Odbacivanje ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava u upravnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda. Navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku nisu prihvaćeni, a u preostalom delu žalba je preuranjena jer upravni postupak o pravu podnosioca nije konačno okončan.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Ljubodraga Ljumovića iz Zaječara, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 7. jula 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Ljubodraga Ljumovića izjavljena protiv presude Upravnog suda U. 22694/10 od 17. septembra 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ljubodrag Ljumović iz Zaječara je 15. oktobra 2010. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda U. 22694/10 od 17. septembra 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i odredaba člana 194. st. 4. i 5. Ustava, kao i odredaba čl. 3, 15, 16, 22. i 25. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom.
Podnosilac ustavne žalbe je naveo da mu je stalnim umanjenjem iznosa penzije od strane Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje ugroženo pravo na život i manjinska prava, jer pripada kategoriji invalidnih lica. Dalje je naveo da je Upravni sud osporenom presudom iz formalnih razloga odbio njegovu tužbu protiv rešenja Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, iako je drugostepeni organ višestruko prekoračio rok za odlučivanje po žalbi.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava, dok je stavom 2. istog člana Zakona propisano da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe, da su iscrpljena ili da nisu predviđena druga pravna sredstva za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom, osim kada se radi o povredi prava na suđenje u razumnom roku.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Upravnog suda U. 22694/10 od 17. septembra 2010. godine odbijena tužba tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, podneta protiv rešenja Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija 02/1 broj I-517945 od 14. jula 2010. godine. U obrazloženju osporene presude je navedeno: da je tužilac 31. maja 2010. godine podneo tužbu protiv Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija u Beogradu, zbog „ćutanja uprave“, odnosno nedonošenja rešenja po njegovoj žalbi izjavljenoj 19. marta 2010. godine protiv zaključka Filijale Zaječar broj D 7558 od 4. marta 2010. godine, kojim je odbačen njegov zahtev za određivanje usklađenog iznosa penzije; da je u međuvremenu tuženi organ doneo rešenje 02/1 broj I-517945 od 14. jula 2010. godine, kojim je žalba tužioca uvažena i poništen zaključak prvostepenog organa; da se tužilac izjasnio da nije zadovoljan naknadno donetim drugostepenim rešenjem i da ostaje pri podnetoj tužbi; da je pravilno drugostepeni organ našao da nije bilo uslova za odbacivanje zahteva tužioca primenom člana 115. Zakona o opštem upravnom postupku, imajući u vidu da se rešenje o usklađivanju penzije donosi isključivo na zahtev korisnika.
4. Prilikom ocene tvrdnje iznete u ustavnoj žalbi o povredi prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je imao u vidu navode podnosioca ustavne žalbe da se osam puta obraćao Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje sa zahtevom za određivanje uslađenog iznosa invalidske penzije, ali da mu nijednom nije odgovoreno u zakonskom ili razumnom roku, kao i da je u pravnosnažnom rešenju Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Filijala Zaječar D broj 7558 od 10. novembra 2008. godine, kojim je po njegovom zahtevu od 29. oktobra 2007. godine određen usklađeni iznosa invalidske penzije, navedeno da će se pitanje nepravilno isplaćenih iznosa penzije rešiti u posebnom postupku, pri čemu taj postupak još nije počeo.
Međutim, imajući u vidu da ustavna žalba ne sadrži nijedan navod kojim bi se u celini osporila dužina trajanja svih postupaka u kojima se rešavalo o usklađivanju invalidske penzije podnosioca ustavne žalbe, dakle, počev od dana kada mu je prvobitno određen iznos invalidske penzije, Ustavni sud smatra da podnosilac osporava dužinu trajanja upravnog postupka pokrenutog po njegovom zahtevu od 17. novembra 2009. godine, koji je jošu toku, a u kome je doneta osporena presuda Upravnog suda.
Polazeći od toga da je do podnošenja ustavne žalbe postupak u ovoj upravnoj stvari trajao nešto kraće od dve godine, Ustavni sud je ocenio da se navedeno trajanje postupka, za sada, ne može smatrati nerazumno dugim, te u tom smislu ovi navodi ustavne žalbe nisu prihvatljivi.
5. Ocenjujući navode ustavne žalbe koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje i prava zajmčenih navedenim potvrđenim međunarodnim ugovorom, Ustavni sud je konstatovao da podnosilac nije iscrpeo sva pravna sredstva za zaštitu svojih prava. Kako je drugostepenim rešenjem 02/1 broj I-517945 od 14. jula 2010. godine poništen zaključak broj D 7558 od 4. marta 2010. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje prvostepenom organu, te kako, po navodima ustavne žalbe, u ponovnom postupku još nije donet konačni upravni akt, niti je iskorišćena propisana sudska zaštita, Ustavni sud je zaključio da je upravni postupak u kome se rešava o obračunu i usklađivanju invalidske penzije podnosioca ustavne žalbe još uvek u toku. Činjenica da je sud u upravnom sporu pokrenutom protiv drugostepenog rešenja kojim je uvažena žalba podnosioca ustavne žalbe odbio tužbu kao neosnovanu, ne znači da su iscrpljena pravna sredstva u ovoj pravnoj stvari, što i Upravni sud konstatuje u svojoj presudi, ističući da prvostepeni organ nije meritorno odlučivao o zahtevu podnosioca.
6. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu u celini odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.
Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević