Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku
Kratak pregled
Usvojena je ustavna žalba jedne podnositeljke i utvrđena povreda prava na imovinu zbog nenamirenja potraživanja u stečaju. Dosuđena joj je naknada materijalne štete. Žalba druge dve podnositeljke je odbačena jer nisu bile stranke u postupku.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-4504/2016
20.10.2016.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, Katarina Manojlović Andrić, Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i dr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Z. M, N. M. i S. I, svih iz Novog Pazara, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 20. oktobra 2016. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Z. M. i utvrđuje da je u stečaj nom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13 podnositeljk i ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu , zajemčeno članom 58. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe Z. M. na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku iz tačke 1, umanjenih za iznose koji su po tom osnovu eventualno isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde , u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Odbacuje se ustavna žalba N. M. i S. I. izjavljena zbog povrede prava na imovinu iz člana 58. Ustava, u stečajnom postupku iz tačke 1.
O b r a z l o ž e nj e
1. Z. M, N . M. i S. I , svi iz Novog Pazara, podneli su Ustavnom sudu , preko punomoćnika E . F, advokata iz Novog Pazara, ustavn u žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. Ustava Republike Srbije, u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13. Podnosi oci su istakl i zahtev za naknadu nematerijalne štete, kao i zahtev za naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenih rešenjima o izvršenju. Po ustavnoj žalbi je formiran predmet Už-1110/2014.
Nakon početka primene odredaba člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), kojima je za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, predviđeno posebno, novo pravno sredstvo, prema kome o učinjenoj povredi prava, pre Ustavnog suda, odlučuje nadležni redovni sud, Ustavni sud je ustavnu žalbu ustupio na nadležnost redovnom sudu.
Rešenjem Privrednog apelacionog suda R4 St. 963/14 od 2. marta 2016. godine je utvrđeno da je predlagač u Z. M, ovde podnositeljki ustavne žalbe, u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, a odbijen kao neosnovan zahtev predlagača N. M. i S. I, ovde takođe podnosilaca ustavne žalbe, kojim su tražili da se utvrdi da je i njima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku.
Nakon pravnosnažnosti navedenog rešenja, Privredni apelacioni sud je dopisom R4 St. 963/14 od 23. maja 2016. godine Ustavnom sudu ustupio predmet radi odlučivanja o istaknutoj povredi prava na imovinu , kao i o zahtevu za naknadu materijalne štete. Po ustupanju predmeta, isti je zaveden pod broj em Už-4504/2016.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjem Privrednog apelacionog suda R4 St. 963/14 od 2. marta 201 6. godine, u stavu I izreke, utvrđeno je da je predlagaču Z. M. u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava; u stavu II izreke je naloženo Privrednom sudu u Kraljevu da preduzme sve neophodne mere kako bi se predmetni stečajni postupak sproveo u što kraćem roku; u stavu III izreke je utvrđeno pravo predlagača Z. M. na pravičnu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu NBS na dan isplate; u stavu IV izreke je odbijen deo zahtev a predlagača Z. M. za isplatu pravične naknade preko dosuđenog do traženog iznosa od 2.000 evra; u stavu V izreke je odb ijen zahtev predlagača N. M. i S. I, kojim su tražil i da se utvrdi da im je u predmetnom stečajnom postupku povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao i zahtev za naknadu nematerijalne štete.
Navedeno rešenje je postalo pravnosnažno 6. maja 2015. godine.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se ukazuje ustavnom žalbom, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
Za ocenu osnovanosti ustavne žalbe, u konkretnom slučaju, od značaja su i odredbe Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“', br. 116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11 i 101/13), kojima je bilo propisano: da s tranka u sudskom postupku koja smatra da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, može neposredno višem sudu podneti zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, da se ovim zahtevom može tražiti i naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku, te da je postupak odlučivanja o zahtevu iz stava 1. ovog člana hitan (član 8a); da ako neposredno viši sud utvrdi da je zahtev podnosioca osnovan, može odrediti primerenu naknadu za povredu prava na suđenje u razumnom roku i odrediti rok u kome će niži sud okončati postupak u kome je učinjena povreda prava na suđenje u razumnom roku, te da će se naknada iz stava 1. ovog člana isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke za isplatu (član 8b st. 1. i 2.); da se na postupak za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku shodno primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak (član 8v).
5. Analizirajući navode ustavne žalbe o n eodlučenom delu zahteva kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. Ustava zbog nenamirenih potraživanja u postupku stečaja koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu u predmetu St. 17/13, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud za ljudska prava , dana 29. januara 2013. godine, doneo odluku o dopuštenosti predstavke u predmetu Marinković protiv Srbije, u kojoj je podsetio na svoju ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se tužena država dosledno smatra odgovornom ratione personae za neizvršenje presuda donetih protiv preduzeća sa većinskim društvenim kapitalom, što podrazumeva da srpski organi mogu, a fortiori, biti odgovorni i u vezi sa onim preduzećima gde je kasnije došlo do promene akcijskog kapitala, što za posledicu ima pretežan državni i društveni kapital, te da se podnosiocima predstavki, kad god se utvrde povrede Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i/ili Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, dosuđuje naknada i materijalne i nematerijalne štete, pri čemu se od tužene države zahteva da iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravnosnažnim domaćim presudama. Evropski sud je u obrazloženju navedene odluke napomenuo da se ustavna žalba još ne može smatrati delotvornom u slučajevima koji uključuju odgovornost tužene države za neizvršenje presuda protiv društvenih preduzeća u postupku restrukturiranja i da u budućim slučajevima taj sud može ponovo razmotriti svoj stav, ako postoji jasan dokaz da je Ustavni sud naknadno uskladio u potpunosti svoj pristup sa relevantnom praksom Evropskog suda.
Evropski sud za ljudska prava je nakon toga u Odluci od 26. novembra 2013. godine, povodom predstavke broj 65713/13 koju je Vasvija Ferizović iz Novog Pazara podnela protiv Srbije, konstatovao da je Ustavni sud u potpunosti harmonizovao svoj pristup sa praksom Evropskog suda u pogledu neizvršenja presuda protiv preduzeća u društvenoj svojini koja su u postupku restrukturiranja, na način što je svojim odlukama pored utvrđene povrede „prava na suđenje u razumnom roku“ i povrede „prava na mirno uživanje imovine“, naložio državi da isplati naknadu nematerijalne štete i materijalne štete u visini iznosa opredeljenih u domaćim presudama.
Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust suda da namiri potraživanja podnositeljki ustavne žalbe Z. M. u stečajnom po stupku, a protiv dužnika holding kompanije "R." a.d. Novi Pazar koji ima pretežan državni kapital, u konkretnom slučaju predstavlja i povredu prava podnositeljki na mirno uživanje imovine zajemčenog odredbom člana 58. Ustava, koju čini potraživanje utvrđeno sudskom odlukom (sličan stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 - Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), i odlučio kao u tački 1. izreke.
Uzimajući u obzir praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe Z. M. na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog u stečajnom postupku, a koji joj nije isplaćen (videti Odluku Ustavnog suda Už-5551/2011 od 20. juna 2013. godine). Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. utvrdio pravo navedene podnositeljk e ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenog u stečajnom postupku Privrednog suda u Kraljevu St. 17/13, umanjen og za iznose koji su po tom osnovu eventualno isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde , u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
Ustavni sud ukazuje da bi nedosuđivanje naknade materijalne štete bilo u direktnoj suprotnosti i sa odredbom člana 60. stav 4. Ustava, kojom je proklamovana neotuđivost prava iz radnog odnosa koja je podnositeljk a pokušal a na prinudan način da ostvar i u predmetnom stečajnom postupku. Ustavni sud, takođe, ističe da je u predmetu Premović protiv Srbije (broj predstavke 61920/09) Evropski sud za ljudska prava izrazio stav da odgovorna država mora da obezbedi izvršenje pravnosnažnih domaćih presuda donetih u korist podnosi laca predstavki, i to iz sopstvenih sredstava, iznosa dosuđenih navedenim presudama, umanjenih za eventualno već isplaćene iznose.
6. Što se tiče podnosilaca ustavn e žalb e N. M. i S. I, Ustavni sud je, polazeći od toga da oni nemaju svojstvo stranke (stečajnih poverilaca) u predmetnom stečajnom postupku, što proizlazi iz obrazloženja rešenja Privrednog apelacionog suda R4 St. 963/14 od 2. marta 2016. godine, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u odnosu na njih odbacio ustavnu žalbu u tački 3. izreke, jer nisu aktivno legitimisani za njeno podnošenje .
7. Na osnovu svega navedenog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić , s.r.
Slični dokumenti
- Už 39/2015: Povreda prava na imovinu zbog nenamirenog potraživanja u stečajnom postupku
- Už 3493/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje zbog neadekvatne naknade
- Už 2779/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravičnu naknadu za rad
- Už 2791/2016: Povreda prava na imovinu zbog neisplaćenog potraživanja iz stečaja
- Už 1883/2015: Usvojena ustavna žalba zbog povrede prava na imovinu u stečajnom postupku
- Už 4512/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neisplaćenih potraživanja u stečaju
- Už 8025/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku