Odgovornost države za štetu zbog neizvršenja, uslovljena prijavom potraživanja u stečaju
Kratak pregled
Ustavni sud je delimično usvojio ustavnu žalbu. Utvrdio je povredu prava na imovinu i dosudio naknadu štete u jednom izvršnom postupku. U drugom postupku, žalbu je odbacio jer podnositeljka nije prijavila svoje potraživanje u stečajnom postupku dužnika.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-4468/2017
15.10.2020.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Već a, i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Lj. R . iz Raške , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 15. oktobra 2020. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Lj. R . i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru u predmetu I. 424/11 (ranije predmet Opštinskog suda u Novom Pazaru I. 313/04) podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu St. 17/13, a po osnovu rešenja o izvršenju Opštinskog suda u Novom Pazaru I. 313/04 od 19. maja 2004. godine, umanjenog za iznos koji joj je po tom osnovu već isplaćen . Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. Lj. R . iz Raške podnela je Ustavnom sudu, 25. maja 2017. godine, preko punomoćnika I. J, advokata iz Novog Pazara, ustavnu žalbu zbog povrede prava na imovinu, zajemčenog članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u izvršnim postupcima koji su vođeni pred Opštinskim sudom u Novom Pazaru u predmetima I. 313/04 i I. 1345/07.
Podnositeljka je u ustavnoj žalbi, pored ostalog, navela da u osporen im izvršnim postupcima nije namirila svoje potraživanje prema izvršnom dužniku „ R.p." DOO iz Novog Pazara. Istakla je zahtev za naknadu materijalne štete u visini opredeljenoj rešenjima o izvršenju Opštinskog suda u Novom Pazaru I. 313/04 od 19. maja 2004. godine i I. 1345/07 od 27. juna 2007. godine .
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
3. Ustavni sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, kao i dopis Privrednog suda u Kraljevu St. 24/17 od 27. jula 2020. godine, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari:
Podnositeljka ustavne žalbe, u svojstvu izvršnog poverioca, podnela je 2004. i 2007. godine Opštinskom sudu u Novom Pazaru dva predloga za izvršenje protiv izvršnih dužnika „R.“ AD iz Novog Pazara – „R . p . " DOO iz Novog Pazara (zavisno preduzeće) i „R.“ AD iz Novog Pazara, radi namirenja potraživanja iz radnog odnosa. Predlozi su podneti na osnovu pravnosnažne i izvršne presude zbog izostanka Opštinskog suda u Novom Pazaru P1. 37/03 od 13. februara 2004. godine (tužena u ovom parničnom postupku je bila „R.“ AD iz Novog Pazara – „R . p .“ DOO iz Novog Pazara) i pravnosnažne i izvršne presude zbog propuštanja Opštinskog suda u Novom Pazaru P1. 1004/06 od 28. maja 2007. godine ( tužena u ovom postupku je bila „R.“ AD iz Novog Pazara).
Opštinski sud u Novom Pazaru je rešenjima I. 313/04 od 19. maja 2004. godine i I. 1345/07 od 27. juna 2007. godine dozvolio predložena izvršenja.
Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4I. 89/15 od 23. jula 2015. godine, usvojen je zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predlagača, ovde podnositeljke ustavne žalbe, i utvrđeno je da joj je u izvršnim postupcima koji su vođeni pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru u predmetima I. 425/11 (ranije predmet Opštinskog suda u Novom Pazaru I. 1345/07) i I. 424/11 (ranije predmet Opštinskog suda u Novom Pazaru I. 313/04), te joj je na ime primerene naknade zbog utvrđene povrede prava dosuđen iznos od 40.000,00 dinara.
Rešenjem Privrednog suda u Kraljevu St. 24/17 od 18. oktobra 2017. godine nad „R. p .“ DOO iz Novog Pazara pokrenut je stečajni postupak. Stečajni postupak je zaključen rešenjem istog suda St. 24/17 od 21. januara 2020. godine. Podnositeljka nije prijavila svoje potraživanje u ovom stečajnom postupku.
Privredni sud u Kraljevu je rešenjem St. 17/13 od 25. oktobra 2013. godine otvorio stečajni postupak nad „R.“ AD iz Novog Pazara. Podnositeljka ustavne žalbe je u navedenom stečajnom postupku prijavila svoje potraživanje (broj prijave 206) na osnovu pravnosnažne i izvršne presude zbog izostanka Opštinskog suda u Novom Pazaru P1. 37/03 od 13. februara 2004. godine i rešenja o izvršenju istog suda I. 313/04 od 19. maja 2004. godine. Zaključkom Privrednog suda u Kraljevu o listi priznatih i osporenih potraživanja St. 17/13 od 20. februara 2014. godine priznato joj je potraživanje u ukupnom iznosu od 1.110.977,07 dinara. Po osnovu rešenja o glavnoj deobi od 5. juna 2017. godine isplaćeno joj je 598.276,12 dinara. Nenamireno je potraživanje u iznosu od 512.700,95 dinara.
4. Imajući u vidu navedeno, a razmatrajući ustavnu žalbu u delu u kojem je istaknuta povreda prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru u predmetima I. 424/11 (ranije predmet Opštinskog suda u Novom Pazaru I. 313/04), Ustavni sud ocenjuje da propust postupajućeg suda da obezbedi namirenje potraživanja podnositeljke ustavne žalbe koje je utvrđeno pravnosnažnom presudom, a protiv dužnika „R.“ AD iz Novog Pazara – „R . p .“ DOO iz Novog Pazara (zavisno preduzeće), koji je u vreme kada je potraživanje utvrđeno imao pretežan društveni kapital, u konkretnom slučaju, predstavlja i povredu prava podnositeljke na mirno uživanje imovine, zajemčeno g odredbom člana 58. stav 1. Ustava. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu u ovom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), pa je odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.
Polazeći od navedenog , a uzimajući u obzir i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu , u tački 2. izreke, utvrdio pravo podnosi teljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu St. 17/13 , a po osnovu rešenja o izvršenju Opštinskog suda u Novom Pazaru I. 313/04 od 19. maja 2004. godine, umanjenog za iznos koji joj je po tom osnovu već isplaćen. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
5. Ispitujući pretpostavke za postupanje po ustavnoj žalbi u delu u kojem je istaknuta povreda prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru u predmetu I. 425/11 (ranije predmet Opštinskog suda u Novom Pazaru I. 1345/07), Ustavni sud, najpre, konstatuje da je rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4I. 89/15 od 23. jula 2015. godine utvrđeno da je podnositeljki utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava i u tom izvršnom postupku, a što je, prema praksi Ustavnog suda, neophodan uslov za isticanje povrede prava na imovinu i zahteva za naknadu materijalne štete. Međutim, podnositeljka nije prijavila svoje potraživanje po osnovu rešenja o izvršenju Opštinskog suda u Novom Pazaru I. 1345/07 od 27. juna 2007. godine ni u postupku stečaja koji je vođen pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 24/17 nad stečajnim dužnikom „R. p .“ DOO iz Novog Pazara, niti u stečajnom postupku koji se vodi pred istim sudom u predmetu St. 17/13 nad stečajnim dužnikom „R.“ AD iz Novog Pazara.
Polazeći od činjenice da podnositeljka ustavne žalbe nije prijavila svoje potraživanje u stečajnom postupku, što predstavlja obavezu svakog poveri oca ukoliko želi da ostvari svoja prava, Ustavni sud nalazi da, bez obzira što je njeno potraživanje utvrđeno pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Novom Pazaru P1. 1004/06 od 28. maja 2007. godine , u konkretnoj situaciji, ona je izgubila status poverioca predmetnog potraživanja prema stečajnom dužniku . Svako lice koje se poziva na povredu nekog Ustavom zajemčenog prava, dužno je da pokaže ličnu zainteresovanost radi ostvarivanja određenog prava i da preduzima zakonom propisane procesne radnje koje su od značaja za njegovo ostvarivanje. Dakle, sama činjenica da postoji potraživanje utvrđeno pravnosnažnom presudom, odnosno da postoji „imovina“ u okviru značenja člana 58. stav 1. Ustava, u konkretnom slučaju , nije dovoljna da bi Ustavni sud i utvrdio povredu tog prava, a posledično i prava na naknadu materijalne štete. Pasivnim ponašanjem, ne prijavljujući svoje potraživanje u stečajnom postupku, podnositeljka ustavne žalbe je sama sebe onemogućila u korišćenju zakonom propisanog pravnog puta za zaštitu i ostvarivanje svog prava, te se stoga ne može pred Ustavnim sudom pozivati na njegovu povredu. Drugim rečima, kako podnositeljka nije postupila u skladu sa ustavnom obavezom prethodnog iscrpljivanja predviđenih pravnih sredstava pre izjavljivanja ustavne žalbe, to naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na imovinu, saglasno navedenom, ne može ostvariti u postupku po ustavnoj žalbi. S tim u vezi, videti Odluku Ustavnog suda Už-4283/2016 od 28. juna 2018. godine.
S obzirom na izloženo, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, i rešio kao u drugom delu tačke 1. izreke.
6. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 3501/2017: Povreda prava na imovinu zbog neefikasnog izvršnog postupka
- Už 6080/2017: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neefikasnog izvršenja
- Už 3334/2017: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja presude
- Už 4201/2017: Povreda prava na imovinu zbog delimične naplate potraživanja u stečajnom postupku
- Už 3498/2017: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja
- Už 3499/2017: Usvajanje ustavne žalbe zbog povrede prava na imovinu usled nenamirenog potraživanja
- Už 12115/2019: Povreda prava na imovinu zbog neizvršenja potraživanja prema dužniku u društvenoj svojini