazidao krajem 2001. godine, jer komunalna inspekcija gradske opštine Zvezdara u Beogradu nije bila ovlašćena da naloži rušenje objekta od betona, za čiju je legalizaciju podneo zahtev nadležnom organu. Podnosilac ustavne žalbe ističe da je rušenje objekta na osnovu rešenja građevinskog inspektora Odeljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 356-665/2000 od 15. decembra 2000. godine izvršeno u potpunosti 6. aprila 2001. godine i da je u svakom narednom rešenju prvostepeni organ smanjivao površinu predmetnog objekta, koji je srušen tri i po godine pre pravnosnažnosti rešenja kojim je naloženo rušenje objekta.
Ispitujući ove navode ustavne žalbe sa stanovišta prava na pravično suđenje garantovanog odredbom člana 32. stav 2. Ustava, Ustavni sud je imao u vidu da se ustavna garancija navedenog prava, pored ostalog, sastoji u tome da odluka suda o nečijem pravu ili obavezi mora biti doneta u postupku koji je sproveden u skladu sa važećim procesnim zakonom, primenom relevantnog materijalnog prava i obrazložena na ustavnopravno prihvatljiv način, jer bi se u protivnom moglo smatrati da je proizvod proizvoljnog i pravno neutemeljenog stanovišta postupajućeg suda.
Ustavni sud ukazuje da obaveza sudova i drugih državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja da obrazlože svoje odluke ne može biti shvaćena kao obaveza da se u odluci iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente. S obzirom na to da se u upravnom sporu proverava zakonitost konačnog upravnog akta na podlozi činjenica utvrđenih u upravnom postupku, to ne postoji obaveza suda da obrazlaže sve navode tužbe ukoliko su oni već isticani u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu i u tom postupku bili ocenjeni. Takav slučaj najčešće postoji kada su navodi tužbe u upravnom sporu identični žalbenim navodima, koje je drugostepeni organ već razmatrao i o istim odlučio. O ovom pitanju se u više slučajeva izjasnio i Evropski sud za ljudska prava. U presudi donetoj u slučaju „Van de Hurk protiv Holandije“, od 19. aprila 1994. godine, Evropski sud je istakao da obaveza suda da obrazloži svoju odluku i da uzme u obzir argumente stranaka ne podrazumeva da sud mora da detaljno odgovori na sve navode stranaka iznete u pravnom sredstvu o kome odlučuje, već samo one koje oceni pravno relevantnim.
Ustavni sud konstatuje da je prvostepeni organ u obrazloženju osporenog prvostepenog rešenja naveo da se „ nakon rušenja zidova i metalne konstrukcije, koji su predmet naloga iz rešenja građevinskog inspektora broj 356-665/2000, pristupilo uklanjanju montažnog objekta, koji je predmet postupka komunalnog inspektora, a da se nakon uklanjanja istog, nastavilo sa izvršenjem rešenja građevinskog inspektora i zidani objekat je porušen u celosti“. P rvostepeni organ je, takođe, naveo da je „zbog činjenice da je predmetni objekat uklonjen, odlučio da prihvati navode podnosioca da je na izlivenoj betonskoj ploči postojao montažni objekat površine 16 m2, a da je oko njega bio naknadno ozidan objekat od čvrstog materijala i na osnovu navedene izjave i ostalih dokaza u spisima predmeta, utvrdio da je predmet ovog postupka navedeni montažni objekat, po izjavi stranke, ukupne površine 16 m2“. Ustavni sud dalje konstatuje da su drugostepeni organ i Upravn i sud u potpunosti prihvatili razloge prvostepenog organa za ocenu o tome da je na osnovu rešenja donetog u predmetnom upravnom postupku srušen privremeni montažni objekat, koji kao takav nije ni mogao biti predmet zahteva za legalizaciju.
Ustavni sud je, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ustavnoj žalbi, utvrdio:
- da je rešenjem komunalnog inspektora Odeljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 355-78/0 7 od 8. februara 200 7. godine naloženo podnosiocu ustavne žalbe da ukloni privremeni montažni objekat, „plus ograđeni deo pod nadstrešnicom, površine 10 m2 + 70 m2“, da je navedeno rešenje prinudno izvršeno 5. marta 2007. godine i da je sud u upravnom sporu poništio drugostepeno rešenje kojim je odbijena žalba podnosioca ustavne žalbe izjavljena protiv navedenog prvostepenog reše nja, jer je ocenio da u postupku nije pouzdano utvrđeno da li se radi o montažnom ili zidanom objektu, što u konkretnom slučaju predstavlja odlučnu činjenicu od koje zavisi nadležnost tuženog organa za uklanjanje objekta;
- da je prvostepenim rešenjem donet im u ponovnom postupku naloženo uklanjanje privremen og montažn og objekt a koji se sastoji od prostora pod nadstrešnicom, površine 70 m2 i da je drugostepen i organ poništio to rešenje, ocenjujući njegov dispozitiv protivrečnim, budući d a sam prostor ne može predstavljati privremeni objekat formiran od gotovih tipskih elemenata u smislu odredaba Odluke o uslovima i načinu postavljanja privremenih objekata na javnim površinama u Beogradu.
- da je osporenim rešenjem komunalnog inspektora Odeljenja za inspekcijske poslove gradske opštine Zvezdara u Beogradu broj 355-278/2009 od 29. aprila 2009. godine naloženo podnosiocu ustavne žalbe da ukloni privremeni montažni objekat, površine 16 m2 .
- da je izvršenje rešenja građevinskog inspektora Odeljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 356-665/2000 od 15. decembra 2000. godine i rešenja istog organa od 12. januara 2001. godine prinudno sprovedeno 6. aprila 2001. godine.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ocenio da ni u ponovnom postupku pred prvostepenim organom nije otklonjena protivrečnost u dispozitivu rešenja na koju je ukazao drugostepeni organ, a koja se odnosi na vrstu materijala od kojeg je bio sagrađen objekat površine 70 m2. Ustavni sud konstatuje da drugostepeni organ nije ocenio navode žalbe kojima je podnosilac ukazivao na to da je srušen podrum predmetnog objekta površine 77,50 m2 , iako nijednim rešenjem nije naloženo njegovo rušenje. Ustavni sud takođe, konstatuje da Upravni sud u osporenoj presudi nije ocenio navode tužbe o tome da je rešenje građevinskog inspektora Odeljenja za inspekcijske poslove opštine Zvezdara u Beogradu broj 356-665/2000 od 15. decembra 2000. godine izvršeno u potpunosti 6. aprila 2001. godine, da novo rešenje građevinskog inspektora nije doneto i da je u svakom narednom rešenju prvostepeni organ označavao manju površinu objekta od one koja je navedena u rešenju od 8. februara 200 7. godine, na osnovu koga je srušen predmetni objekat. Po oceni Ustavnog suda, sadržina akata na osnovu kojih je izvršeno rušenje objekta, a posebno činjenice u vezi sa površinom i vrstom materijala od kojeg je bio sagrađen predmetni objekat, od ključnog su značaja za ocenu o zakonitosti predmetnog postupka administrativnog izvršenja, te propuštanje da se one utvrde čini proizvoljnim i zaključak Upravnog suda u pogledu načina na koji je tuženi organ odlučio o žalbi podnosioca.
S obzirom na izloženo, Ustavni sud je ocenio da su razlozi prvostepenog organa i Upravnog suda za primenu odredaba Odluke o uslovima i načinu postavljanja privremenih objekata na javnim površinama u Beogradu zasnovani na proizvoljnoj oceni dokaza koji su bili od značaja za utvrđivanje obaveze podnosioca ustavne žalbe da postupi po nalogu prvostepenog organa. Nalazeći da takva obrazloženja osporenih akata ne zadovoljavaju zahteve pravičnosti, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13 – Odluka US), usvojio ustavnu žalbu izjavljenu zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 1. izreke.
Imajući u vidu prirodu učinjene povrede ustavnog prava u konkretnom slučaju, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stava 2. Zakona o Ustavnom sudu, poništio presudu Upravnog suda U. 14736/10 od 14. septembra 2010. godine i odredio da se u ponovnom postupku donese nova odluka po tužbi podnosioca ustavne žalbe izjavljenoj protiv rešenja Gradske uprave grada Beograda – Sekretarijata za inspekcijske poslove X-10 broj 355.4-158/09 od 31. avgusta 2009. godine, odlučujući kao u tački 2. izreke.
6. Zahtev podnosioca ustavne žalbe kojim je traženo da Ustavni sud utvrdi i povredu prava iz čl. 21. i 58. Ustava, za sada je preuranjen, imajući u vidu da će o tužbi podnosioca ustavne žalbe biti ponovo odlučivano.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, kao u drugom delu tačke 1. izreke.
7. S obzirom na izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 i 76/11) , doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević