Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i poništava rešenje o troškovima krivičnog postupka. Nije pravično obavezati privatnog tužioca na plaćanje troškova kada je do oslobađajuće presude došlo usled dekriminalizacije krivičnog dela, a ne zbog nedokazanosti krivice.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-4497/2015
16.03.2017.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Marka Stankovića iz Gornje Ribnice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 16. marta 2017. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Marka Stankovića i utvrđuje da je rešenjima Osnovnog suda u Kraljevu K. 2329/12 od 4. maja 2015. godine i Kv. 331/15 od 10. juna 2015. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Kraljevu Kv. 331/15 od 10. juna 2015. godine i određuje da Osnovni sud u Kraljevu ponovo odluči o troškovima krivičnog postupka u predmetu toga suda K. 2329/12.
O b r a z l o ž e nj e
1. Marko Stanković iz Gornje Ribnice podneo je Ustavnom sudu , 11. jula 2015. godine, preko punomoćnika Vesne Mitić, advokata iz Kraljeva, ustavnu žalbu protiv rešenja označenih u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Ustavnom žalbom se osporavaju sudske odluke kojima je podnosilac ustavne žalbe obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka okrivljenom koji je, primenom blažeg zakona, oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo klevete, s obzirom na to da je u toku postupka Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika brisan član 171. Krivičnog zakonika.
U ustavnoj žalbi je navedeno da je povreda merodavnog prava učinjena time što sud u presudi nije odlučio ko će snositi troškove krivičnog postupka, te stoga nije mogao naknadno posebnim rešenjem o tome da odlučuje, jer se posebnim rešenjem odlučuje samo o visini troškova, kada u trenutku zaključenja glavnog pretresa nedostaju podaci o tome. Podnosilac je, takođe, naveo i da čak i da je sud na zakonom propisan način odlučio ko će snositi troškove postupka, netačan je iznos troškova na koji je privatni tužilac obavezan.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. U sprovedenom postupku, Ustavni sud je iz navoda ustavne žalbe i dostavljene dokumentacije utvrdio: da je podnosilac ustavne žalbe u svojstvu privatnog tužioca okrivljenom stavio na teret krivično delo uvrede iz člana 170. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 85/05 i dr.); da je nakon izmena Krivičnog zakonika, Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 121/12) i brisanja odredbe člana 171, Osnovni sud u Kraljevu ocenio da činjenični opis dela iz privatne krivične tužbe ne odgovara zakonskom opisu krivičnog dela uvrede, već krivičnog dela klevete iz člana 171. Krivičnog zakonika, te ga je oslobodio od optužbe s obzirom na to da je predmetna inkriminacija prestala da postoji. Osporenim rešenjima odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, tako što je primenom odredbe člana 265. stav 3. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 i dr.) privatni tužilac obavezan da nadoknadi troškove koje je imao okrivljeni u iznosu od 63.750,00 dinara.
4. Razmatrajući navode podnosioca ustavne žalbe da sud nije na zakonom propisan način odlučio ko će snositi troškove krivičnog postupka, Ustavni sud najpre ukazuje na stanovište izraženo u više svojih odluka (videti, pored drugih, Odluku Už-3656/2013 od 15. septembra 2016. godine) da obavezivanje privatnog tužioca da snosi celokupne troškove postupka nije pravično sa stanovišta garancija prava na pravično suđenje u situaciji kada, kao u konkretnom slučaju oslobađajuća presuda nije bila rezultat njegovog neuspeha da dokaže krivicu okrivljenog za izvršenje dela koje je u vreme podnošenja optužnog akta bilo propisano kao krivično delo, niti je on skrivio nastanak troškova nepostupanjem u skladu sa svojim procesnim dužnostima.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je osporenim rešenjima podnosilac ustavne žalbe, u svojstvu privatnog tužioca, obavezan da snosi i troškove krivičnog postupka koje je imao okrivljeni u specifičnoj pravnoj situaciji – oslobađanja okrivljenog od optužbe usled toga što je u toku sudskog postupka izmenama Krivičnog zakonika dekriminalizovana kleveta, Ustavni sud je ocenio da je osporenim rešenjima povređeno pravo podnosioca na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), i odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.
5. Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, ocenio da se štetne posledice povrede prava mogu otkloniti jedino poništajem rešenja Osnovnog suda u Kraljevu Kv. 331/15 od 10. juna 2015. godine i određivanjem da isti sud ponovo odluči o žalbi punomoćnika privatnog tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima Osnovnog suda u Kraljevu K. 2329/12 od 4. maja 2015. godine, odnosno da ponovo odluči o troškovima postupka u krivičnom predmetu toga suda K. 2329/12, odlučujući kao u tački 2. izreke.
6. Ispitujući ispunjenost pretpostavki za odlučivanje o istaknutoj povredi prava na jednaku zaštitu prava, Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba ne sadrži razloge kojima bi bila obrazložena povreda prava iz člana 36. stav 1. Ustava. Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u odnosu na istaknutu povredu prava na jednaku zaštitu prava, rešavajući kao u drugom delu tačke 1. izreke, jer u tom delu nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
7. Na osnovu iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić